Većina stranih radnika zadovoljna je životom u Hrvatskoj

Zadnjih nekoliko godina Hrvatska se iz dominantno iseljeničke, sve više transformira u useljeničku zemlju o čemu smo na sociologija.hr već pisali u člancima Promišljanja o hrvatskoj imigracijskoj politici: bolje spriječiti nego liječiti, Počinje li povratak iseljenika i može li Hrvatskoj donijeti trajan gospodarski rast?

Jedno od obilježja tog procesa je i doseljavanje ljudi koji se kulturno, jezični i religijski značajno razlikuju od domicilnog stanovništva. Radi se o ljudima koji u Hrvatsku dolaze iz azijskih zemalja, Nepala, Filipina, Indije, Bangladeša, a koje hrvatski poslodavci angažiraju za obavljanje deficitarnih poslova svojstvenih nisko-kvalificiranoj radnoj snazi.

Njihova uočljiva društvena prisutnost, ali i njihov značaj za funkcioniranje brojnih segmenata domaćeg gospodarstva koji je prema pojedinim analizama toliko velik da je bez povećanja njihovog broja u idućim godinama nemoguće ostvariti hrvatske gospodarske ambicije, iznenada nas je suočila s pojavama o kojima kao dominantno iseljeničko društvo nikada nismo previše razmišljali. Odjednom su se u Hrvatskoj općoj i stručnoj javnosti, kao i u medijima i na društvenim mrežama počeli tematizirati pojmovi koji kao da su uskrsli iz neke povijesne sociološke ropotarnice, primjerice one poznate Čikaške sociološke škole. Riječ je o pojmovima kao što su kulturni kontakt, kulturni konflikt, marginalizacija, konkurencija, asimilacija, integracija, zapravo sve ono što čini korpus epifenomena izazvanih naglim i intenzivnim imigracijskim procesom.

I dok u Hrvatskoj postoje studije temeljem kojih se mogu steći relevantni uvidi u odnos hrvatskih građana prema useljenicima iz kulturno i religijskih značajno različitih društava, pa čak i promjene u vremenskoj dinamici tog odnosa, druga strana tog odnosa, ukoliko se ne uzmu anegdotalni i često senzacionalistički intonirani medijski prilozi, uglavnom je nepoznata. Hrvatska zapravo vrlo malo zna o svojim novim sugrađanima.

Pionirsko istraživanje Instituta za istraživanje migracija

Zbog tog razloga posebno je važno istraživanje koje je proveo Institut za istraživanje migracija (IMIN)[1] iz Zagreba, na prigodnom uzorku od 400 stranih radnika iz Azije i Afrike metodom online i terenske ankete (studeni 2024. – siječanj 2025.). Riječ je nesumnjivo o pionirskom istraživanja, kako s obzirom na samu temu istraživanja, tako i s obzirom na zahtjeve koji su stajali u samoj pozadini njegove realizacije. Naime, ova sve brojnija i kompleksna populacija u Hrvatskom društvu po prvi put je imala priliku svjedočiti o svom životu u Hrvatskoj kroz znanstveno dizajnirano istraživanje dok je s druge strane realizacija samog istraživanja bila prilično složena, posebice s obzirom na način komunikacije sa sudionicima istraživanja (upitnik je preveden na engleski, bengalski, nepalski, hindu i tagalog jezik) kao i s obzirom na činjenicu da su korištene dvije metode prikupljanja podataka (online i terenska anketa).

Osnovni cilj istraživanja o kvaliteti života i obrascima života stranih radnika iz Azije i Afrike u Hrvatskoj bio je steći sveobuhvatan uvid u kvalitetu njihova života, uključujući radne uvjete, procijeniti njihovo opće zadovoljstvo životom, sociodemografske karakteristike, osjećaj sigurnosti, planiranje budućnosti te percepciju promjena u njihovim životima nakon migracije. Također, istraživanjem se željelo istražiti u kojoj mjeri imigranti ocjenjuju svoje psihičko i fizičko zdravlje te identificirati ključne čimbenike koji oblikuju njihovo iskustvo života i rada u Hrvatskoj.

Iako je za realizaciju ovog istraživačkog projekta bilo potrebno uložiti velike organizacijske napore, potrebno je napomenuti da rezultate istraživanja nije moguće tumačiti kao procjenu egzaktnih populacijskih parametara istraživane populacije. Naime, kao i većina istraživanja koja su se provodila na uzorcima hrvatskih iseljenika zadnjih godina i u ovom slučaju istraživači su bili prinuđeni istraživanje provoditi na prigodnom uzorku. Na žalost, sudbina brojnih istraživanja na području sociologije migracija takva je da zbog nepoznatih obilježja migrantskih populacija istraživanjima nije moguće obuhvatiti drugačije uzorke do li one koji su uglavnom neadekvatni za pouzdanu generalizaciju – a to su prigodni uzorci. Shodno tome, rezultate i ovog istraživanja valja tumačiti kao naznake mogućih stavova, iskustva i planova stranih radnika u Hrvatskoj, kao moguće indikacije o tome kako doživljavaju život u Hrvatskoj.  

U prikazu ovog društveno značajnog istraživanja, sociologija.hr osvrnuti će se na dvije teme za koje smatramo da postoji najveća razina općeg interesa. Ujedno, one su  važan indikator moguće prirode budućeg odnosa između useljeničkog i domicilnog stanovništva, tj. pokazatelj onog što bi riječima Roberta Parka mogli nazvati „ishodom kulturnog kontakta“.

Strani radnici većinski su zadovoljni životom u Hrvatskoj

Podaci prikupljeni IMIN-ovim istraživanjem sugeriraju da je vrlo vjerojatno kako je većina stranih radnika u Hrvatskoj zadovoljna životom, kako njegovim ekonomskim aspektima – životnim standardom i vlastitim postignućem u Hrvatskoj, tako i sigurnošću života. Prosječno zadovoljstvo životom stranih radnika na skali od 0 do 10 iznosi 5,8. Nešto više od polovine ispitanih (52%) ocjenjuje ga ocjenama od 6 do 10, a 40% ocjenama 8, 9 ili 10.

Grafikon 1.: Koliko ste općenito zadovoljni životom?

Izvor: IMIN

Slična je i prosječna ocjena zadovoljstva životnim standardom, iznos 5,9. Više od polovice ispitanih (54%) zadovoljstvo životnim standardom ocjenjuje s ocjenom 6 ili više, a 44% ocjenama 8, 9 ili 10. 

Grafikon 2.: Koliko ste zadovoljni vašim životnim standardom?

Izvor: IMIN

Da je za većinu novih doseljenika u Hrvatsku, dolazak polučio koristi u pogledu životnog standarda i kvalitete života potvrđuje i podatak da cca. jedna trećina njih smatra da im se kvaliteta života dolaskom u Hrvatsku značajno poboljšala, dok 43% njih navodi da se malo poboljšala. Dakle, za više od 80% ispitanih dolazak u Hrvatsku podigao je kvalitetu života.  

Grafikon 3.: Otkad ste u Hrvatskoj, kako vam se promijenila kvaliteta života

Izvor: IMIN

Naposljetku, sudionici istraživanja, što je za migrantsku populaciju općenito vrlo važno, zadovoljni su osjećajem sigurnosti. Bez obzira na pojedine incidente i ugroze njihove sigurnosti koji se obično medijski snažno eksponiraju, očito je kako je većina stranih radnika iz kulturalno i religijskih značajno različitih društava prepoznaje i cijeni jednu specifičnu odrednicu kvalitete života u Hrvatskoj: sigurnost. Većina njih zadovoljna je sa sigurnošću života u Hrvatskoj! Prosječna ocjena ovim aspektom života imigranata na skali od 0 do 10 iznosi 6,3. Nešto manje do dvije trećine ispitanih (61%) zadovoljstvo ovim aspektom života ocjenjuje sa ocjenama 6-10, a skoro polovina njih (49%) ocjenama 8, 9 ili 10. 

Grafikon 4.: Koliko ste zadovoljni osjećajem sigurnosti?

Izvor: IMIN

Dugoročni ostanak mogućnost je koju ne treba isključiti

Prije dvije, tri godine, kada je počelo intenzivnije doseljavanje stranih radnika iz kulturno i religijskih značajno različitih društava, često se naglašavalo kako za veliki broj njih Hrvatska predstavlja tek usputnu destinaciju, svojevrsnu odskočnu dasku za odlazak u bogatije zemlje EU. Podaci ovog istraživanja sugeriraju pak da nemali broj njih (prema ovom istraživanju 41%), planira u Hrvatskoj ostati do mirovine ili čak do kraja života. Jedna četvrtina ispitanih (24%) planira u Hrvatskoj ostati od 6 do 10 godina. Dakle, mogli bi zaključiti da je kratkoročniji boravak u Hrvatskoj vjerojatno opcija svojstvena za malo više od jedne trećine ispitanika (37%). Prema ovom istraživanju to bi bili oni koji navode da će u Hrvatskoj vjerojatno ostati do pet godina.

Grafikon 5.: Koliko dugo planirate ostati u Hrvatskoj?

Izvor: IMIN

Da je dugoročniji ostanak izgledna opcija za priličan broj stranih radnika u Hrvatskoj pokazuju i podaci o tome da li planiraju preseliti obitelj u Hrvatskoj. Iako prediktivne mogućnosti istraživanja provedenih na prigodnim uzorcima treba tretirati s oprezom, indikativno je da više od polovice ispitanih (55%) navodi da planira preseliti obitelj, dok je svega 10% eksplicitno negiralo tu mogućnost.

Grafikon 6.: Planirate li preseliti obitelj u Hrvatsku?

Izvor: IMIN

Zaključno

Pionirsko istraživanje Instituta za istraživanje migracija u Zagrebu otvorilo je istraživačko područje na  kojem će se idućih godina angažirati brojni hrvatski društveni znanstvenici. Naime, useljavanje u Hrvatsku društveni je proces koji uskoro neće naprasno stati. Potreba za radnom snagom koja će obavljati određeni tip poslova, a koja očito ne postoji na domaćem tržištu rada, prema procjenama ekonomskih analitičara i gospodarstvenika je postojana. Istovremeno, ovih nekoliko predstavljenih podataka sugeriraju kako veliki broj useljenika iz azijskih zemalja u Hrvatskoj prepoznaje dva važna faktora privlačenja, faktora koji obično značajno definiraju poželjnost pojedinih imigracijskih destinacija: mogućnost da imigranti ostvare svoje ekonomske aspiracije te mogućnost da žive i rade bez značajnih sigurnosnih ugroza. Stoga je izgledno da će „kulturni kontakti“ i sve ono što iz njih proizlazi, a čime se sociologija intenzivno bavi još od vremena Čikaške sociološke škole, postati i učestali predmet bavljenja hrvatskih društvenih znanosti. Predstavljeno istraživanje samo je prvi korak ka tome.


[1] Istraživački tim činili su: dr. sc. Ivan Balabanić (voditelj istraživanja), dr. sc. Marina Perić Kaselj, dr. sc. Mislav Rubić, dr. sc. Natasha Kathleen Ružić, dr. sc. Marko Turk, dr. sc. Dragan Nimac, dr. sc. Nikola Šimunić, dr. sc. Krešimir Dabo, dr. sc. Iva Tadić. Ujedno se zahvaljujem dr. sc. Ivanu Balabaniću na dostavljenim podacima.

Autor

  • Ivan Burić

    Izv. prof. dr. sc. Ivan Burić rođen je 1968. godine u Dubrovniku. Studirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem je stekao i titulu doktora znanosti. Od 1994. do 2014. radio je na poslovima istraživanja javnog mnijenja, medija i tržišta, najduže na poziciji direktora istraživanja u agenciji Ipsos. U tom periodu vodio je više stotina istraživačkih projekata za potrebe domaćih i međunarodnih institucija, organizacija i poslovnih subjekata. Od 2005. do 2014. kao vanjski predavač predavao je na Sveučilištu Vern. Od 2014. godine stalno je zaposlen na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Autor je triju knjiga i dobitnik nagrade Zaklade Hanžeković za 2016. godinu.

    View all posts