STAVOVI GRAĐANA O NOVIM USELJENICIMA (1): Racionalna procjena gospodarskih potreba ispred emocija i percipiranih rizika
U protekle tri godine Hrvatska prolazi kroz proces koji bi mogao obilježiti njezinu budućnost u narednim desetljećima, te koji bi mogao bitno utjecati na promjene u različitim sferama društva. Radi se o procesu prelaska iz dominantno iseljeničke u dominantno useljeničku zemlju. Preciznosti radi, valja istaknuti da je od 1960-ih godina Hrvatska ujedno i iseljenička i useljenička zemlja, pri čemu je do nedavno migracijski saldo (razlika između broja službeno registriranih iseljenika i useljenika) na godišnjoj razini bio u pravilu negativan. Relativno masovni valovi iseljavanja domicilnog stanovništva od sredine 20. stoljeća do početka 21. stoljeća dobrim dijelom su nadomještani useljavanjem etničkih Hrvata s prostora bivše Jugoslavije te drugim skupinama uglavnom južnih Slavena, koji nisu činili vidljivu useljeničku skupinu te za koje nije bilo pretjerane potrebe otvarati raspravu o njihovoj integraciji. Da je već dugo Hrvatska useljenička zemlja dobro ilustrira podatak prema kojem Hrvatska ima udio osoba rođenih u inozemstvu od 13,2 posto, znatno više od prosjeka cijele Europske unije, u gdje je taj udio 8,5 posto.
Promjena koja se događa od 2021. godine, a započela je u nešto blažem tempu već 2018. godine, odnosi se na činjenicu da ukupan broj useljenika raste, a da među njima raste udio useljenika iz zemalja koje su do tada bile atipične zemlje porijekla useljenika. Tijekom 2021. godine službeno je evidentirano oko 36.000 useljenika, slično kao i u prethodne dvije godine, da bi već u 2022. godini taj broj narastao na gotovo 58.000, a u 2023. godini na gotovo 70.000[1]. Migracijski saldo 2021. godine je bio još uvijek negativan, da bi 2022. godine prvi puta nakon 2008, godine prešao u pozitivu, i to za oko 11.700 stanovnika. Rekordni migracijski saldo zabilježen je 2023. godine kada je više useljenih nego iseljenih za oko 30.000. Pri tome najveću stopu porasta imaju useljenici iz Azije, prije svega Nepala, Indije, Filipina i Bangladeša, koji su činili sve veći udio u pozitivnom migracijskom saldu za 2022. i 2023. godinu. Dakle, osim što raste ukupna brojnost useljenika, dolazi i do ubrzane pojave novih useljeničkih skupina, vidljivih useljenika[2].
U posljednje dvije godine pitanje novih useljenika i njihove integracije postupno ulazi u medijski i javni diskurs te se sve češće mogu susresti medijski natpisi o različitim aspektima tog procesa. Tijekom proteklih godinu dana u kontekstu predizborne kampanje za izbore za Hrvatski sabor mogli su se susresti i prvi pokušaji politizacije ovog pitanja od strane nekih političkih stranaka. Sve navedeno, od neposrednog novog iskustva kontakta s novim useljeničkim skupinama, preko medijske obrade ove teme do pokušaja politizacije teme moglo je utjecati na stavove hrvatskih građana o poželjnosti useljavanja i percepcija posljedica useljavanja.
Europsko društveno istraživanje, zahvaljujući svom longitudinalnom i komparativnom karakteru, omogućava nam odgovoriti na pitanje kako su navedeni procesi utjecali na stavove hrvatskih građana o pitanjima useljavanja. Deseti val Europskog društvenog istraživanja proveden je u Hrvatskoj sredinom 2021. godine na samim početcima opisanog procesa, kada tema još nije bilo u toj mjeri vidljiva, a 11. val je proveden u drugoj polovini 2023. godine, kada je proces već doživio svoje dosadašnje vrhunce, te nam usporedba rezultata u te dvije točke omogućava donošenje određenih zaključaka.
Usporedba stavova stanovnika Hrvatske o prihvatljivosti useljavanja različitih profila useljenika iz 2021. godine i kraja 2023. godine pokazuju da se u promatranom periodu nisu dogodile statistički značajne promjene. U obije točke mjerenja podjednakom broju ispitanika, oko 71 posto, prihvatljivo je masovnije useljavanje ljudi iste rase ili etničke pripadnosti kao što je i većina hrvatskog stanovništva, dok oko 29 posto u obije točke mjerenja priželjkuje mali broj takvih useljenika. Oko 60 posto ispitanika je u obije točke mjerenja, sredinom 2021. i u drugoj polovini 2023. godine, iskazalo prihvatljivost useljavanja značajnijeg broja useljenika drugačije rase ili etničke pripadnosti, dok oko 40 posto priželjkuje što manji broj takvih useljenika. Slični omjeri zabilježeni su i kada su u pitanju useljenici iz siromašnih zemalja izvan Europe.
Upravo dva zadnja profila useljenika dobro opisuju nove vidljive useljenike u Hrvatsku, s obzirom da se radi o useljenicima druge rase ili etničke pripadnosti te useljenicima iz siromašnih zemalja izvan Europe. Njihova veća prisutnost u našim gradovima, pa i selima, te rasprava o njima prisutna u javnom prostoru za sada nije utjecala na promjene stavova hrvatskih građana o prihvatljivosti njihova useljavanja. Iako razlika nije statistički značajna, kao određeni trend može se uočiti blagi pad udjela onih koji podržavaju masovna useljavanja ljudi različite rase ili etničke pripadnosti (odgovor „dopustiti mnogima da se dosele i žive ovdje“) i komplementarni porast udjela onih koji podržavaju useljavanja ali u nešto ograničenijem broju (odgovor „dozvoliti nekima da se dosele i žive ovdje“), što može nagovijestiti razvoj stava kod dijela stanovnika da bi brojnost daljnjeg useljavanja trebala biti donekle ograničena.
Tablica 1 – Stavovi stanovnika Hrvatske o prihvatljivosti useljavanja useljenika različitog profila[3]
| 10. val (2021.) | 11. val (2023.) | ||
| Ljudima iste rase ili etničkog podrijetla kao većina hrvatskog stanovništva | Dopustiti mnogima da se dosele i žive ovdje | 32,5% | 31,4% |
| Dopustiti nekima | 38,3% | 40,1% | |
| Dopustiti tek manjem broju | 23,7% | 22,9% | |
| Ne dopustiti nikome | 5,6% | 5,6% | |
| Ljudima drugačije rase ili etničkog podrijetla od većine hrvatskog stanovništva | Dopustiti mnogima da se dosele i žive ovdje | 23,9% | 19,1% |
| Dopustiti nekima | 37,2% | 40,9% | |
| Dopustiti tek manjem broju | 28,1% | 28,4% | |
| Ne dopustiti nikome | 10,8% | 11,6% | |
| Ljudima iz siromašnijih zemalja izvan Europe | Dopustiti mnogima da se dosele i žive ovdje | 23,1% | 20,7% |
| Dopustiti nekima | 37,0% | 38,7% | |
| Dopustiti tek manjem broju | 28,1% | 29,6% | |
| Ne dopustiti nikome | 11,8% | 11,0% | |
Za odnos prema useljenicima još su indikativnija pitanja koja mjere percepciju koristi ili troškova od useljavanja u različitim domenama života. Tu su zaključci nešto drugačiji nego u pogledu odnosa prema prihvatljivosti daljnjeg useljavanja. Naime, usporedba podataka u dva vala istraživanja pokazuje da je percepcija koristi za gospodarstvo ostala nepromijenjena između dva perioda, ali da se povećao broj onih koji smatraju da useljavanje ugrožava kulturni životu u Hrvatskoj za desetak postotnih poena, te se za šest postotnih poena povećao udio onih koji smatraju da Hrvatska postaje lošije mjesto za život ako se u nju doseljavaju ljudi iz drugih zemalja. Dok je 2021. godine više ispitanika smatrao da useljenici obogaćuju kulturni život nego što je bilo onih koji su odgovorili da useljenici ugrožavaju kulturni život, krajem 2023. godine njihovi udjeli su se izjednačili. Jednaka promjena se dogodila i po pitanju ocjene utjecaja useljenika na ukupnu kvalitetu života u Hrvatskoj. Prosječna ocjena na skali od 11 stupnjeva (između 0 i 10) za pitanje u utjecaju useljavanja na gospodarstvo je ostalo oko neutralne ocjene 5, te nema statistički značajne promjene. S druge strane, došlo je do statistički značajne promjene prosječne vrijednosti na druga dva pitanja. Prosječna vrijednost za pitanje o posljedicama za kulturni život smanjila se s 5,5 2021. godine na 4,9 2023. godine, dok se prosječna vrijednost za pitanje o utjecaju doseljavanja na kvalitetu života u Hrvatskoj smanjila s 5,2 na 4,9.
Tablica 2 – Percepcija troškova i koristi od useljavanja
| 10. val (2021.) | 11. val (2023.) | ||
| Je li za hrvatsko gospodarstvo uglavnom loše ili dobro da se ljudi iz drugih zemalja doseljavaju i nastanjuju u Hrvatskoj? | Loše za gospodarstvo (ocjene od 0 do 4) | 35,7% | 38,0% |
| Neutralno (5) | 23,7% | 22,8% | |
| Dobro za gospodarstvo (ocjene od 6 do 10) | 40,5% | 39,3% | |
| Je li doseljavanje ljudi iz drugih zemalja ugrožava ili obogaćuje kulturni život Hrvatske? | Ugrožava kulturni život (ocjene od 0 do 4) | 29,7% | 39,2% |
| Neutralno (5) | 23,6% | 22,6% | |
| Obogaćuje kulturni život (ocjene 6 do 10) | 46,7% | 38,2% | |
| Postaje li Hrvatska lošije ili bolje mjesto za život ako se u nju doseljavaju i nastanjuju ljudi iz drugih zemalja? | Lošije mjesto za život (ocjene od 0 do 4) | 30,8% | 36,6% |
| Neutralno | 27,7% | 28,9% | |
| Bolje mjesto za život (ocjene od 6 do 10) | 41,5% | 34,5% |
Navedeni podaci, dakle, sugeriraju da je proces masovnijeg useljavanja (vidljivih useljeničkih skupina) doveo do određenih promjena u stavovima hrvatskih građana o odnosu prema useljavanju i to prije svega u percepciji posljedica na društvo. Relativno značajan porast udjela građana koji percipiraju negativne društvene posljedice useljavanja u tako kratkom vremenu može se smatrati zabrinjavajućim trendom. Prije svega stoga što dosadašnji proces useljavanja nije doveo do pojave zabrinjavajućih procesa s kojima se susreću neke od starih useljeničkih zemalja. Tu prije svega mislimo na pojavu segregirani useljeničkih zajednica u kojima se razvija posebna supkultura koja može voditi do pojave neželjenih oblika ponašanja i interakcija sa većinskim stanovništvom. Ovi rezultati upozoravaju da je krajnje vrijeme za sustav pristup pitanju integracije novih useljenika od strane nacionalnih i lokalnih vlasti.
Ipak, iako se povećao udio onih koji percipiraju određene prijetnje, to se nije reflektiralo u značajnijoj mjeri na odnos prema daljnjem useljavanju, što se može smatrati izrazom svojevrsnog pragmatizma građana, koji očito razumiju da je nastavak useljavanja nužan za popunjavanje nedostataka radne snage u mnogim djelatnostima.
[1] Izvor: Državni zavod za statistiku; Statistika u nizu-Vanjske migracije stanovništva Republike Hrvatske.
[2] U sociologiji i migracijskim studijima se općenito koristi pojam „vidljiva manjina“ ili „vidljivi useljenici“ za one skupne useljenika koji su rasno, etnički, jezično, kulturološki (npr. stilom odijevanja) ili klasno znatno razlikuj od većine domicilnog stanovništva, te ih domicilno stanovništvo uslijed toga lakše percipira nego manje vidljive skupine useljenika.
[3] Podaci dva vala nisu u potpunosti usporedivi jer još uvijek nisu dostupna utežanja kojima se korigira socio-demografski profil uzorka za 11. val istraživanja, no dodatne analize pokazuju da će zaključci ostati isti i kada navedene korekcije budu primijenjene.
