Dragan Bagić

prof. dr. sc. Dragan Bagić rođen je 1977. godine u Gradačcu, Bosna i Hercegovina. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je studij sociologije, gdje je i doktorirao. Od 2004. godine zaposlen je na istoj ustanovi, gdje je danas redoviti profesor na Odsjeku za sociologiju. Samostalno ili u koautorstvu objavio je četiri znanstvene monografije te više od trideset znanstvenih radova u domaćim i inozemnim znanstvenim časopisima. Područja njegovog znanstvenog interesa su sociologija politike, industrijski odnosi, sociologija migracija te metodologija društvenih istraživanja. Ima dugogodišnje iskustvo u provođenju primijenjenih društvenih istraživanja, posebice istraživanja javnog mnijenja. Nacionalni je koordinator Europskog društvenog istraživanja za Hrvatsku, a vodio je veći broj razvojnih i infrastrukturnih projekata financiranih iz fondova Europske unije.

Promišljanja o hrvatskoj imigracijskoj politici: bolje spriječiti nego liječiti

Hrvatsko društvo, zainteresirana i stručna javnost, javni službenici i političari te novinari zadnjih godina brzo usvajaju nove pojmove i koncepte koje se odnose na novi društveni fenomen – veliki broj stranih radnika. Jedan od pojmova koji se često ponavlja u javnom prostoru posljednjih godinu-dvije jest i pojam „integracije“ stranih radnika.…

STAVOVI GRAĐANA O NOVIM USELJENICIMA (2): Jasne konture podjela po pitanju koristi i troškova od useljavanja  

Odnos prema daljnjem useljavanju te politika integracije postojećih useljenika već nekoliko desetljeća predstavljaju središnja pitanja koja dijele javnost useljeničkih država u Europi i Sjevernoj Americi. Podjele po tim pitanjima u značajnoj mjeri oblikovale su i glavne podjele u političkoj areni te omogućile pojavu i jačanje radikalno desnih stranaka, koje su…

STAVOVI GRAĐANA O NOVIM USELJENICIMA (1): Racionalna procjena gospodarskih potreba ispred emocija i percipiranih rizika

U zadnjih nekolikog godina Hrvatska se iz dominantno iseljeničke, transformira u dominantno useljeničku zemlju. Kao društvo i kao nacija prvi put u povijesti susrećemo se s fenomenom tzv. vidljivih useljenika. To su useljenici koji se rasno, etnički, jezično, kulturološki ili klasno znatno razlikuju od većine domicilnog stanovništva. U našem slučaju to su prije svega useljenici iz Nepala, Indije, Filipina i Bangladeša. Kakav je odnos hrvatskih građana prema vidljivim useljenicima?