Postjugoslavenska razmimoilaženja

Jugoslavija je nastala kao državni okvir koji je u jednom specifičnom povijesnom trenutku predstavljao kompromis za ostvarenje tada glavnih nacionalnih interesa  Hrvata, Slovenaca i Srba. Stoga je država koja je nastala 1. prosinca 1918. godine u svom imenu sadržavala nazive upravo ova tri naroda. Oni su ključni kolektivni akteri njenog nastanka ali i njenog nestanka.

Život Hrvata, Slovenaca i Srba u zajedničkoj državi, bez obzira na formu njenog društveno-političkog uređenja, trajao je gotovo čitavo turbulentno dvadeseto stoljeće, sedam dugih desetljeća u kojima su ovi narodi po samoj sudbini života u jednoj državi bili okrenuti jedni prema drugima. Povijesno-razvojna putanja koja je tim životom stvarana imala je za svakog od njih puno toga zajedničkog. Prekinuta je početkom devedesetih godina. To se pogotovo odnosi na zajedničku povijesnu putanju Hrvatske i Srbije.

Divergentne povijesne putanje

Razlaz između Hrvatske i Srbije koji se dogodio u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća za obje zemlje djelovao je kao mehanizam koji bi se shodno načelima teorija ovisnosti o prijeđenom putu mogao nazvati kritičnim događajem tj. događajem koji stvara neku novu logiku povijesnih zbivanja. Raspad zajedničke države djelovao je kao događaj koji je ova društva usmjerio u dva divergentna političko-razvojna smjera.

Pri tom su posebice društvene ambicije i aspiracije Srbije i Hrvatske, od devedesetih godina naovamo, bile izrazito različite. Hrvatska je svoje političke napore primarno orijentirala na ulazak u euroatlantske integracije, tj. na ulazak u zapadnu političku, ekonomsku, kulturnu i sigurnosnu matricu, a koju je Srbija dugo vremena doživljavala, ako ne baš kao direktnog neprijatelja, onda zasigurno kao kolektivnog aktera čije su politike suprotstavljene njenim nacionalnim interesima. Kao i Slovenija, Hrvatska je svoje globalne političke ciljeve uz dosta napora, pa čak i posrtanja u određenim fazama, u konačnici i ostvarila. Postala je država članica EU i NATO saveza i država s normativno-institucionalnom arhitekturom koja se uglavnom ne razlikuje od ostalih država iz političko-ekonomske zajednicu čiji je član. Bez obzira na sve probleme s kojim se suočava, bilo da su specifično njeni ili zajednički za zemlje zajednice kojoj pripada, Hrvatska je danas u svim sferama svoje egzistencije prilično čvrsto usidrena u jedan još uvijek jasno definiran i koliko-toliko stabilan politički i ekonomski okvir. On u potpunosti određuje sve sfere njenog društvenog života.

Situacija sa Srbijom potpuno je drugačija. Nakon definitivnog raspada Jugoslavije Srbija je pokušavala održati privid neke zajedničke države u formi državnog saveza sa Crnom Gorom (Savezna republika Jugoslavija, pa zatim Srbija i Crna Gora). Nakon nekoliko godina, u izuzetno teškim ekonomskim okolnostima i devastirana ratovima koje je neuspješno vodila devedesetih godina, tzv. buldožer revolucijom, smijenjena je politička vlast. Uskoro je kao novi politički šok slijedio razlaz s Crnom Gorom. U međuvremenu nastupila je i nova politička kriza uslijed atentata na predsjednika vlade. Čitavo to vrijeme Srbija je pokušavala pronaći neko rješenje za gubitak Kosova, a što nije uspjela do danas. Problem gubitka teritorija kojeg smatra koljevkom svoje nacije ne samo da nije riješila, već nije niti razvidno kako ga namjerava riješiti. Isto tako, nije jasan stav Srbije prema EU. Načelno želi postati članica ove asocijacije, no pristupni proces u potpunom je zastoju. Kao potencijalna članica ne usklađuje svoju vanjsku politiku s politikom EU te trenutno održava čvrste političke i ekonomske veze s Rusijom. Uz to, Srbija je neposredno involvirana u politička zbivanja u Crnoj Gori i ne djeluje kao faktor regionalne političke stabilnosti. Tome treba dodati i ozbiljne deficite u pogledu vladavine prava i demokratskih standarda kao i medijskih sloboda[1]. Dakle, za razliku od Hrvatske koja je dosegla svoje ultimativno tranzicijsko odredište, te koja je čvrsto usidrena u jasno definiran politički, kulturni i ekonomski sustav, za Srbiju se ni 30 godina nakon raspada zajedničke države takvo nešto ne može konstatirati.

Sličnosti i razlike

Ukoliko su sedamdeset godina Hrvati i Srbi dijelili vrlo slično ili identično iskustvo života jer su živjeli u zajedničkom društvu i identičnom institucionalnom okružuju te su shodno tome bili i uključeni u niz intenzivnih međunacionalnih društvenih interakcija, zadnja tri i pol desetljeća situacija je nešto drugačija. Stoga je zanimljivo pitanje u kojoj mjeri je egzistencija dvaju samostalnih država različitih razvojnih putanja ostavila traga na društvene stavove njihovih građana. Koliko se ova dva naroda trideset i pet godina od razvoda razlikuju u načinu na koji razmišljaju, čemu teže, što cijene, uz što pristaju i što podržavaju? Jesu li te razlike izraženije nego što su bile prije tridesetak godina? Iako je na ova pitanja teško egzaktno odgovoriti budući da je svijet života toliko kompleksan da ga je nemoguće zahvatiti u svim njegovim dimenzijama, odgovore ćemo pokušati pružiti analizirajući nekoliko odabranih indikatora iz Europskog društvenog istraživanja iz 2023. godine.

U svrhu toga usporedit ćemo razlike između najmlađih Srba i Hrvata (generacija Z) u odnosu na razlike u generaciji X, Baby boom generaciji i tzv. Tihoj generaciji. Dakle, po nekoliko kriterija usporedit ćemo generaciju rođenu i socijaliziranu u samostalnim državama u odnosu na one koje su rođene, socijalizirane i koje su značajni dio života provele u Jugoslaviji. U slučaju da su razlike u najmlađoj generaciji veće nego u starijim, veća je vjerojatnost da su na njih, između ostalog, djelovali oni čimbenici koji bi se mogli pripisati specifičnosti odabranih smjerova razvoja ovih dvaju društava u zadnjih trideset godina.

Tablica1. Osobna sreća, zadovoljstvo stanjem demokracije i ekonomskom situacijom u zemlji

  Prosječna vrijednost
 Generacija ZGeneracija X, BB i stariji
Koliko ste sretni? (ljestvica 1-10)Hrvatska8,317,23
Srbija7,947,20
Razlika unutar generacije 0,370,02
Koliko ste sretni sa stanjem demokracije u Vašoj zemlji? (ljestvica 0-10)Hrvatska5,054,32
Srbija3,514,28
Razlika unutar generacije 1,540,04
Koliko ste sretni sa ekonomskim stanjem u svojoj zemlji? (ljestvica 0-10)Hrvatska4,293,63
Srbija3,784,43
Razlika unutar generacije 0,510,81

Izvor: ESS 2023.

Razlike u osobnoj sreći, procjeni zadovoljstvom stanjem demokracije i ekonomskom situacijom među mlađim Hrvatima i Srbima veće su od onih u starijim generacijama. Dok su stariji podjednako (ne)sretni, mlađi Hrvati nešto su sretniji od mlađih Srba. Mladi Hrvati značajno su zadovoljniji stanjem demokracije od mladih Srba, dok takva razlika nije pronađena među starijim građanima ovih zemalja. Što se tiče razlika u pogledu zadovoljstva ekonomskom situacijom, situacija je nešto specifičnija budući da su mladi Hrvati zadovoljniji ekonomskim stanjem od svojih starijih sugrađana, dok je u Srbiji situacija obrnuta. Pri tom su mladi Hrvati zadovoljniji (ili manje nezadovoljni) ekonomskim stanjem u svojoj zemlji nego mladi Srbi (podsjetimo se, istraživanje je provedeno 2023. godine). Dakle, po pitanju ova tri indikatora očito je postojanje većeg jaza u mlađim generacijama Hrvata i Srba u odnosu na starije generacije.

Tablica 2. Politička orijentacija lijevo-desno

  Prosječna vrijednost (ljestvica 0 – 10)
 Generacija ZGeneracija X, BB i stariji
Hrvatska5,025,26
Srbija5,094,72
Razlika unutar generacije -0,080,55

Izvor: ESS 2023.

Generacijski jaz u pogledu političkog samopozicioniranja na ljestvici od 0 (lijevo) do 10 (desno) u slučaju mladih Srba i Hvata manji je nego u slučaju starijih generacija. U obje države mladi su pozicionirani gotovo na samoj sredini ljestvice. Međutim, ujednačavanje je očito posljedica djelovanja trendova sa suprotnim predznakom. Kao što je iz tablice 2 vidljivo, mlađi Hrvati u odnosu na njihove starije sugrađane pozicioniraju se nešto ljevije, dok se mladi Srbi u odnosu na njihove starije sugrađane pozicioniraju nešto desnije. Dakle, bez obzira na mali jaz u trenutnoj političkoj poziciji najmlađih građana ovih dvaju država, očito je da je putanja promjene političkih sentimenata, ukoliko se u obzir uzme razlika između najmlađih i starijih građana, tijekom zadnjih trideset godina u slučaju Srbije i Hrvatske išla u suprotnom smjeru.

Tablica 3. Intenzitet religioznosti

  Prosječna vrijednost (ljestvica 0 – 10)
 Generacija ZGeneracija X, BB i stariji
Hrvatska4,965,87
Srbija6,606,27
Razlika unutar generacije 1,640,40

Izvor: ESS 2023.

Generacijski jaz po pitanju religioznosti u mlađim generacijama Hrvata i Srba puno je veći nego u starijim. Naime, osim što se po ovom kriteriju mjerenja religioznosti Srbi općenito deklariraju religioznijim od Hrvata, o čemu smo već pisali u članku Hrvati su još uvijek među najreligioznijim narodima u Europi, ispada da je intenzitet religioznosti mladih Hrvata značajno niži od njihovih srpskih vršnjaka. Također, očito je trend prema kojem su mladi Hrvati znatno manje, a mlađi Srbi nešto religiozniji od svojih starijih sugrađana. Prema tome i ovaj indikator sugerira povećanje jaza u mlađim generacijama Hrvata i Srba u odnosu na starije.

Tablica 4. Emocionalna vezanost uz zemlju i emocionalna vezanost uz Europu

 Prosječna vrijednost (ljestvica 0 – 10)
 Generacija ZGeneracija X, BB i stariji
Emocionalna vezanost uz zemljuHrvatska7,158,11
Srbija7,428,29
Razlika unutar generacije 0,270,18
Emocionalna vezanost uz Europu?Hrvatska6,226,02
Srbija4,673,41
Razlika unutar generacije 1,552,61

Izvor: ESS 2023.

U pogledu emotivne vezanosti uz zemlju nema značajnijih unutargeneracijskih razlika. Pri tom su stariji Hrvati i stariji Srbi emotivno snažnije vezani uz svoju domovinu od najmlađe generacije. No, i u slučaju najmlađih, razina emotivne vezanosti uz zemlju je vrlo visoka. Nešto je viša, ali ne i supstancijalno, u slučaju mladih Srba. 

Situacija je sasvim drugačija u pogledu emocionalne vezanosti uz Europu. I najmlađi i stariji Hrvati iskazuju znatno veću vezanost uz Europu od njihovih vršnjaka u Srbiji. Pri tom treba napomenuti da je sentiment prema EU u slučaju srpske generacije Z znatno izraženiji no što je to u starijim srpskim generacijama, no još uvijek supstancijalno niži nego što je to u hrvatskoj generaciji Z.

Tablica 5. Bi li dopustili useljavanje migranta drugačijih kulturnih obilježja?

  Dopustio bi mnogima + dopustio bi nekima
Generacija ZGeneracija X, BB i stariji
Hrvatska73,3%53,3%
Srbija61,3%52,5%
Razlika unutar generacije 12,0%0,8%

Izvor: ESS 2023.

Razlike između mladih Hrvata i Srba po pitanju odnosa prema migrantima znatno su veće nego u starijim generacijama. Dok se starije generacije u Srbiji i Hrvatskoj gotovo uopće ne razlikuju po ovom pitanju, mladi Hrvati u znatnom većem broju navode da bi dopustili useljavanje migranata koji dolaze u Hrvatsku iz kulturno različitih društava.

Tablica 6. Homoseksualne osobe slobodne su živjeti život kako žele

  Slažem se u potpunosti + slažem se
Generacija ZGeneracija X, BB i stariji
Hrvatska57,6%54,9%
Srbija42,2%32,5%
Razlika unutar generacije 15,4%22,4%

Izvor: ESS 2023.

Mlađi Hrvati i Srbi u bliži su s obzirom na svoj stav prema homoseksualnim osobama nego što je to slučaj u starijim generacijama. Dakle, po ovom pitanju došlo je do generacijskog približavanja budući da je porastao broj osoba u mlađim generacijama Srba koji smatraju da su homoseksualne osobe slobodne živjeti kako žele. Pri tom, i među mladima još uvijek postoji značajna unutargeneracijska razlika, tj. značajno veći broj mladih Hrvata u odnosu na broj mladih Srba pokazuje pozitivni stav prema homoseksualcima.

Teorija Bergera i Luckmanna kao pomoć u tumačenju razlika

Bez obzira na državno-politički razlaz, brojne vrste društvenih veza između Srbije i Hrvatske i dalje egzistiraju. Jezično smo savršeno bliski, postoji niz obiteljskih, prijateljskih i profesionalnih odnosa koji se i dalje održavaju ili nanovo stvaraju. Poslovne, znanstvene i kulturne interakcija prilično su intenzivne. Također, živimo u vremenu u kojem djeluje niz različitih globalizacijskih čimbenika (ekonomskih, tehnoloških, medijskih, kulturnih) koji imaju snažan unificirajući potencijal, tj. dokidaju  neke geografske, društvene ili kulturne specifičnosti, a njima je u podjednakoj mjeri izloženo hrvatsko i srpsko društvo. Međutim, ovih nekoliko izabranih podataka dopuštaju pretpostavku da je također realno i da su odvojene razvojne putanje Srbije i Hrvatske generirale i pojedina sociokulturna razmimoilaženja. Naime, na gotovo svim analiziranim varijablama uočljive su razlike između najmlađih Hrvata i Srba. Po pitanju procjene osobne sreće, zadovoljstva stanjem demokracije i ekonomskom situacijom, kao i u pitanju religioznosti te odnosa spram migranta, razlike su veće u generaciji Z nego u starijim generacijama, tj. onim koje su socijalizirane i imaju iskustvo života u Jugoslaviji. Iako se i mladi Hrvati i Srbi pozicioniraju u sam politički centar, mladi Hrvati su u odnosu na starije do toga došli skrećući ulijevo, a mladi Srbi skrećući udesno. Isto tako, iako prema EU i prema homoseksualcima mladi Srbi imaju pozitivnije stavove od njihovih starijih sunarodnjaka, razlike u odnosu na mlade Hrvate još uvijek su prilično izražene. 

Ako na predstavljene podatke gledamo iz perspektive dobro poznatog koncepta Bergera i Luckmanna, realno bi zvučala hipoteza da su divergentne povijesne putanje u zadnjih trideset godina dovele do različitih konstitucija onoga što ovi teoretičari nazivaju “objektivnom društvenom zbiljom”, a posljedično tome i načina na koji građani ovih država oblikuju subjektivne slike svijeta u kojem žive, posebice u određenim sferama društvenog života. Naime, Berger i Luckmann smatraju da se objektivna društvena zbilja formira uslijed uzajamnog djelovanja brojnih čimbenika, događaja, institucija i struktura koje postoje u društvu. Primjerice, normativna arhitektura, vrijednosti, društvene organizacije, odnosi moći i brojni drugi slični čimbenici oblikuju zbilju institucionaliziranog svijeta. Za društveni život ona je važna jer formira gabarite unutar kojih ljudi djeluju i interpretiraju svoju svakodnevnu stvarnost, tj. doprinosi načinu na koji stvaraju subjektivne slike svijeta – subjektivne društvene zbilje. Predočeni podaci upućuju da su divergentne društvene putanje te iz toga proizašle različite „zbilje institucionaliziranog svijeta“ u zadnjih tridesetak godina vrlo vjerojatno imale utjecaja na predodžbe građana Srbije i Hrvatske o svijetu u kojem žive, o svojoj užoj i široj društvenoj okolini.


[1] Prema istraživanju Freedom House, Srbiju karakterizirajuizrazitiji demokratski deficiti te je 2024. godine svrstana u grupu djelomično slobodnih zemalja, a prema Indeksu medijskih sloboda, u istoj godini zauzimala je 98. na mjestu svijetu. Ukoliko se izuzmu Rusija i Bjelorusija, po kriteriju medijskih sloboda nalazila se na zadnjem mjestu u Europi.

Autor

  • Ivan Burić

    Izv. prof. dr. sc. Ivan Burić rođen je 1968. godine u Dubrovniku. Studirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem je stekao i titulu doktora znanosti. Od 1994. do 2014. radio je na poslovima istraživanja javnog mnijenja, medija i tržišta, najduže na poziciji direktora istraživanja u agenciji Ipsos. U tom periodu vodio je više stotina istraživačkih projekata za potrebe domaćih i međunarodnih institucija, organizacija i poslovnih subjekata. Od 2005. do 2014. kao vanjski predavač predavao je na Sveučilištu Vern. Od 2014. godine stalno je zaposlen na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Autor je triju knjiga i dobitnik nagrade Zaklade Hanžeković za 2016. godinu.

    View all posts