Od životnog opredjeljenja do sociološke ostavštine Ernesta Milera: zaključni osvrt

Ernest Miler potječe iz nacionalno i konfesionalno mješovitog braka. Djetinjstvo provodi u Pakracu, a školovanje nastavlja u Požegi, na periferiji Austro-Ugarske Monarhije, dok visoko obrazovanje i stručno usavršavanje stječe u većim, kozmopolitskim sredinama.

Kao prvo, živeći u multinacionalnim i multikonfesionalnim državnim zajednicama, postupno oblikuje vlastiti osobni i nacionalni identitet, koji do zrelije dobi jasno definira: izjašnjava se kao Hrvat i rimokatolik. Njegovu biografiju dodatno objašnjava činjenica da je rođen kao izvanbračno dijete, a njegov je pravni status legitimiran tek naknadnim vjenčanjem roditelja, neposredno prije očeve smrti, pri čemu je otac prešao na rimokatoličku vjeru.

Ernest Miler u mladosti. Fotografija restaurirana i digitalno obrađena uz pomoć alata ChatGPT.

Milerova profesionalna karijera – visoki državni službenik, sveučilišni profesor, dekan, prodekan i rektor Sveučilišta u dva mandata, kao i kandidat za akademika – razvijala se u razdoblju Austro-Ugarske Monarhije te kasnije u Kraljevini SHS, odnosno Kraljevini Jugoslaviji. Unatoč dubokim društveno-političkim promjenama, njegov profesionalni uspon obilježen je kontinuitetom.

Za razliku od duha fin de sièclea, osobito izraženog u Beču, koji karakteriziraju osjećaji dekadencije, tjeskobe i kulturnog preispitivanja, Miler ne pokazuje ni pesimističku rezignaciju ni nekritički optimizam. Njegov se habitus može opisati kao djelatni realizam: racionalan, oprezan i usmjeren na konkretne ciljeve.

Kao legalist, poštuje autoritet postojećeg poretka i njegove povijesne stečevine. Zalaže se za postupne, evolucijske promjene društva, odbacujući radikalne teorijske i političke zahvate. U tom smislu ostaje „čovjek poretka“, spreman prilagoditi se promjenama državno-pravnih okvira, ali bez revolucionarnih ambicija.  Evolucionar je, a ne revolucionar.

Iako zagovara demokraciju, drži je kao sustav koji bi trebao omogućiti izbor „najboljih“, odnosno svojevrsne društvene elite. Njegovo se stajalište može opisati kao oblik konzervativnog liberalizma: zalaže se za humanije uvjete života, ali ne i za temeljitu transformaciju društvenog sustava u smjeru radikalnih ideologija poput socijalizma ili anarhizma. Istodobno je akademski elitist, ali i cijenjen profesor, kao i pravnik koji sociologiju integrira u svoj znanstveni rad. Njegova prilagodljivost političkim okvirima može se tumačiti kao spoj konformizma i profesionalne ambicije.

Drugo, proučavajući tada dominantne filozofske, sociološke i pravne teorije, svjestan njihove brojnosti, raznovrsnosti i spoznajnih ograničenja, Miler ih je nastojao sustavno prevladati. S jedne strane, raznolikost teorijskih škola nastojao je obuhvatiti njihovom sistematizacijom i povijesno-komparativnim pregledom. S druge strane, epistemološka ograničenja, koja proizlaze iz složenosti društvenih pojava i dosega znanstvenih metoda, nastojao je nadvladati multidisciplinarnim pristupom te kombinacijom induktivnih i deduktivnih postupaka.

Njegov pristup obilježava kritičnost: svaku teoriju analizirao je selektivno, prihvaćajući samo one njezine elemente koji su izdržali teorijsko-empirijsku provjeru i bili u skladu s njegovim shvaćanjem znanstvene svrhovitosti i primjenjivosti. Takav je pristup, međutim, povremeno dovodio do proturječja.

U području filozofije, Miler priznaje postojanje transcendentnog i razlikuje filozofiju kao ontološku disciplinu od znanosti, ali istodobno i sam poseže za filozofskim argumentima, uspostavljajući elemente vlastite teodiceje. Iako se deklarira kao pozitivist, ne odriče se klasične filozofske tradicije; prihvaća dualizam, pri čemu daje prednost duhovnom nad tjelesnim te zastupa determinizam, ali ne isključuje mogućnost buduće afirmacije slobodne volje.

U sociologiji polazi od pretpostavke da je zadaća discipline otkrivanje društvenih zakonitosti, ukoliko one uopće postoje. Evoluciju shvaća kao razvoj usmjeren napretku, ali pritom naglašava da svaka promjena ne znači nužno i progres.

U području prava ostaje dosljedan pravnom pozitivizmu, ali ne negira važnost moralnih čimbenika, čime dodatno potvrđuje složenost i nejednoznačnost vlastitog teorijskog stajališta.

Treće. Miler nije iznimka, nego tipični primjer sociologa i pravnika svojega doba. Uronjen je u pozitivistički optimizam i vjeru da znanost može rasvijetliti, pa i urediti društveni svijet. Oslanjajući se na autore poput Spencera i Comtea, ali i na širi europski i američki teorijski korpus, Miler razvija pristup u kojem sociologija postaje svojevrsni instrument razumijevanja i upravljanja društvom.

Herbert Spencer. Preuzeto s: https://www.enciklopedija.hr/clanak/spencer-herbert

Njegovi interesi nisu uski ni disciplinarno zatvoreni. Naprotiv, kreću se od kaznenog prava i kriminaliteta do pitanja urbanizacije, društvenih devijacija i društvenog položaja žena. Upravo u toj širini očituje se jedna od ključnih odlika njegove misli: uvjerenje da se društveni fenomeni ne mogu razumjeti samo iz jedne perspektive.

No Milerova ambicija nije samo spoznati društvo, nego i intervenirati u njega. U duhu Comteovog načela – znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se spriječilo – sociologija dobiva normativnu funkciju. Ona treba pomoći u oblikovanju pravnog poretka koji može odgovoriti na ubrzane promjene modernog društva. Time se Miler jasno pozicionira kao mislilac poretka, ali ne i stagnacije: promjena je nužna, no ona mora biti postupna, racionalna i utemeljena na iskustvu.

Ipak, kao i mnogi njegovi suvremenici, Miler ne uspijeva u potpunosti izbjeći proturječja. Njegov pozitivizam koegzistira s određenim skepsama, evolucionizam s povremenim odstupanjima, a determinizam s nadom u ljudsku autonomiju. Upravo tu tenziju ne treba promatrati kao slabost, nego kao znak vremena u kojem se znanost tek pokušava osloboditi filozofskih i ideoloških nasljeđa 19. stoljeća.

Na kraju vrijedi napomenuti, da iz perspektive suvremenih društvenih znanosti, neke Milerove teorijske postavke djeluju zastarjelo. No njihova povijesna vrijednost ne leži u trajnosti pojedinih koncepata, nego u pokušaju da se u razdoblju dubokih društvenih transformacija uspostavi veza između znanja i društvenog djelovanja. U tom smislu, Milerov rad nije samo dio prošlosti sociologije, nego i podsjetnik na njezinu trajnu zadaću: razumjeti društvo kako bi ga se moglo odgovorno mijenjati.

Stoga ponovno čitanje djela pionira sociologije nije tek čin historiografskog interesa. On je i oblik disciplinarne samorefleksije. To je način da sociologija promisli vlastite početke, vlastite zablude i vlastite ambicije. U toj perspektivi, Miler se ne pojavljuje samo kao pionir jedne znanstvene discipline u Hrvatskoj, nego i kao svjedok jednog važnog trenutka u našoj povijesti modernog mišljenja.

Dodatak: Milerovi radovi korišteni kao izvori u ovome radu

Serijal od tri objavljena članka o životu i djelovanju Ernesta Milera temelji se na njegovim radovima pretežno sociološke orijentacije. Kao što smo naveli, tekstovi će biti objavljeni u knjizi Raison d’être sociologije Ernesta Milera.

Iako ovaj izbor obuhvaća manje od trećine ukupnog opusa, on je dovoljno reprezentativan i raznolik za novo čitanje Milerova svjetonazorskog i teorijskog profila, kako u kontekstu njegova vremena, tako i iz suvremene perspektive. Tekstovi potvrđuju njegov višedisciplinarni pristup, ali i središnju ulogu sociologije, osobito u njezinoj primjeni na pravo i kriminologiju. Tematski zahvaćaju pitanja koja ni danas nisu izgubila aktualnost: odnos slobodne volje i nužnosti, monizma i dualizma, spolno-rodnih odnosa, anarhije i poretka, države i društva, morala i prava, grada i sela, suradnje i sukoba, zločina i kazne, rase i rasizma.

Prva grupa, Anarhizam i autoritet, obuhvaća radove u kojima Miler analizira odnos anarhističkih teorija i društvenog poretka. Odbacujući mogućnost anarhije, kritizira individualni anarhizam (Tolstoj), komunistički anarhizam (Kropotkin) i radikalni individualizam (Nietzsche). Kontraktualizam ne smatra održivom alternativom pravu, jer jedino pravo može osigurati zaštitu i društvene cjeline i ranjivih pojedinaca. Između krajnosti sukoba i potpune solidarnosti zagovara ravnotežu, naglašavajući nužnost solidarnosti ondje gdje postoji sukob.

Na to se nadovezuje druga grupa, Teorija prava i teorije anarhije, u kojoj Miler razmatra pravo kao sastavni dio društva, državu kao pravno-politički organiziranu zajednicu te odnos politike i etike. Analizira napetosti između običaja i prava, nagona i razuma, demokracije i oligarhije, vođe i mase, morala i politike, pri čemu ostaje dosljedan determinističkom dualizmu kao svojoj temeljnoj teorijskoj poziciji.

Treća grupa bavi se odnosima među spolovima, društvenom funkcijom seksualnosti i ljubavi te genezom obitelji. Miler razmatra pitanja ravnopravnosti i položaja žene, kao i šire društvene implikacije spolno-rodnih odnosa. Miler se oslanja na Morganovu antropološku perspektivu kako bi proširio sociološke temelje. Analizira povijesni nastanak gradova kao pravnih i političkih zajednica te njihove transformacije u procesu modernizacije, uključujući promjene društvenih obrazaca i porast devijantnih pojava.

Četvrta grupa radova posvećena je teorijama rase i društvenih sukoba. Miler odbacuje hijerarhijske i biologističke interpretacije rase, naglašavajući miješanje kao opće pravilo te ističući važnost spolnog odabira u oblikovanju razlika. Kritički se odnosi i prema Gumplowitzevoj teoriji sukoba, čime se zaključuje ova tematska cjelina.

Peta grupa, Kriminologija i sociologija, pokazuje kako Miler uvodi sociološki pristup u pravnu znanost i kriminologiju, oslanjajući se na tadašnje autore poput Queteleta, Ferrija, Liszta i Tardea. Polazeći od teze da je pravo društveni fenomen, sociologiju postavlja kao ključni spoznajni i metodološki okvir pravne znanosti.

Šesta grupa predstavlja vrhunac njegove sociološke refleksije. U njoj Miler povezuje sociologiju s evolucijskom teorijom, osobito Spencerovom, koju promatra kao opći interpretativni okvir društvenog razvoja. Ujedno donosi i svoje predavanje Raison d’être sociologije iz 1908., koje sažima temeljne postavke njegova razumijevanja sociologije.

U cjelini, izabrani tekstovi potvrđuju Milerovu težnju prema teorijskoj sintezi i metodološkoj integraciji, pri čemu sociologija zauzima središnje mjesto kao povezujuća znanost društvenog razumijevanja.

1. Anarhizam i autoritet (slobodna volja – determinizam)          

               (1911) „† Tolstoj“. Mjesečnik. Zagreb.

(1912) „Anarkista Kropotkin o medjusobnoj pomoći kao glavnom zakonu ljudskog društva“. Mjesečnik. Zagreb.

(1905) „ Nietczsche-ov ‘blijedi zločinac’“. Dnevni list. Glasilo Narodne stranke. Zagreb. Prikaz, Ernst Stettenheimer: „Friedrich Nietzsche als Kriminalist. Versuch einer individualistischen Kriminaltheorie“. Zeitschrift für die gesamte Strafrechtswissenschaft, Berlin, 1900.

               (1924) „Problem autoriteta (Socijološka studija)“. Nova Evropa. Zagreb.

II.           Teorija prava i teorije anarhije   

(1903) Pravo. Predavao u Klubu učiteljica dr. Ernest Miler. Domaće ognjište knj. 3(1903), sv.7, str. 127-132.

               (1912) Filozofija za gospođe“. Narodne novine. Zagreb.

(1926) „Politička etika. Socijološka studija“. Mjesečnik. Zagreb.

(1927) „O pravu i državi“. Mjesečnik. Zagreb.

(1918) „Šilović: Predavanja o kaznenom pravu“. Mjesečnik. Zagreb.

III.          Gynandokracija, obitelj, društvo

(1907) „ Lester F. Ward“. Savremenik. Zagreb. Prikaz, Lester F. Ward: Sociologie pure. Tome I. i II. Paris, 1906. (Traduit de l’ anglais par Fernand Weil).

(1911) „ Prvenstvo žene“. Narodne novine. Zagreb.

(1911) „Čovjekova ženidba“. Narodne novine. Zagreb.

(1911) „Ljubav“. Narodne novine. Zagreb.

(1912) „O utjecaju ljepote kod ženidbe“. Narodne novine. Zagreb.

(1912) „Morgan. Pradruštvo“. Mjesečnik. Zagreb.

(1925) „Grad sa socijološkog stajališta“. Nova Evropa. Zagreb.

IV.      Teorija rasa i sukoba          

(1907) „Predrasuda o rasama“. Savremenik. Zagreb. Prikaz, Jean Finot: Das Rassencorurteil. Berlin, 1906.

(1907) „Ludwig Woltmann“. Savremenik. Zagreb. Prikaz, Ludwig Woltman: Politische Anthropologie. Eisenach, 1903.

(1912) „Gumplowitzeva socialna filozofija“. Mjesečnik. Zagreb.

(1913) „Madjarevićev prijevod; Gumplowitz: ‘Nacrt socijalne filozofije’“. Mjesečnik. Zagreb.              

V.            Kriminologija i sociologija            

               (1913) „Glavne škole u kriminalnoj znanosti“ Veda, god. 3(1913), str. 596-608.   

(1905) „30 godina Lisztova rada“. Mjesečnik. Zagreb.

(1919) „†Liszt“. Mjesečnik. Zagreb

(1907) „Cesare Lombroso“. Mjesečnik. Zagreb.

(1908) „Kriminalna sociologija“. Savremenik, Zagreb. Prikaz, Enrico Ferri: La sociologie criminelle. Pariz, 1893.

(1902) Zločinci u umjetnosti i književnosti. Tisak kr. zemaljske tiskare. Zagreb. Predavanje što ga je održao dne 10. siječnja 1902. u Društvu hrvatskih književnika dr. Ernest Miler, zamjenik Kralj. državnog odvjetnika i privatni docenat u hrvatskom sveučilištu, Tisak kr. zemaljske tiskare. Zagreb. 

(1909) „Kriminalna sociologija“ Savremenik, Zagreb. Prikaz, A. Biankini: Kriminalna sociologija. Zadar. 1908.

               (1905) „+ Tarde“. Mjesečnik. Zagreb.

(1923) Interview sa g. drom. Ernestom Milerom, sveučilišnim profesorom socijologije i kriminalne znanosti. Novosti (Zagreb), god. 17(1923), br. 135.

VI.          Teorija evolucije i sociologija

(1927) „’Teorija evolucije’. Govor rektora zagrebačkoga univerziteta prigodom promocije umirovljenoga sveuč. profesora dra. Dragutina Gorjanovića Krembergera“. Savremenik. Zagreb.

(1908) „Raison d’être socijologije“. Slovenski pravnik, Ljubljana.

Literatura:

1. Andrassy, J. (1929): Société de sociologie de Zagreb. Paris: Revue internationale de sociologie 1929. 37(7-8), 422–426.
2. Berčić, B. (2002) Pogovor: Filozofija Thomasa Nagela. U: Thomas, N: Što sve to znači? Vrlo kratak uvod u filozofiju. Zagreb: KruZak.
3. Bourdieu, P. (1977). Outline of a Theory of Practice. Cambridge: Cambridge University Press.
4. Čepulo, D. (2012) Hrvatska pravna povijest u europskom kontekstu od srednjeg vijeka do suvremenog doba. Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
5. Čorić, R. (2015) Nastajanje sociologije u doba ideologija. Acta Ladertina. 12/2, 161-175.
6. Getoš, A-M. (2009) Mjesto i uloga kriminologije i viktimologije u Hrvatskoj i u međunarodnom kontekstu. U: Turković, K.; Maršavelski, A.; Roksandić Vidlička, S. (ur.): LiberAmicorum Zvonimir Šeparović, Zagreb: Sveučilišna tiskara.
7. Horvat, J. (1967) Hrvatski panoptikum. Zagreb: Stvarnost.
8. Horvat, J. (2006) Pobuna omladine 1911 – 1914. Zagreb: SKD Prosvjeta i Gordogan.
9. Iveljić, I. (2007) Očevi i sinovi. Prevredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća. Zagreb: Leykam international.
10. Judson, P. M. (2018) Povijest habsburškog carstva. Zagreb: Sandorf.
11. Kostrenčić, M. (1927) Dr. Ernest Miler. Digitalna zbirka i katalog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. URL: https://dizbi.hazu.hr/
12. Kuhar, M. (2015) Eugenika u hrvatskoj medicini i njezin utjecaj na javnost u razdoblju od 1859. do 1945. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu. URL: http://medlib.mef.hr/2226/1/Kuhar_M_disertacija_rep_2226.pdf
13. Lovrić, E. (1928) Dr. Ernest Miler (nekrolog). U: Mjesečnik, 54, br. 11. Str. 496–504. Zagreb.
14. Luetić, T. (2012) Studenti Sveučilišta u Zagrebu (1874-1914) društveni život, svakodnevica, kultura, politika. Zagreb: Srednja Europa.
15. Maršavelski, A. (2014) Povijest Katedri za kazneno i kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb:Zbornik PFZ, 64, (5-6) 739-815.
16. Miler, E.. (1908) Berolzheimer: System der Recht- und Wirtschaftphilosophie“. Mjesečnik. Zagreb.
17. Miler, E. (1912) Dojmovi i opažanja sa naučne ekskursije u Srbiju. Mjesečnik. Zagreb.
18. Miler, E. (1912) Atentator. Narodne novine. Zagreb.
19. Miler, Ernest. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 7.4.2026. <https://enciklopedija.hr/clanak/miler-ernest>.
20. Mitrović, M. (1982) Jugoslovenska predratna sociologija. Beograd: Istraživačko-izdavački centar SSO Srbije.
21. Padjen, I. (2015) Metodologija pravne znanosti: pravo i susjedne discipline. Rijeka: Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci.
22. Padjen, M. (2016) Pouke pravnog monizma. U: Zbornik PFZ, 66, (5) 595-617.
23. Pavić, Ž. (ur.) (1996–1999), Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996, knj. I., knj. II. (sv. 1. – 3.), knj. III. (sv. 1. – 2.), knj. IV (sv. 1. – 2.), Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
24. Ravlić, S. (2008) Sociologija i pravni studij: Uz povijest Katedre za sociologiju (1906.-2006.). U: Hrvatska sociologija: razvoj i perspektive. Krbec, D. (ur.). Str. 59 – 67. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo.                                     

25. Svetlič, R. (2007) Ontološki uvjeti nastanka pravnog pozitivizma. Filozofska istraživanja. God. 27, Sv. 1: 113-125. Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo. URL: https://hrcak.srce.hr/15746
26. Tomašić, D. (1941) Sociology in Yugoslavia. American Journal of Sociology. Vol. XLVII. No. 1. Chicago, str. 53-69.
27. Torrance, J. (1976) The Emergence of Sociology in Austria. European Journal of Sociology / Archives Européennes de Sociologie / EuropäischesArchiv für Soziologie, Vol. 17, No. 2, Professions avec ou sans compétence, str. 185-219. Cambridge University Press. URL: https://www.jstor.org/stable/23998748?seq=1&cid=pdf-reference#references_tab_contents
28. Tucker, K. H. Jr. (2002) Classical social theory. A contemporary approach. Malden/Oxford: Blackwell Publishers.

Arhivi

1. (DASB-PŽ) Državni arhiv u Slavonskom brodu – odjel u Požegi[1]

Signatura arhivskog gradiva:

HR-DASB-PŽ-294; HR-DASB-PŽ-294; HR-DASB-PŽ-127; HR-DASB-PŽ-112.

2. (HDA) Hrvatski državni arhivu Zagrebu

Signatura arhivskog gradiva:

F-78 PRZV. Predmet: 6-14 1912/1900 i 6-14 2546/1903.

F-81 – ZV – Odjel za pravosuđe. Predmet II 726/1902.

F-804 Iso Kršnjavi. Predmet 7452 (Kut. 15).

Tonski zapisi

1. Lučić, I. (2015) Treći program Hrvatskoga radija. Portreti znanstvenika – Portreti hrvatskih sociologa – Sociolog Ernest Miler. Gosti: Slaven Ravlić i Goran Batina

2. Batina, G. (2015) razgovor s akademikom, profesorom međunarodnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Vladimirom Iblerom. Zagreb. 10. ožujka 2015. Trajanje: 34,33 min.

[1] Autor izražava iskrenu zahvalnost djelatnicama i djelatnicima Državnog arhiva u Slavonskom Brodu – Odjela u Požegi, na njihovoj svesrdnoj pomoći, susretljivosti i pruženoj suradnji.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.