Obrazovanje u Narodnoj Republici Kini i Republici Hrvatskoj: usporedna analiza sustava i politika

Sustavi obrazovanja Republike Hrvatske i Narodne Republike Kine razvijeni su u bitno različitim političkim, upravnim i društvenim okvirima, ali oba pokazuju da obrazovanje ima status strateškog područja javne politike. Hrvatska obrazovnu politiku oblikuje u nacionalnom i europskom okviru, dok je Kina povezuje sa socijalizmom s kineskim obilježjima, kineskom modernizacijom i dugoročnim razvojnim ciljevima.

Pravni i strateški okviri

Hrvatski obrazovni sustav pravno je uređen skupom zakona za pojedine razine i područja: Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju, Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, Zakonom o strukovnom obrazovanju i Zakonom o obrazovanju odraslih. Strateški smjer određuje Nacionalni plan razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine, povezan s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine i Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.–2026. Prioriteti uključuju pristupačnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, stjecanje i razvoj temeljnih i strukovnih kompetencija, unaprjeđenje visokog obrazovanja, te usklađeno i perspektivno tržište rada (MZO, 2023).

Kineski obrazovni pravni sustav polazi od Zakona o obrazovanju Narodne Republike Kine, koji ima ulogu temeljnoga zakona u obrazovanju. Sustav dalje uređuju Zakon o predškolskom obrazovanju, Zakon o obveznom obrazovanju, Zakon o visokom obrazovanju, Zakon o strukovnom obrazovanju i drugi zakoni. Ukupno devet zakona čini jezgru posebnog obrazovnog zakonodavstva.

Aktualni strateški okvir čini Strateški plan za razdoblje 2024. – 2035. o izgradnji Kine kao vodeće zemlje u području obrazovanja, koji su 2025. objavili Centralni komitet Komunističke partije Kine i Državno vijeće. Plan utvrđuje cilj postizanja važnih faznih rezultata do 2027. i izgradnje Kine kao vodeće zemlje u području obrazovanja do 2035. godine. Obrazovanje se promatra kroz tri međusobno povezane dimenzije: političku, narodnu i stratešku. To znači da obrazovanje treba osiguravati socijalistički smjer razvoja, služiti potrebama naroda te služiti kineskoj modernizaciji i preporodu kineske nacije. (Centralni komitet KPK-a i Državno vijeće, 2025; Zhou, 2024).

Struktura obrazovanog sustava

Obje zemlje imaju vertikalno povezan sustav koji obuhvaća predškolsko, osnovno, srednje, visoko i cjeloživotno obrazovanje. Najvažnije su razlike u trajanju obveznog obrazovanja, unutarnjoj podjeli osnovnog i srednjeg obrazovanja te načinu organiziranja visokog i strukovnog obrazovanja (vidi tablicu 1. u prilogu).

Na razini predškolskog odgoja obje zemlje polaze od pretpostavke da rani odgoj nije dio obveznog obrazovanja u punom opsegu, ali mu ipak pridaju rastuću stratešku važnost. U Hrvatskoj program ranog i predškolskog odgoja obuhvaća djecu od šestog mjeseca života do polaska u školu, pri čemu su jaslice i vrtić neobvezni, dok je program predškole u godini prije upisa u prvi razred osnovne škole zakonski obvezan i besplatan za sve roditelje. Time se nastoji osigurati ujednačena razina spremnosti djece za formalno školovanje bez obzira na socioekonomski status obitelji. Kineski sustav predškolskog odgoja obuhvaća djecu od treće do šeste godine i nije dio obveznog obrazovanja. Od jeseni 2025. u javnim se vrtićima ne naplaćuje naknada za skrb i obrazovanje za djecu u posljednjoj godini prije polaska u školu. U odobrenim privatnim vrtićima naknada se umanjuje za iznos koji odgovara iznosu oslobođenja u lokalnim javnim vrtićima iste vrste (Ministarstvo obrazovanja NR Kine, 2025). Time Kina povećava dostupnost predškolskog obrazovanja postupnim smanjivanjem financijskog opterećenja obitelji.

Najizraženija strukturna razlika između dvaju sustava odnosi se na organizaciju osnovnog i  srednjeg obrazovanja. Hrvatska zadržava jedinstvenu, osmogodišnju osnovnu školu podijeljenu na niže razrede s razrednom nastavom (1.–4. razred) i više razrede s predmetnom nastavom (5.–8. razred), nakon koje slijedi neobvezna srednjoškolska razina. Kineski sustav, nasuprot tomu, obvezno obrazovanje organizira kao cjelinu od devet godina koja objedinjuje osnovnu školu (najčešće šestogodišnju, iako u pojedinim područjima petogodišnju) i nižu srednju školu (najčešće trogodišnju, odnosno četverogodišnju ondje gdje osnovna škola traje pet godina), pri čemu je upravo cijela ta devetogodišnja cjelina, a ne samo osnovna škola, definirana kao obvezno i besplatno obrazovanje sukladno Zakonu o obveznom obrazovanju (Narodna Republika Kina, 2018a).

Za razliku od srednjeg obrazovanja u Hrvatskoj koji obuhvaća četverogodišnje gimnazije, četverogodišnje umjetničke škole te strukovne škole u rasponu trajanja od jedne do pet godina, kineski sustav višu srednju razinu dijeli na opću (akademski usmjerenu) i strukovnu granu, obje u pravilu trogodišnjeg trajanja. Umjetničke škole u Kini pritom su dio sustava srednjega strukovnog obrazovanja.

Gaokao ima kulturnu poveznicu s nekadašnjim carskim ispitima za izbor državnih službenika (keju), no suvremeni prijamni ispit za visoko obrazovanje uspostavljen je 1952. te obnovljen 1977. nakon prekida tijekom Kulturne revolucije. U ranijem modelu „3 + X” svi su kandidati polagali kineski jezik, matematiku i strani jezik, dok je „X” u najraširenijoj izvedbi značio izbor između društveno-humanističkoga skupnog ispita (politika, povijest i geografija) i prirodoslovnoga skupnog ispita (fizika, kemija i biologija). Reforma započeta 2014. postupno je zamijenila tu podjelu fleksibilnijim odabirom predmeta. U modelu „3 + 3” učenici uz tri obvezna predmeta biraju još tri među politikom, povijesti, geografijom, fizikom, kemijom i biologijom; u modelu „3 + 1 + 2” biraju fiziku ili povijest te još dva predmeta među politikom, geografijom, kemijom i biologijom. Pri odabiru tako mogu uzeti u obzir vlastite interese i sposobnosti, ali i uvjete koje pojedini sveučilišni studiji postavljaju za upis. Godine 2026. za polaganje se prijavilo 12,90 milijuna kandidata (Ministarstvo obrazovanja NR Kine, 2026).

Priprema se osobito pojačava u završnoj godini srednje škole: učenici ponavljaju gradivo, rješavaju velik broj zadataka te pristupaju redovitim provjerama znanja i probnim ispitima. Oni koji nisu zadovoljni rezultatom mogu se pripremati još godinu dana i ponovno polagati Gaokao. U kvalitativnom istraživanju jedan je student opisao kako je tijekom završne godine gotovo prestao koristiti mobitel, dok su drugi govorili o danima ispunjenima uglavnom učenjem, jelom i odmorom (Gierczyk i Diao, 2021). Takva iskustva pokazuju koliko priprema može biti zahtjevna, premda se raspored i uvjeti učenja razlikuju među učenicima i školama.

U kineskom društvu Gaokao je više od prijamnoga ispita: on utjelovljuje uvjerenje da znanje, rad i ustrajnost mogu otvoriti put prema visokom obrazovanju i novim životnim mogućnostima. Zato se, unatoč velikoj konkurenciji i zahtjevnoj pripremi, Gaokao smatra važnom prilikom za napredovanje vlastitim trudom. Načelo „pred bodovima svi su jednaki” izražava njegovu temeljnu vrijednost: javna pravila i odabir prema postignuću pružaju kandidatima mogućnost relativno pravednoga natjecanja.

Na razini visokog obrazovanja oba sustava obuhvaćaju različite vrste i razine studija, no razlikuju se u njihovoj strukturi i trajanju. Za razliku od hrvatskog sustava usklađenog s Bolonjskim procesom, kineski sustav visokog obrazovanja obuhvaća višu strukovnu razinu (zhuanke) (2–3 godine), prijediplomski studij nešto dužeg trajanja (4–5 godina), diplomski studij (2–3 godine) te doktorski studij (3–4 godine). U Kini se diplomski i doktorski studij dijele na akademski i profesionalno usmjereni studij.

Obje zemlje prepoznaju i cjeloživotno učenje kao nužnu nadogradnju formalnog obrazovnog sustava, iako s različitim institucionalnim uporištima. Hrvatska cjeloživotno učenje razvija kroz formalne, neformalne i informalne oblike obrazovanja odraslih, povezane s Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom. Kineski sustav cjeloživotno učenje promiče izravno kroz Zakon o obrazovanju te kroz Strateški plan 2024.–2035., koji potiče priznavanje raznovrsnih rezultata učenja i razvoj digitalnih obrazovnih platformi. U oba se slučaja cjeloživotno učenje promatra kao sastavni dio šireg strateškog okvira – u Hrvatskoj prvenstveno kroz usklađivanje s europskim kvalifikacijskim politikama, a u Kini kroz izravnu povezanost s nacionalnim ciljevima modernizacije i razvoja društva znanja.

Upravljanje sustavom obrazovanja

Upravljanje obrazovanjem u Hrvatskoj obilježava kombinacija centralizirano određenih pravila i djelomično decentralizirane provedbe na lokalnoj razini. Ministar znanosti, obrazovanja i mladih donosi nacionalne kurikulume, nastavne planove i ključne standarde, specijalizirane agencije obavljaju stručne, evaluacijske i provedbene zadaće, dok jedinice lokalne i područne samouprave imaju važne osnivačke, infrastrukturne i financijske funkcije u predškolskom te osnovnom i srednjem obrazovanju.

U Kini Komunistička partija Kine ima vodeću ulogu u obrazovanju, a Državno vijeće i Ministarstvo obrazovanja određuju nacionalni strateški, pravni i kurikularni okvir. Zakon o obveznom obrazovanju propisuje sustav u kojem Državno vijeće vodi, pokrajinske vlasti koordiniraju planiranje i provedbu, a okružne vlasti imaju glavnu upravljačku odgovornost za obvezno obrazovanje (Narodna Republika Kina, 2018a). Zakon o visokom obrazovanju određuje da visoka učilišta trebaju biti usmjerena prema društvu, djelovati autonomno u skladu sa zakonom i provoditi demokratsko upravljanje. Zakonom su uređena njihova prava u izradi upisnih planova, prilagodbi omjera upisa među disciplinama, uspostavljanju i mijenjanju disciplina i studijskih programa, organiziranju nastave i znanstvenog istraživanja te međunarodnoj suradnji (Narodna Republika Kina, 2018b). Ta se autonomija ostvaruje unutar državnog pravnog okvira i sustava partijskog vodstva.

Vrijednosti i funkcija obrazovanja

Obrazovanje ni u jednoj od ovih država nije vrijednosno neutralno. Ono prenosi znanje, ali i društveno poželjne norme, povijesno pamćenje, građanske uloge i predodžbe o zajednici. U Hrvatskoj je obrazovanje prvenstveno usmjereno na razvoj učenika, kvalitetu poučavanja i usklađenost s europskim obrazovnim prostorom (MZOM, 2025). Nacionalni kurikulum definira svrhu, vrijednosti, ciljeve, odgojno-obrazovna područja i vrednovanje, dok škole unutar tog okvira mogu razvijati školski kurikulum i fakultativne sadržaje.

U Kini obrazovna politika slijedi socijalistički smjer i vodstvo Komunističke partije Kine. Zakon o obrazovanju nalaže da obrazovanje služi socijalističkoj modernizaciji i narodu te da odgaja socijalističke graditelje i nasljednike koji se cjelovito razvijaju u moralnom, intelektualnom, tjelesnom, estetskom i radnom području. U odgojno-obrazovni rad uključeni su patriotizam, kolektivizam, socijalizam s kineskim obilježjima, vladavina prava, nacionalno jedinstvo, kineska izvrsna tradicijska kultura, revolucionarna kultura, napredna socijalistička kultura i dr. (Narodna Republika Kina, 2021).

Povezanost cjelovitoga razvoja s vrijednosnim odgojem vidljiva je u tjelesnom odgoju studenata i vojna obuka (junxun). Državni standard propisuje obveznu nastavu tjelesnog odgoja tijekom prve dvije godine studija (Ministarstvo obrazovanja NR Kine, 2014), a pojedina sveučilišta razvijaju i vlastite programe. Na primjer, na Sveučilištu Tsinghua tjelesni je odgoj prisutan tijekom sve četiri godine; studenti prolaze provjeru dugog trčanja — 3000 metara za muškarce i 1500 metara za žene — te provjeru plivačkih vještina (Odjel za sportske znanosti i tjelesni odgoj Sveučilišta Tsinghua). Vojna obuka obuhvaća vojnu teoriju i praktičnu obuku; za potonju je propisano dva do tri tjedna. Njezin je cilj pružiti studentima osnovna vojna znanja i vještine, razvijati svijest o nacionalnoj obrani, sigurnosti i mogućim krizama te njegovati domoljublje i revolucionarnu tradiciju (Ministarstvo obrazovanja NR Kine, 2019). Sportske aktivnosti i vojna obuka tako povezuju tjelesnu spremnost s ustrajnošću, suradnjom i odgovornošću prema zajednici.

Stoga kineska obrazovna politika pridaje veću važnost ideološkom i vrijednosnom odgoju u okviru šireg cilja društvenog razvoja, dok hrvatska stavlja veći naglasak na javni interes, kurikularne standarde i pluralnije institucionalne ciljeve.

Jezik i nacionalne manjine

Hrvatski standardni jezik osnovni je nastavni jezik u hrvatskom obrazovnom sustavu, ali pripadnici nacionalnih manjina mogu ostvarivati odgoj i obrazovanje na svojem jeziku i pismu, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina (Republika Hrvatska, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 2023; Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, 2000).

U Kini su putonghua (standardni kineski jezik) i normirani kineski znakovi zakonski određeni kao nacionalni zajednički jezik i pismo te kao osnovni jezik i pismo obrazovanja. Nacionalni zajednički jezik i pismo imaju važnu komunikacijsku i obrazovnu funkciju: olakšavaju mobilnost, nastavak školovanja, pristup javnim uslugama i sudjelovanje na zajedničkom tržištu rada među regijama u zemlji. Istodobno, pravni okvir jamči svim etničkim skupinama slobodu uporabe i razvoja vlastitih jezika i pisama. Zakon o promicanju etničkog jedinstva i napretka, koji se primjenjuje od 1. srpnja 2026., dodatno određuje da država poštuje i štiti učenje i uporabu jezika i pisama nacionalnih manjina, potiče njihovu standardizaciju, normizaciju i digitalnu obradu te podupire zaštitu i istraživanje starih manjinskih rukopisa (Narodna Republika Kina, 2026). Zato kineska politika naglašava ulogu nacionalnog zajedničkog jezika i pisma kao sredstvo za ostvarivanje jednakih razvojnih mogućnosti, komunikacije i zajedništva kineske nacije, uz zakonsko priznanje i zaštitu učenja, uporabe i razvoja manjinskih jezika i pisama. Hrvatska pak snažnije institucionalizira različite modele nastave na manjinskim jezicima. Dvije države različito uravnotežuju zajednički jezični prostor, društvenu integraciju i očuvanje jezične raznolikosti

Financiranje školovanja

U obje zemlje obrazovanje se financira kombinacijom javnih sredstava i drugih izvora, ali se razlikuju raspodjela odgovornosti između središnje i lokalne razine te modeli financiranja pojedinih obrazovnih razina.

Obvezno obrazovanje u obje zemlje je „besplatno“ u smislu da se ne plaća školarina u javnim školama. U Hrvatskoj troškove uglavnom pokriva javni sektor, dok se pojedine mjere potpore, poput besplatnih udžbenika i prijevoza, provode kroz posebne programe. Kina na nacionalnoj razini zakonski propisuje potpunu oslobođenost od školarina i besplatne udžbenike za nacionalno propisane nastavne programe; lokalne udžbenike financiraju lokalne vlasti.

Predškolski sustav u Hrvatskoj u velikoj mjeri počiva na lokalnoj organizacijskoj i financijskoj odgovornosti, osnovno i srednje školstvo na mješovitom modelu državnog i lokalnog financiranja, a visoko obrazovanje na državnom proračunu, programskim ugovorima te vlastitim i namjenskim prihodima ustanova.

U Kini Zakon o obrazovanju uspostavlja sustav u kojem su javna izdvajanja glavni izvor, uz dopunske izvore financiranja. Zakon o predškolskom obrazovanju propisuje pretežito javno financiranje uz razumno sudjelovanje obitelji. U obveznom obrazovanju država i lokalne vlasti zajednički osiguravaju financijska sredstva. U visokom obrazovanju glavni izvor financiranja su javna sredstva iz državnog i lokalnih proračuna, uz dodatne prihode visokih učilišta iz školarina i različitih vlastitih aktivnosti. Država dodatno usmjerava sredstva kroz posebne programe za razvoj ključnih sveučilišta i strateških disciplina.

Zaključno o razlikama između hrvatskog i kineskog sustava obrazovanja

I Hrvatska i Kina obrazovanje smatraju strateškim javnim područjem, a ne isključivo privatnim ulaganjem pojedinca. Razlikuju se politički jezik i razvojni horizonti: Hrvatska svoje ciljeve povezuje s nacionalnim razvojem i europskim standardima, a Kina s kineskom modernizacijom, nacionalnim preporodom i izgradnjom vodeće zemlje u području obrazovanja.

Drugo, oba sustava kombiniraju nacionalnu regulaciju i lokalnu provedbu. Hrvatska ima lokalne i regionalne osnivače, ali nacionalne zakone i kurikulume. Kina ima snažno nacionalno strateško vodstvo, ali pokrajinsku koordinaciju, okružno upravljanje obveznim obrazovanjem te lokalne i školske kurikulume. Razlika je stoga u raspodjeli ovlasti i mehanizmima političke odgovornosti.

Treće, Hrvatska ima osmogodišnje obvezno osnovno obrazovanje, uz obvezni program predškole prije polaska u školu (Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju čl. 23a, 2026), a Kina devet godina obveznog obrazovanja.

Četvrto, obje države povezuju obrazovanje s cjelovitim razvojem učenika. Hrvatska koristi jezik kompetencija, demokratskih vrijednosti, osobnog razvoja i europske suradnje. Kina naglašava socijalističke temeljne vrijednosti te moralni, intelektualni, tjelesni, estetski i radni razvoj. U oba slučaja kurikulum istodobno ima obrazovnu, odgojnu i društveno-integracijsku funkciju.

Peto, jezične politike odražavaju različite modele integracije. Hrvatska institucionalizira više modela nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Kina zajednički standardni kineski postavlja kao osnovni jezik i pismo obrazovanja i važan uvjet jednakog sudjelovanja u društvu, uz ustavnu i zakonsku zaštitu učenja, uporabe i razvoja manjinskih jezika.

Hrvatski sustav karakteriziraju iskustvo djelovanja u europskom obrazovnom prostoru, međunarodni mehanizmi osiguravanja kvalitete, akademska samouprava i institucionalizirani modeli manjinskog obrazovanja. Kineski sustav karakteriziraju upravljanje najvećim obrazovnim sustavom na svijetu, brzo širenje obrazovne dostupnosti i dugoročno strateško planiranje. Stoga se ne može govoriti o jednom univerzalnom modelu obrazovanja, nego o različitim institucionalnim odgovorima na povijesne, društvene i razvojne okolnosti pojedinih zemalja.

U novije vrijeme Program suradnje u području obrazovanja 2025.–2029. između Hrvatske i Kine (MZOM, 2025) otvara prostor da se ove dvije različite obrazovne paradigme susretnu u praksi. Razmjena učenika, studenata, nastavnika i znanstvenika te suradnja institucija i stipendijski programi omogućuju međusobno učenje o prednostima i slabostima oba modela. Takva suradnja može doprinijeti kvalitetnijem razumijevanju uloge obrazovanja u različitim političkim i kulturnim kontekstima, a istodobno otvoriti mogućnosti za zajedničke projekte koji povezuju hrvatske i kineske obrazovne i znanstvene politike.

Literatura

Centralni komitet Komunističke partije Kine i Državno vijeće. (2025). 教育强国建设规划纲要（2024—2035年） [Strateški plan za razdoblje 2024.–2035. o izgradnji Kine kao vodeće zemlje u području obrazovanja]. https://www.gov.cn/zhengce/202501/content_6999913.htm

Gierczyk, M., & Diao, R. (2021). Socio-educational contexts of Gāokǎo exam: A qualitative retrospective study of how gāokǎo is perceived by successful exam-takers. International Journal of Chinese Education, 10(2).

Ministarstvo obrazovanja NR Kine. (2014). 高等学校体育工作基本标准 [Osnovni standardi za tjelesni odgoj u visokoškolskim ustanovama]. http://www.moe.gov.cn/srcsite/A17/moe_938/s3273/201406/t20140612_171180.html

Ministarstvo obrazovanja NR Kine. (2019). 普通高等学校军事课教学大纲 [Nastavni plan vojne obuke za redovne visokoškolske ustanove]. http://www.moe.gov.cn/srcsite/A17/moe_1061/s3289/201902/t20190201_368799.html

Ministarstvo obrazovanja NR Kine. (2025). 国务院办公厅关于逐步推行免费学前教育的意见 [Mišljenje Ureda Državnog vijeća o postupnom uvođenju besplatnog predškolskog odgoja i obrazovanja]. https://hudong.moe.gov.cn/jyb_xxgk/moe_1777/moe_1778/202508/t20250805_1258143.html

Ministarstvo obrazovanja NR Kine. (2026). 2026年全国高考报名人数为1290万人 [Broj prijavljenih kandidata za Gaokao 2026. godine iznosio je 12,90 milijuna]. http://www.moe.gov.cn/jyb_xwfb/xw_zt/moe_357/2026/2026_zt08/mtbd/202606/t20260604_1438763.html

Ministarstvo znanosti i obrazovanja. (2023). Nacionalni plan razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine. https://mzom.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Obrazovanje/AkcijskiINacionalniPlan/Nacionalni-plan-razvoja-sustava-obrazovanja-za-razdoblje-do-2027.pdf

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. (bez dat.). Obrazovanje nacionalnih manjina. https://mzom.gov.hr/istaknute-teme/odgoj-i-obrazovanje/obrazovanje-nacionalnih-manjina/571

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. (2025). Program suradnje u području obrazovanja između Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske i Ministarstva obrazovanja Narodne Republike Kine za razdoblje 2025. – 2029. https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/2016/Sjednice/2025/Kolovoz/112_sjednica_VRH/112%20-%2017%20Program.pdf

Narodna Republika Kina. (2018a). 中华人民共和国义务教育法 [Zakon o obveznom obrazovanju Narodne Republike Kine]. http://www.moe.gov.cn/jyb_sjzl/sjzl_zcfg/zcfg_jyfl/202110/t20211029_575949.html

Narodna Republika Kina. (2018b). 中华人民共和国高等教育法 [Zakon o visokom obrazovanju Narodne Republike Kine]. http://www.moe.gov.cn/jyb_sjzl/sjzl_zcfg/zcfg_jyfl/202204/t20220421_620257.html

Narodna Republika Kina. (2021). 中华人民共和国教育法 [Zakon o obrazovanju Narodne Republike Kine]. http://www.moe.gov.cn/jyb_sjzl/sjzl_zcfg/zcfg_jyfl/202107/t20210730_547843.html

Narodna Republika Kina. (2026). 中华人民共和国民族团结进步促进法 [Zakon o promicanju etničkog jedinstva i napretka Narodne Republike Kine]. http://www.npc.gov.cn/npc/c2/c30834/202603/t20260313_453201.html

Odjel za sportske znanosti i tjelesni odgoj Sveučilišta Tsinghua. (bez dat.). 工作概况 [Pregled rada]. https://www.thsports.tsinghua.edu.cn/jyjx/gzgk.htm

Republika Hrvatska. (2000). Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj (NN 51/00, 56/00). https://www.zakon.hr/z/318/zakon-o-odgoju-i-obrazovanju-na-jeziku-i-pismu-nacionalnih-manjina

Republika Hrvatska. (2021). Zakon o obrazovanju odraslih (NN 144/21). https://www.zakon.hr/z/384/zakon-o-obrazovanju-odraslih

Republika Hrvatska. (2022a). Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN 119/22). https://www.zakon.hr/z/3328/zakon-o-visokom-obrazovanju-i-znanstvenoj-djelatnosti

Republika Hrvatska. (2022b). Zakon o strukovnom obrazovanju (NN 30/09, 24/10, 22/13, 25/18, 69/22). https://www.zakon.hr/z/383/zakon-o-strukovnom-obrazovanju

Republika Hrvatska. (2023). Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22, 155/23, 156/23). https://www.zakon.hr/z/317/zakon-o-odgoju-i-obrazovanju-u-osnovnoj-i-srednjoj-skoli

Republika Hrvatska. (2026). Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 10/97, 107/07, 94/13, 98/19, 57/22, 101/23, 22/26). https://www.zakon.hr/z/492/zakon-o-predskolskom-odgoju-i-obrazovanju-2026

Zhou, H. (周洪宇). (2024). 准确认识习近平总书记关于教育与教育强国建设的新定位 [Precizno razumijevanje novih određenja obrazovanja i izgradnje vodeće zemlje u području obrazovanja u izlaganjima generalnog sekretara Xi Jinpinga]. 中国高等教育 (China Higher Education), (21), 4–9.

Prilog. Tablica 1.

Struktura obrazovanja u Republici Hrvatskoj i Narodnoj Republici Kini

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.