STAVOVI GRAĐANA O NOVIM USELJENICIMA (2): Jasne konture podjela po pitanju koristi i troškova od useljavanja
Odnos prema daljnjem useljavanju te politika integracije postojećih useljenika već nekoliko desetljeća predstavljaju središnja pitanja koja dijele javnost useljeničkih država u Europi i Sjevernoj Americi. Podjele po tim pitanjima u značajnoj mjeri oblikovale su i glavne podjele u političkoj areni te omogućile pojavu i jačanje radikalno desnih stranaka, koje su u većinu „starih“ imigracijskih država artikulirale negativne sentimente prema useljavanju i useljenicima. Jačanje rascjepa proizašlih iz problematike useljeničke i integracijske politike doveo je do toga da u nizu europskih država formalne ili neformalne koalicije sklapaju stranke koje su bili dotada glavni konkurenti, kako bi spriječili dolazak na vlast antiimigrantski orijentiranih stranaka.
Do sada pitanja useljeničke i integracijske politike nisu bile relevantne teme u javnom prostoru u Hrvatskoj. U proteklom izbornom ciklusu, od 2020. do 2024. godine, u kojem se dogodila fundamentalna promjena useljeničko/iseljeničkih trendova, o čemu smo pisali u prvom nastavku ovog serijala, ta tematika nije se nametnula kao središnja tema javnih rasprava i političkih rascjepa. Most i Domovinski pokret su pokušali politizirati migracijske teme, ali su se znatno više fokusirali na ilegalne prelaske granica i kretanja migranata na njihovom putu iz Azije i Sjevera Afrike prema Zapadnoj Europi, nego li na znatno relevantnije i ozbiljnije probleme hrvatske useljeničke i integracijske politike. U samom finišu izborne kampanje čak su i ti pokušaji politizacije pali u drugi plan. No, ako se nastave aktualni trendovi useljavanja, sasvim je izvjesno da su upravo održani parlamentarni izbori bili zadnji na kojima ta pitanja nisu među važnijim temama političkih rasprava i stranačkog natjecanja.
Rezultati 11. vala Europskog društvenog istraživanja (ESS, European Social Survey) mogu nam ponuditi neke odgovore o mogućnostima polarizacije društva po pitanju odnosa prema useljavanju i useljenicima. Kao što smo opisali u prvom nastavku ovog mini serijala tekstova, između posljednja dva vala ESS-a, što je period u kojem se dogodila promjena trenda useljavanja u Hrvatsku, dogodio se blagi porast negativne percepcije društvenih posljedica useljavanja. U ovom tekstu želimo malo detaljnije sagledati razlike među društvenim skupinama, s obzirom na demografske, socioekonomske i svjetonazorske karakteristike, kada je u pitanju percepcija društvenih koristi i šteta od useljavanja.
Za potrebe ove analize koristili smo tri pitanja iz upitnika ESS-a na kojima ispitanici procjenjuju troškove i koristi od useljavanja u tri različite domene; ekonomskoj, kulturnoj i društvenoj[1]. Temeljem ta tri pitanja konstruirali smo jedinstvenu skalu odnosa prema useljavanju, odnosno skalu percepcije troškova i koristi od useljavanja na kojoj je svaki ispitanik dobio prosječnu vrijednost svojih odgovora na tri navedena pitanja[2]. Ispitanike koji su imali vrijednost jednaku ili manju od 4 grupirali smo u skupinu onih koji percipiraju dominantno negativne posljedice useljavanja, ispitanike čija je vrijednost bila između 4 i 6, grupirali smo u skupini mješovitih ili neutralnih stavova, a u treću skupinu smo grupirali one čija je vrijednost na skali bila jednaka ili veća od 6, što znači da percipiraju dominantno pozitivne posljedice useljavanja.
Prvo treba navesti da je udio ispitanika u svakoj od tri skupine podjednak, odnosno da su stanovnici Hrvatske podijeljeni po trećinama s obzirom na percepciju troškova i koristiti od useljavanja. Oko 35 posto ispitanika svrstano je u skupinu onih koji useljavanje percipiraju kao pojavu s dominantno negativnim posljedicama, 32 posto u skupinu onih koji imaju neutralan ili mješovit stav te točno 1/3 u skupinu onih koji useljavanje percipiraju kao pojavu s dominantno pozitivnim posljedicama. U skladu s objavljenim rezultatima u prvom nastavku ovog serijala, zamjetno je da se udio građana koji percipiraju dominantno pozitivne posljedice useljavanja smanjio za gotovo deset postotnih poena, a povećao se udio drugih dvaju skupina. Dok je 2021. godine udio onih koji percipiraju pozitivne posljedice bio prevladavajući (42%), dvije godine kasnije veličina triju skupina se izjednačila.
Slika 1 – Usporedba distribucije percepcije troškova i koristi od useljavanja između 10. i 11. vala ESS-a
Kako se moglo i očekivati postoje razlike u stavovima o troškovima i koristima od useljavanja među pojedinim društvenim skupinama, a s obzirom na sociodemografske, socioekonomske i ideološke karakteristike. Najjasnije razlike uočene su s obzirom na dob, postignuti stupanj obrazovanja, tip naselja u kojem ispitanik živi te ideološku samoidentifikaciju.
Kada su u pitanju razlike s obzirom na dob uočljivo je da se najmlađi ispitanici (osobe u dobi između 15 i 24 godine) razlikuju od većine ostalih s obzirom na stavove o posljedicama useljavanja i to tako da u većem postotku od ostalih percipiraju dominantno pozitivne posljedice useljavanja. Naime, među najmlađima je čak 44 posto onih koji smatraju da useljavanje ima dominantno pozitivne posljedice. Kao svojevrsni kontrapunkt najmlađoj dobnoj skupini ističe se dobna skupina između 55 i 64 godine, među kojima je 44 posto onih koji imaju suprotan stav, tj. smatraju da useljavanje ima dominantno negativne posljedice. Podaci sugeriraju određeni linearni trend slabljenja optimizma u vezi posljedica useljavanja s porastom dobi.
Linearni odnos između postignutog stupnja obrazovanja i percepcije troškova i koristi od useljavanja je jasniji. S porastom stupnja obrazovanja pada udio onih koji smatraju da useljavanje ima dominantno negativne posljedice. Uglavnom negativne posljedice percipira preko 40 posto osoba s najnižim stupnjem obrazovanja – sa završenom osnovnom školom ili sa završenom trogodišnjom (ili kraće) strukovnom srednjom školom. Već kod onih koji su završili četverogodišnju srednju školu (tehničku, strukovnu ili gimnaziju) taj udio je oko 1/3, da bi kod onih koji imaju određeni stupanj tercijarnog obrazovanja taj udio pao na oko ¼. Obrnuti trend, iako nešto manje pravilan, postoji kada je u pitanju udio onih koji percipiraju dominantno pozitivne posljedice useljavanja. Tako je među građanima s najvišim stupnjem obrazovanja oko 44 posto onih koji smatraju da useljavanje ima dominantno pozitivne posljedice.
Relativno jasna i linearna veza postoji i s obzirom na tip naselja. Ukoliko ispitanik živi u većem i urbanijem naselju to je veća vjerojatnost da će imati dominantno pozitivan pogled na posljedice useljavanja. Oko 46 posto ispitanika koji žive u najvećim gradovima spada u tu skupinu, dok je njihov udio u seoskim naseljima čak dvadeset postotnih poena manji. Stanovnici manjih gradova se nalaze u sredini između dvije krajnje skupine.
Kada je u pitanju ideološko (samo)pozicioniranje na skali lijevo-desno, statistički značajno odstupaju samo ispitanici koji se svrstavaju krajnje desno (ocjene 9 i 10 na skali ideološke samoidentifikacije). Gotovo svaka druga osoba (49 posto) ovakve, krajnje desne političke orijentacije, smatra da useljavanje ima dominantno negativne posljedice, što je najhomogeniji stav o ovom pitanju od svih skupina koje su analizirane. Raspodjela je relativno ujednačena među osobama koje se svrstavaju u lijevi centar, centar i desni centar te se ove tri skupine ne razlikuju od nacionalnog prosjeka. Zanimljivo je zamijetiti da među onima koji se smještaju na krajnju ljevicu ima najmanje ispitanika s neutralnim ili mješovitim stavom, tek oko 19 posto, dok je udio dviju ekstremnijih pozicija znatno veći. Većina ispitanika koji se svrstavaju u krajnju ljevicu zauzima stav da su posljedice useljavanja dominantno pozitivne te je njihov udio jednak kao udio onih na krajnjoj desnici koji zauzimaju suprotno stajalište – 49 posto. No, zanimljivo je da i oko 1/3 krajnjih ljevičara smatra da su posljedice useljavanja dominanto negativne, što je nakon onih koji se svrstavaju krajnje desno drugi najveći udio. To sugerira da među građanima krajnje lijeve orijentacije nisu prisutna homogena stajališta po pitanju posljedica useljavanja, odnosno da postoje razmimoilaženja po tom pitanju. Navedeni rezultat u skladu je s nekim razlikama koje se mogu zamijetiti među lijevim strankama na razini Europe u odnosu na politike useljavanja i integracije.
Razlike s obzirom na spol i useljenički status nisu statistički značajne, a razlike s obzirom na ukupne prihode kućanstva iako su statistički značajne nisu do kraja pravilne i linearnog karaktera, što sugerira da neka druga obilježja utječu na te razlike.
Tablica 1 – Percepcija troškova i koristi od useljavanja prema društvenim skupinama (11. val, 2023. godina)
| Useljavanje je dominantno negativna pojava | Neutralan/ mješovit stav | Useljavanje je dominantno pozitivna pojava | ||
| Ukupan uzorak | 35,0% | 31,8% | 33,3% | |
| Spol | Muško | 36,6% | 30,4% | 33,0% |
| Žensko | 33,6% | 32,9% | 33,4% | |
| Dob | Mlađi od 25 godina | 21,5% | 34,2% | 44,3% |
| 25 do 34 godine | 29,9% | 35,4% | 34,7% | |
| 35 do 44 godine | 34,4% | 37,8% | 27,8% | |
| 45 do 54 godine | 35,8% | 30,3% | 33,9% | |
| 55 do 64 godine | 44,1% | 26,5% | 29,3% | |
| 65 i više godina | 36,6% | 30,3% | 33,0% | |
| Obrazovanje | Osnovna škola ili manje | 41,7% | 27,3% | 31,0% |
| Trogodišnja ili kraća srednja škola | 41,2% | 31,4% | 27,3% | |
| Četverogodišnja srednja škola | 34,8% | 31,7% | 33,6% | |
| Preddiplomski studiji ili viša škola | 26,8% | 38,1% | 35,1% | |
| Fakultet/diplomski studij ili više | 22,7% | 33,5% | 43,8% | |
| Useljenički status | Domicilno stanovništvo | 34,9% | 32,4% | 32,7% |
| Useljenik | 33,9% | 29,0% | 37,1% | |
| Useljeničkog porijekla | 36,7% | 29,9% | 33,5% | |
| Tip naselja | Veliki gradovi | 28,9% | 25,4% | 45,7% |
| Manji gradovi | 33,9% | 33,0% | 33,1% | |
| Seoska naselja | 39,6% | 34,5% | 25,8% | |
| Prihodi kućanstva | 1. kvintil | 40,7% | 25,9% | 33,4% |
| 2. kvintil | 35,2% | 29,7% | 35,1% | |
| 3. kvintil | 41,6% | 28,3% | 30,1% | |
| 4. kvintil | 23,1% | 39,2% | 37,7% | |
| 5. kvintil | 29,2% | 31,3% | 39,6% | |
| Politička orijentacija | Krajnje lijevo | 32,5% | 18,7% | 48,8% |
| Lijevi centar | 26,6% | 35,7% | 37,7% | |
| Centar | 32,1% | 34,7% | 33,2% | |
| Desni centar | 31,4% | 33,8% | 34,8% | |
| Krajnje desno | 48,7% | 25,0% | 26,3% | |
Prikazani podaci jasno sugeriraju da se i u hrvatskom društvu postupno oblikuju podjele oko pitanja troškova i koristi od useljavanja, a linije podjela i pravilnosti koje se uočavaju ne odstupaju od obrazaca kakvi su već godinama ranije zamijećeni u državama Europe koje su se puno ranije od Hrvatske susrele s izazovima vezanim uz upravljanje useljavanjem i integracijom stranaca. Iz prikazanih podataka jasno se može uočiti obrazac da pripadnici srednjih i viših klasa, stanovnici velikih gradova koji se već susreću s intenzivnim useljavanjem te mladi imaju pozitivnije stavove o posljedicama useljavanja. Također, jasno se uočava da će i u Hrvatskoj krajnja desnica, naspram ostatka političkog spektra, uključujući i desni centar, vjerojatno biti nositelj otpora useljavanju. S obzirom da je Hrvatska na početku te važne javne rasprave, a da demografski trendovi i gospodarska kretanja sasvim sigurno zahtijevaju nastavak ubrzanog procesa useljavanja, od velike je važnosti da se ta javna rasprava što prije otvori, ali i da se vodi racionalno i argumentirano, bez podilaženjima identitetskim i emotivnim upaljačima.
[1] Formulacije tri pitanja su: „Je li za hrvatsko gospodarstvo uglavnom loše ili dobro da se ljudi iz drugih zemalja doseljavaju i nastanjuju u Hrvatskoj?“, „Je li doseljavanje ljudi iz drugih zemalja ugrožava ili obogaćuje kulturni život Hrvatske?“, „Postaje li Hrvatska lošije ili bolje mjesto za život ako se u nju doseljavaju i nastanjuju ljudi iz drugih zemalja?“. Na sva tri pitanja ispitanici su davali odgovore na skali od 0 do 10, pri čemu niža ocjena označava negativan stav o učincima useljavanja, a viša pozitivnu ocjenu učinaka useljavanja.
[2] Faktorska analiza je pokazala da tri pitanja čine jednu dimenziju, odnosno da mjere istu pojavu, zbog čega je navedeni postupak opravdan.
