Američki vojnik i priča o društvenim znanostima

U rijetkim trenutcima povijesti dolazi do poklapanja okolnosti, ljudi i aktivnosti koje tvore nešto novo i značajno, poput Projekta Manhattan ili Misije Apolo. U društvenim znanostima jedan od takvih trenutaka zabilježen je u studiji Američki vojnik.

U listopadu 1941. godine, dva mjeseca prije nego će se SAD uključiti u rat povodom bombardiranja Pearl Harbora, američka vojska osnovala je Istraživački ogranak u sklopu Odjeljenja za moral. Potonji je uspostavljen godinu dana ranije da bi se doskočilo problemima u vodstvu, prilikama za napredovanje, nedostatku rekreacije i slično, koje su nepovoljno utjecale na moral vojnika. Kako se rat zahuktavao Istraživački ogranak polako je dobivao sve veću važnost i postao temelj Odjela za komunikacije i edukaciju pod vodstvom Fredericka Osborna. Prema Osbornovim riječima, ono što je bilo previše novo i u suprotnosti s tradicijom da bi bilo širom prihvaćeno na sveučilištima i industriji prihvatila je vojska u vrijeme najvećeg pritiska[i], usprkos protivljenju dijela vojnog vodstva zbog opasnosti koje nosi vojničko izražavanje mišljenja. Ovu činjenicu društvene znanosti trebaju zahvaliti Osbornovim vezama s američkim predsjednikom Rooseveltom. To je ujedno i početak nove vojske.

Preuzeto s https://americansoldierww2.org/topics/legacy

Samuel A. Stouffer i studija Američki vojnik

Zadatak Istraživačkog ogranka bio je u naravi inženjerski – primijeniti i koliko je moguće poboljšati metode istraživanja te pribaviti tražene podatke vojsci. Za njegovog voditelja postavljen je Samuel A. Stouffer, istaknuti sociolog sa Sveučilišta Chicago i stručnjak za novu istraživačku metodu – anketno istraživanje. Po Stoufferovim riječima ogranak nije imao akademske ciljeve, već je cilj bio obaviti brz, konkretan posao[ii]. S većim djelokrugom i intenziviranjem aktivnosti znatno je proširen prvotni kadar sastavljen od vojnog osoblja. Tu će se naći i neki svjetski značajni sociolozi. Poznata studija Američki vojnik nastat će tek kasnije nakon rata i ponovog analiziranja podataka i materijala prikupljenih u njegovom tijeku. U konačnici riječ je o 4 sveska koji čine studiju: 1) Prilagodba tijekom života u vojsci, 2) Borba i njezine posljedice, 3) Eksperimenti masovne komunikacije i 4) Mjerenje i predviđanje.

Prva aktivnost Istraživačkog ogranka bila je anketiranje nakon napada na Pearl Harbour 7. prosinca 1941. Od tada pa do kraja rata oni će ispitati preko pola milijuna vojnika u svim dijelovima svijeta i obaviti preko 10 tisuća intervjua. Da bi se to ostvarilo, ključna je bila inženjerska orijentacija. Istraživačke aktivnosti vodile su se shodno postojećim konceptualnim modelima u društvenim znanostima poput ličnosti, racionalizacije, teorijama učenja, pripadnosti grupama, društvenoj mobilnosti i socijalnim institucijama. Spomenuti ogranak usko je surađivao i s odjelima poput Neuropsihijatrijskog i Klasifikacijjskog (Kadrovskog) odjela. U svojem je radu proizveo preko 200 različitih upitnika od kojih su mnogi sadržavali više od 100 čestica.

Samuel A. Stouffer. Izvor: Wikimedia Commons, autor: nepoznat. Licencirano pod Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 (CC BY-SA 3.0).

S vremenom Istraživački ogranak postaje temeljni dio Odjela za komunikaciju i edukaciju. Taj odjel bavio se produkcijom različitih vizualnih i tiskovnih materijala kako bi podigao moral i sposobnost vojnika, organizacijom okruglih stolova te različitim oblicima edukacije među kojima i strukovnom – koju su vojnici jako cijenili. Zadatak ogranka bio je pratiti reakcije i mišljenje vojnika o navedenim aktivnostim, kako bi ih vodstvo poboljšalo. Na raspolaganju su imali suradnike na bojištima po cijelom svijetu. U prosincu 1942. objavljuju kratki materijal s rezultatima nedavnih istraživanja i infografikama pod nazivom Što vojnik misli?, kojeg će vodstvo prihvatiti te zatražiti da se izrađuje mjesečno i distribuira časnicima. Ogranak je redovito pripremao  i mjesečne izvještaje za visoke časnike i dužnosnike. Osim vojnika, bili su zaduženi i za istraživanja stavova civilnih zaposlenika Ministarstva rata.

Istraživački ogranak je imao izuzetan utjeca[iii]. Filmovi i radijski program namijenjen vojnicima oblikovat će se prema rezultatima anketa, a ne mišljenjima nadređenih – popularna glazba, vijesti i komedija uzet će prostor klasičnoj glazbi i radiodrami. Časopis Stars and Stripes zadržat će bezobrazne crteže i kontroverzne kolumne zato što ih vojnici vole. Poticanje vojnika na obrazovanje i usavršavanje vodit će se podacima. U ratnoj mašineriji ogranak se pozicionirao kao posrednik za praćenje svih aktivnosti vojske, spajajući periferiju i centar. Taj pothvat zahtijevao je ljude na terenu koji su provodili istraživanja kao i one koji su konstruirali ankete, izrađivali transkripte intervjua te izrađivali bušene kartice. Cijeli proces obavljao se ručno.

Zbog okolnosti svi podaci i materijali bili su pod oznakom tajnosti. Nakon rata oni će postati deklasificirani što je istraživačima omogućilo ponovnu analizu iz znanstvenog rakursa, a rezultat će biti djelo punog naziva Studies in Social Psychology in World War II: The American Soldier u četiri sveska na preko 2000 stranica.

Dalekosežni učinci

Doseg studije je dalekosežan. Razvijene su skale stavova, skalogramska analiza, eksperimentalne metode, metode promatranja, dizajn upitnika te terenski eksperimenti[iv] u čemu su sudjelovali istraživači poput Samuela Stouffera, Louisa Guttmana, Paula Lazarsfelda, Roberta Mertona, ukupno njih 134. U nizu metodoloških doprinosa bila je i naknadno razvijena analiza glavnih komponenti (PCA).

Preuzeto s https://americansoldierww2.org/surveys/q/S86.Q87

Studija je pokazala da jedno od temeljnih iskustava novih vojnika predstavlja napetost u prilagodbi na novonastale okolnosti autoritarne organizacije koja zahtijeva visoku razinu poslušnosti. Riječ je o izrazito stratificiranom društvenom sustavu, utemeljenom na tradicionalnim obrascima djelovanja. U tom se kontekstu često ističu spoznaje o snažnim kontekstualnim učincima na stavove i ponašanje pojedinaca. Primjerice, odgovori na istraživačka pitanja pokazali su se manje valjanima kada su bili prikupljani individualno, i to od strane časnika. Schwartz i Marsh dodatno naglašavaju važnost osvještavanja uloge referentnih grupa u oblikovanju stavova. Ilustrativan je primjer Afroamerikanaca koji su služili vojni rok na jugu Sjedinjenih Američkih Država: oni su iskazivali veće zadovoljstvo u odnosu na svoje sunarodnjake koji su služili na sjeveru. Razlog tomu leži u činjenici da su se uspoređivali s civilnim stanovništvom vlastite rasne skupine, koje je na jugu bilo u znatno nepovoljnijem društvenom položaju. U takvoj usporedbi njihov je vojni status bio relativno povoljniji.

Na važnost naknadne evaluacije raspršenih istraživačkih nalaza kao sastavnog dijela istraživačkog procesa posebno je upozorio Merton[v]. Upravo iz takvih analiza proizašao je poticaj za razumijevanje koncepta relativne deprivacije, koji se očituje u usporedbama između različitih rodova vojske. Tako su, primjerice, zrakoplovstvo i vojna policija bilježili različite razine zadovoljstva promaknućima. Iako su pripadnici zrakoplovstva smatrali da imaju slabije izglede za napredovanje nego pripadnici vojne policije, upravo je u zrakoplovstvu zabilježena najviša razina zadovoljstva poslom.

Među brojnim ostalim spoznajama ove studije ističu se i složeni, ali relativno slabi učinci indoktrinacijskih materijala i masovnih medija, kao i interakcije strukturnih društvenih sila s moralom, grupnom kohezijom i učinkovitošću. Posebno se naglašava važnost osjećaja grupne obveze, pravednosti i poštenja, koji se pokazuju relevantnijima za stavove i ponašanje vojnika od apstraktnih ideoloških koncepata.

Inovativne metode i istraživačke ideje koje je institucionalizirala studija Američki vojnik proširit će s vremenom u društvenim znanostima i etablirati kao relevantni istraživački pristupi. Njihovi najznačajniji predstavnici u socoiologiji biti će Guttman, Lazarsfeld i Merton. Američki vojnik je stoga i važna stepenica u razvoju društvenih znanosti.

[i] Stouffer, Samuel A. i drugi, The American Soldier Vol. 1: Adjustment During Army Life, vii

[ii] Pooley, Jefferson. “Legacy.” The American Soldier in World War II. https://americansoldierww2.org/topics/legacy

[iii] Piehler, G. Kurt. “Information, Education & Media.” The American Soldier in World War II https://americansoldierww2.org/topics/information-education-and-media

[iv] Robin M. Williams, The American Soldier: An Assessment, Several Wars Later (1989) The Public Opinion Quarterly Vol 53(2) 155

[v] Robert K. Merton, Reference Groups and the Formation of Opinion, Paper presented at the Institute on Survey Research Methods, Ann Arbor, 1950. https://cdn.isr.umich.edu/pubFiles/historicPublications/Referencegroups_811_.PDF

Naslovna fotografija preuzeta s: https://americansoldierww2.org/topics/legacy Izvor: Justification for Existence of the Research Division to Thursday Reports, box 970, RG 330, NARA, NND 813030, NAID 6926560.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Autor

  • Toni Pranić

    Toni Pranić je viši predavač na Pravnom fakultetu Osijek. Rođen 1986. godine u Zagrebu, diplomirao je sociologiju te završio preddiplomski studij povijesti na Hrvatskim studijima. Od 2014. godine radi na Pravnom fakultetu Osijek gdje sudjeluje u izvođenju nastave na studijima prava, socijalnog rada te na stručnom upravno studiju. Doktorski je student na Sveučilištu Eötvös Loránd u Budimpešti, pod mentorstvom dr.sc. Pétera Bodora. Bio je mlađi je urednik u časopisu Pravni vjesnik od 2018 do 2024. Glavni istraživački interesi su mu pitanja pravednosti, društvene nejednakosti, pravna kultura, digitalizacija, kvalitativne metode istraživanja te naravno, sociološke teorije.

    View all posts