Albert O. Hirschman: Izlazak, glas i lojalnost. Reakcije na propadanje tvrtki, organizacija i država.
Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2024
Očekuje li Hrvatsku uskoro nešto veći povratak iseljenika? Ovo pitanje nameće se iz rasprave politologa i ekonomista Alberta O. Hirschmana o migracijama kao „izlasku“ u djelu Izlazak, glas i lojalnost (Jesenski i Turk, 2024).
Koristio sam njegov koncept „efekt tunela“ prije par godina. Njime Hirschman objašnjava zbog čega građani u nekim društvima toleriraju izrazito visoke ekonomske nejednakosti. Taj koncept poslije je razrađen u okviru Prospect of Upward Mobility hipoteze.
U ovoj knjizi primarno piše o „glasu“ i „izlasku“ kao reakcijama na pogoršanje poslovanja tvrtki i funkcioniranja organizacija. Shodno tome, smatra ih i mehanizmima njihovog oporavka. Izlazak smješta u kontekst pojedinačnog ekonomskog djelovanja, a glas u kontekst djelovanja društvenih organizacija, primarno političkih stranaka. Iako stare gotovo pola stoljeća, nastale u vremenu u kojem se tek naznačuje da će lojalnost postati kritičan moment ekonomskog i političkog djelovanja, Hirschmanove konceptualizacije još uvijek su snažne i poticajne.
Pri tom, kao i u svakom „klasiku“ neke konstatacije iznesene u ovoj knjizi treba gledati iz perspektive vremena u kojem je knjiga napisana. Prije svega to se odnosi na propoziciju kako je u odnosima tvrtke i klijenata glas od manje važnosti, da je dominantan mehanizam reakcije na pad kvalitete poslovanja ili proizvoda izlazak te da glas kao reakcija nije od nekog učinka na izrazito kompetitivnim tržištima. Normalno, uslijed razvoja digitalne tehnologije mogućnost da se čuje glas potrošača danas je nepojmljiva za vrijeme u kojem je pisao Hirschman. Zapravo, ne samo da je snaga potrošačkog glasa kao jedne komponente „rada potrošača“ dovedena do nezamislivih visina već je postala i sredstvo često malicioznih tržišnih aktivnosti.
No, bez obzira na to, ovaj klasik gustog tkanja vrlo je inspirativan. Mnogo onoga o čemu Hirschman piše potiče na razmišljanje o zbivanjima koja su u našem društvu itekako aktualna. Primjerice, kad objašnjava primjenu Hotellingova modela (princip minimalne diferencijacije koji kaže da je na duopolnim tržištima najisplativija strategija minimalnih razlika u ponudi ili u obilježjima proizvoda) u političkom nadmetanju, iznosi tezu koja se može referirati na neke od političkih aktivnosti kojima smo svjedočili i u Hrvatskoj. Pa tako ako na političkom tržištu djeluju dva izrazito jaka i prepoznatljiva kandidata, koja su po nizu karakteristika blisko pozicionirani, onda je racionalna odluka onog koji se nalazi više lijevo da se tijekom vremena pozicionira malo desnije od suparnika ukoliko procjeni da se ovaj ne može bez značajnijih gubitaka pomaknuti na lijevo te da takav pomak neće njemu (lijevom) izazvati ozbiljnije troškove. Poznato.
Na kraju, za nas je aktualno i problematiziranje migracija kao strategije izlaska. Hirschman između ostalog piše i o utjecaju afektivnih, transakcijskih troškova na procjenu emigranata o učinkovitosti njihovog akta. Piše i o odgađanju sumnje kod emigranata o djelotvornosti emigracije kao „izlaska“. U nekim slučajevima sumnja se taloži s vremenom, ali se potiskuje zbog visokih troškova koje pojedinac podnosi zbog aktivnosti iseljavanja. Zbog visokih (npr. afektivnih) „pristojbi ulaska“, oni emigranti koji nisu ostvarili svoje planove odgađaju priznanje da se migracijama nije polučila očekivana korist. No, trenutak priznanja kad-tad nastupa. I što se onda zbiva?
Klasik kojeg vrijedi pročitati.
