Da Hrvati nisu lijeni radnici, u nizu javnih nastupa zadnjih petnaestak godina, uspješno argumentira dr. sc. Zvonimir Galić (Šoštarić, 2009), redoviti profesor i predstojnik Katedre za psihologiju rada Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Primjenom motivacijskih teorija, Galić dokazuje da Hrvati nisu inherentno lijeni već da ih demotivira sustav: kroz loše upravljanje, nepravedne kriterije napredovanja, nedovoljno sudjelovanje u donošenju odluka u organizaciji itd. U isto vrijeme, dokaze da je izgaranje na poslu i u Hrvatskoj postalo javnozdravstveni problem, nalazimo ne samo u svakodnevnim anegdotama s vlastitog posla nego i u činjenici da EU fondovi financiraju projekt s ciljem prevencije izgaranja na poslu koji provodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Tako sa stranice projekta Burnout Prevent možemo saznati da istraživanje belgijskog Sveučilišta Leuven iz 2018. pronalazi da se zemlje s najvećom razinom izgaranja mahom nalaze u istočnoj Europi i na zapadnom Balkanu, pri čemu je 12% hrvatskog uzorka prijavilo da je doživjelo izgaranje na poslu. Izgaranje na poslu sindrom je koji ima ozbiljne negativne posljedice i po fizičko i po psihičko zdravlje radnika, a procjenjuje se da poduzećima u srednjoj Europi uzrokuje financijski gubitak znatnih financijskih sredstava. Izgaranje na poslu tema je vrijedna samostalnog članka, no za potrebe ovog bitno je istaknuti da je njegov glavni simptom umor i iscrpljenost.
No, zašto se onda i dalje na prebrojavanje i spajanje dugih vikenda gleda kao na tipično hrvatsko nepoželjno radno ponašanje, a ne kao na mjeru prevencije izgaranja na poslu? Ne mogu se oteti dojmu da je javni diskurs o odmoru negativan ili, u najmanju ruku, kontraverzan. U organizacijama i dalje čujemo parole kao što su: “Lijenčina uvijek ima vremena za odmor.”, “Odmarat ću kad umrem.”, “Vrijeme je novac.”, “Dok ti spavaš, neprijatelj radi.”, “Odmor si mogu priuštiti samo privilegirani.”, i druge za koje danas, u eri izgaranja na poslu, znanost jasno pokazuje da su mitovi, a ne mudre izreke. Slažem se s objašnjenjem da izgaranje na poslu postoji u današnjem društvu jer smo odmor proglasili nagradom a ne pravom, odnosno sastavnim dijelom rada.
Duga tradicija psihofizioloških istraživanja rada i umora u Hrvatskoj
Premda na studiju psihologije prije dvadesetak godina nismo puno pričali o stresu i izgaranju na poslu, u isto je vrijeme bilo puno dostupne literature o umoru i odmoru. Kao što piše profesor Branimir Šverko (2019), u Laboratoriju za psihofiziologiju rada Instituta za higijenu rada tijekom 1950-ih i 1960-ih godina provodio se izniman projekt psihofizioloških istraživanja rada i umora, pod vodstvom istraživača s Odsjeka za psihologiju FFZG. Zagrebačka psihologijska škola stoga se može podičiti upravo ranim znanstvenim radom profesora Zorana Bujasa i Borisa Petza, u području detekcije i suzbijanja umora pri radu.
Umor je teško definirati jer psihološki (npr. bezvoljnost i razdražljivost), fiziološki (npr. promjene u funkciji organa) i objektivno-praktični aspekt (npr. spontani odmori ili pad radnog učinka) često nisu usklađeni. Međutim, možemo se složiti da govorimo o reverzibilnom stanju koje se javlja pri svakoj dužoj intenzivnoj aktivnosti, a koje po prestanku aktivnosti postepeno nestaje (Petz, 1987). Umor, koji dijelimo na fizički, psihički i umor zasićenja, neugodan je radniku, no biološki zapravo ima zaštitnu funkciju za organizam. Kako bismo prevenirali umor, treba primijeniti “organizirano odmaranje” i uzimati kratke pauze prije nego radni učinak počne opadati (vidi sliku 1.), otprilike sukladno rasporedu malih i velikih odmora u osnovnoj školi. Istraživanja sustavno pokazuju da odmor prevenira i smanjuje stres, poboljšava koncentraciju i fokus, povećava kreativnost, zadovoljstvo i motivaciju zaposlenika, te prevenira anksioznost, depresiju i izgaranje na poslu.
Slika 1. Preporučeni raspored odmora (Preuzeto iz Petz, 1987.)
Psihološki odmak – važan čimbenik oporavka od posla
Kako to da smo ovako dobro empirijski potkrepljeno znanje s vremenom zaboravili? Prošlo je pola stoljeća dok odmor ponovno nije došao u fokus psihologije rada. U kulturi stalne digitalne dostupnosti, Sabine Sonnentag (2003) objavila je pomalo revolucionaran nalaz – na poslu će više angažirani biti oni zaposlenici koji se od njega kvalitetnije oporavljaju, od onih koji i u slobodno vrijeme razmišljaju o poslu. Dnevnik studije[1] su pokazale da su aktivnosti oporavka povezane s općom dobrobiti zaposlenika pri odlasku na spavanje i višom razinom energije ujutro. Oporavak od posla (engl. recovery from work) pritom možemo definirati kroz procese opuštanja i obnove tijekom kojih se razina napetosti osobe, koja je porasla kao reakcija na stresor ili neki drugi zahtjev (na poslu), vraća na razinu prije izlaganja stresoru. Oporavak se može postići kroz različite aktivnosti i iskustva, pri čemu treba izdvojiti psihološki odmak od posla (engl. psychological detachment), opuštanje, iskustva usavršavanja (engl. mastery experiences) i kontrolu nad slobodnim vremenom.
Psihološki odmak u istraživanjima je dobio najviše pažnje, a podrazumijeva suzdržavanje od misli vezanih uz posao i stjecanje mentalne distance od posla tijekom slobodnog vremena. Opuštanje se odnosi na stanje niske aktivacije simpatikusa[2], koje se može postići meditacijom ili tehnikama disanja, kao i svakodnevnim aktivnostima koje umiruju tijelo i um. Neki će se najbolje opustiti vježbajući jogu, a neki šetnjom ili molitvom, ili ranijim odlaskom u krevet uz knjigu. Neki će, s druge strane, preferirati aktivniji oporavak kroz iskustva usavršavanja ili ovladavanja novim vještinama, kao što su hobiji tipa sport ili radionice keramike i vezenja. To su iskustva osobnog rasta, u kojima se kroz uspješno suočavanje s izazovima i učenje novih znanja, stječu generičke kompetencije čiji se pozitivni efekti prelijevaju i u radnikovu poslovnu ulogu. U svakom slučaju, oporavku svakako doprinosi određeni stupanj samoodređenja i osobne autonomije u odlučivanju što i na koji način raditi tijekom slobodnog vremena.
Oporavak od posla hrvatskih radnika
Vrijedi li navedeno i za hrvatske radnike? Odgovor na ovo pitanje pružaju istraživanja koje smo zadnjih desetak godina proveli na Sveučilištu u Zagrebu, primarno na Fakultetu hrvatskih studija, na uzorku od kumulativno par tisuća zaposlenika različitih demografskih i profesionalnih obilježja.
Prvo istraživanje provedeno je na Filozofskom fakultetu (Nezirević i sur., 2017) s ciljem provjere je li oporavak samo drugo ime za već dobro istražene strategije suočavanja sa stresom. S obzirom na to da su pri predviđanju ugodnih i neugodnih emocija na poslu iskustva oporavka od posla pokazala dodanu valjanost povrh strategija suočavanja sa stresom, zaključili smo da je oporavak od posla koncept koji zaslužuje daljnje istraživanje u istraživanju stresa na poslu hrvatskih radnika. U daljnjim istraživanjima (Majcen i sur., 2023) potvrdili smo da strategije oporavka mogu predvidjeti radnu angažiranost. Specifičnije, zajedno s ugodnim emocijama na poslu, strategije oporavka objasnile su čak 63% varijance radne angažiranosti. S obzirom na to da se veza između oporavka od posla i radne angažiranosti može objasniti posredujućom ulogom primarno ugodnih emocija, nalazi ohrabruju intervencije kojima organizacije potiču oporavak svojih zaposlenika u slobodno vrijeme čak i kad oni nisu pod posebno velikim pritiskom.
U jednom od prvih istraživanja “novih načina rada”[3] u Hrvatskoj (Cigula i sur., 2017), utvrdili smo da je fleksibilnost (sadržaja, vremena i kanala komunikacije) rada pozitivno povezana s oporavkom od posla. Dnevnik studija, za koju je psihologinja Dora Pavlinić nagrađena Bujasovom zlatnom značkom za najbolji diplomski rad (Pavlinić i Tonković Grabovac, 2019), pokazala je da je češće i duže korištenje pametnih mobitela za posao povezano s lošijim oporavkom od posla, pogotovo lošijim psihološkim odmakom od posla. Zaposlenici su telefone najviše koristili zbog elektroničke pošte, a najčešći je razlog bio želja da “budu u toku s poslom“. Premda fleksibilna organizacija rada privlači zaposlenike, nalazi ovog istraživanja sugeriraju da bi korištenje pametnih telefona u poslovne svrhe u slobodno vrijeme trebalo ograničiti.
Oporavak od posla mjerili smo i u pandemijskoj godini. Premda nacrt istraživanja ne opravdava kauzalno zaključivanje, na temelju usporedbe s valovima istraživanja u prethodnim godinama, čini se (vidi sliku 2.) da pandemija generalno nije narušila oporavak od posla hrvatskih zaposlenika (Tonković Grabovac i sur., 2021). S obzirom na to da su istraživanja koje je provela istraživačka grupa Covidovih 13 (Jokić-Begić i sur., 2020) i kasnije udruga Kako si? (n.d.), sve pod vodstvom profesorice Nataše Jokić-Begić, na hrvatskom uzorku izvještavala o narušenoj psihičkoj dobrobiti Hrvata u pandemiji ali i o postojanju razlika ovisno o podskupinama sudionika, taj nalaz potaknuo nas je na podrobnije istraživanje individualnih i grupnih razlika u oporavku od posla. Tako smo našli da novi načini rada s oporavkom od posla nisu povezani u svim podskupinama radnika, ali jesu u podskupinama: žena, starijih zaposlenika, zaposlenika s iznadprosječnim primanjima, zaposlenika u braku, zaposlenika s djecom, zaposlenika u javnom sektoru (Tonković Grabovac i sur., 2024). U dodatnom istraživanju na niže kvalificiranim radnicima (Kahlina i sur., 2024), koji često nisu obuhvaćeni u istraživanjima radne dobrobiti, našli smo da je i u tom uzorku oporavak od posla pozitivno povezan sa zadovoljstvom životom i poslom, te radnom angažiranosti. Sve u svemu, nalazi ovih istraživanja ukazuju na važnost prilagođavanja radnih uvjeta po mjeri svakog zaposlenika.
Slika 2. Prikaz nalaza istraživanja dobrobiti hrvatskih radnika – nezavisni uzorci ispitani u četiri točke mjerenja u periodu 2016.-2020. godine (Tonković Grabovac, Černja Rajter i Majcen, 2021).
U istraživanju rodnih razlika (Tonković Grabovac i sur., 2018), utvrdili smo da novi načini rada omogućavaju usavršavanje vještina u većoj mjeri kod žena, dok je pozitivna povezanost s kontrolom slobodnog vremena utvrđena kod zaposlenika oba roda. No, zanimljivo, psihološki odmak od posla bio je lošiji kod muškaraca koji imaju fleksibilniji posao u smislu kontrole vremena i mjesta rada. Zaključno, čini se da hrvatske žene više profitiraju od novih načina rada u odnosu na svoje muške kolege. Objašnjenje nam može dati dijadno istraživanje koje smo proveli na 178 heteroseksualnih parova u braku/izvanbračnoj zajednici, u kojima oba partnera rade (Salkičević i sur., 2016), u kojem se pokazalo da žene doživljavaju veći psihološki odmak od posla u odnosu na svoje muževe. Iskustva oporavka od posla između partnera povezana su pozitivno no nisko. Oporavak od posla povezan je s vlastitim i partnerovim zadovoljstvom u romantičnoj vezi. Zanimljivo je da ženino zadovoljstvo brakom značajno predviđaju pojedine facete njenog i muževog oporavka od posla, a muževo samo ženin oporavak. Drugim riječima, stupanj u kojem se žena opušta nakon posla predviđa ne samo aspekte njene radne uloge, već i njeno zadovoljstvo brakom, ali i zadovoljstvo brakom iz perspektive njenog supruga. To doduše jest u skladu s „hipotezom prelijevanja“, prema kojoj se zadovoljstvo poslom prelijeva u zadovoljstvo životom i obrnuto.
Što organizacije mogu napraviti kako bi potaknule oporavak svojih zaposlenika?
Pregledom dosadašnjih stranih i domaćih istraživanja nedvojbeno možemo zaključiti da zaposlenici trebaju slobodno vrijeme (pauze, dnevne i dulje odmore) kako bi se odmaknuli i temeljito se oporavili od posla i radnog stresa. Iskustva oporavka od posla pozitivno su povezana s podrškom za oporavak od strane nadređenog te organizacijskim normama o razdvajanju radne i obiteljske uloge. Mogli bismo sad navoditi konkretne mjere umanjivanja konflikta radne i obiteljske uloge, no ključno je da narativ u organizaciji bude takav da potiče odmore tijekom radnog i slobodnog vremena. Srećom, mogu se pronaći mudre izreke koje ilustriraju i takav stav: „Prazna baterija ne pokreće projekte.”, „Zaposlenik koji se vraća odmoran, vraća se i s idejama.“, „Odmor danas štedi bolovanje sutra.” ili „Vođa koji ne uzima odmor – uči tim da pregori.“ Potonju bih istaknula kao najvažniju za zapamtiti jer nadređeni služe zaposlenicima kao modeli. Toga se sjetite idući put kad šaljete e-mail van nečijeg radnog vremena – e-mail kao asinkroni oblik komunikacije slobodni ste poslati bilo kad, no ako ga šaljete prema svojim podređenima, studentima, učenicima i sl. osigurajte da oni znaju da u slobodno vrijeme na njega ne trebaju odgovarati. Dodatno, da ostanete dobar model, istražite aplikacije za odgođeno slanje e-maila.
Konačno, što svatko od nas može učiniti za sebe da bi se bolje oporavljao od posla? Za početak, otkrijte što Vas opušta. Pronađite hobije kojima gradite osjećaj uspjeha. Planirajte te aktivnosti i pauze u rasporedu isto kao što planirate radne zadatke. Odmor od nekog zamornog zadatka može biti čak neki drugi, manje zamorni, zadatak, kao što je meni bilo pisanje ovog stručnog članka. Oprezno radite prekovremeno, čak i ako to znači da neke ciljeve morate pauzirati, to nije nužno zauvijek. Generalno smanjite dostupnost za posao u slobodno vrijeme, neka Vaš pametni telefon ide na spavanje prije Vas. Ako niste potrošili sav lanjski godišnji odmor, potrudite se da Vam se to iduće godine ne dogodi. Psihologinja Tanja Pureta u svojoj novoj knjizi o izgaranju na poslu (2025) dobro primjećuje da nam je često (neopravdano) neugodno govoriti o ugodi, premda je jasno da već sama odluka da ćemo raditi stvari za sebe djeluje kao snažan zaštitni faktor protiv stresa. Stoga, pohvalite se da spajate dugi vikend i da ćete se zasluženo odmarati!
Literatura
Cigula, N., Lozo, B., Tonković Grabovac, M. (2017). Što znači raditi fleksibilno? Novi načini rada u Hrvatskoj. 23. Dani Ramira i Zorana Bujasa – Knjiga sažetaka. Zagreb, 6-8.4.2017.
Kahlina, I., Tonković Grabovac, M. i Černja Rajter, I. (2024). Temeljni stupovi radne snage: Prediktori radne dobrobiti niže kvalificiranih radnika. Marsonia: časopis za društvena i humanistička istraživanja, 3(2).
Kako si? (n.d.). Mi u medijima. Preuzeto 2. srpnja 2025., s https://www.kakosi.hr/mi-u-medijima/
Jokić-Begić, N., Hromatko, I., Jurin, T., Kamenov, Ž., Keresteš, G., Kuterovac-Jagodić, G., Lauri Korajlija, A., Maslić Seršić, D., Mehulić, J., Mikac, U., Tadinac, M., Tomas, J. i Sangster Jokić, C. A. (2020). Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone : preliminarni rezultati istraživačkog projekta. Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Majcen, J., Tonković Grabovac, M., & Černja Rajter, I. (2023). Recovery experiences and work engagement: The role of emotions at work. Psihologija, 56(3); 305-322. doi:10.2298/psi210721017m
Nezirević, E., Tonković Grabovac, M., & Lauri Korajlija, A. (2017). Recovery from work – Is it yet another name for work-stress coping strategies? In K. Moore & P. Buchwald (Eds.), Stress and anxiety – Coping and Resilience (pp. 69-78). Berlin: Logos Verlag Berlin GmbH.
Pavlinić, D. i Tonković Grabovac, M. (2019). Korištenje pametnih telefona i oporavak od posla: dnevnik studija. 24. Dani Ramira i Zorana Bujasa: Knjiga sažetaka. Zagreb, 11.-13.04.2019.
Pureta, T. (2025). Zaštitni faktor 50 za sprečavanje sagorijevanja. Biblioteka Zvijezda vodilja.
Salkičević, S., Tonković Grabovac, M., Löw, A. (2016). Ladies need a break from work: Partners’ recovery from work and relationship satisfaction. 37th STAR Conference Book of Abstracts. Zagreb, 6-8.07.2016.
Sonnentag, S. (2003). Recovery, work engagement, and proactive behavior: a new look at the interface between nonwork and work. Journal of applied psychology, 88(3), 518.
Šoštarić, T. (2009, 31. kolovoz). „Hrvati nisu lijeni, nego sustav često nagrađuje nerad“. Dnevnik.hr. https://dnevnik.hr/vijesti/gospodarstvo/hrvati-nisu-lijeni-nego-sustav-cesto-nagradzuje-nerad.html
Šverko, B. (2019). Od industrijske do organizacijske psihologije: osvrt na razvoj psihologije rada u Hrvatskoj. U V. Kolesarić (Ur.). Prilozi povijesti psihologije u Hrvatskoj. (str. 146-193). Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. DOI 10.17234/9789531757782.5
Tonković Grabovac, M., Černja, I., Hanzec Marković, Ivana, Delale, E. A. (2018). Dobrobit zaposlenika i interakcija radne i obiteljske uloge u uvjetima novih načina rada: rodne razlike. Sažeci 26. godišnje konferencije hrvatskih psihologa. Sv. Martina na Muri, 7.-9.11.2018.
Tonković Grabovac, M., Majcen, J. i Černja Rajter, I. (2021). The Pandemic and Mental Health: A comparison of work-related well-being of Croatian employees from 2016 to 2020. Communication Management Forum: The post-pandemic World: A bad picture or a good opportunity? Zagreb, 19. -20.03.2021.
Tonković Grabovac, M., Hanzec Marković, I., & Despot Lučanin, J. (2024). New ways of working and employees’ well-being: Subgroup differences. Marsonia: časopis za društvena i humanistička istraživanja, 3(1); 69-83.
[1] metoda prikupljanja podataka gdje se podaci u nekoliko mjerenja prikupljaju na dnevnoj bazi, po potrebi i više puta na dan
[2] autonomni dio vegetativnoga živčanog sustava čiji rad nije voljno uvjetovan; povećava sposobnost organizma za napore, priprema organizam na pojačani rad i za opasnost, a djeluje i u stanju emocionalnih promjena
[3] fleksibilan pristup poslu koji se odnosi na razinu slobode koju zaposlenik ima u oblikovanju mjesta i vremena rada uz odabir sredstva elektroničke komunikacije
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
