Roditeljstvo na čekanju: prostorna difuzija odgode rađanja u Hrvatskoj

Posljednjih desetljeća obrasci roditeljstva u razvijenim društvima prošli su transformaciju od nekadašnje norme ranijeg i višebrojnog do kasnijeg i rjeđeg roditeljstva. Takav zaokret ne predstavlja tek promjenu osobnih preferencija na razini pojedinca ili para, već označava duboku društvenu i demografsku promjenu s dugoročnim posljedicama.

Fenomen odgode rađanja prema sve kasnijoj dobi zauzima važno mjesto u demografskim istraživanjima jer izravno djeluje na najčešće korišteni pokazatelj fertiliteta – totalnu (ukupnu) stopu fertiliteta (TFR), koja prikazuje prosječan broj djece koju bi rodila prosječna žena, pod pretpostavkom da se zadrže trenutni obrasci rađanja po dobi.

Budući da se u razdoblju odgode rađanja obrasci značajno mijenjaju (pada fertilitet u mlađim, a raste u starijim skupinama), TFR privremeno iskrivljuje stvarnu sliku fertiliteta (Bongaarts i Sobotka, 2012). Stoga se koriste i drugi, precizniji pokazatelji: prilagođeni TFR, koji uklanja učinak odgode rađanja, i kohortni fertilitet (CFR), koji prikazuje broj djece koju su žene stvarno rodile do kraja fertilnog razdoblja. U razdoblju naglog uključivanja žena u visoko obrazovanje, prosječna dob pri prvom porodu (eng. MAFB – Mean Age at First Birth) ubrzano raste, a TFR privremeno pada. Kasnije udio visokoobrazovanih više ne raste tako intenzivno, a istovremeno se odvija kompenzacija – dio žena koje su odgodile rađanje u ranim dvadesetima, rađa u tridesetim godinama, čime se TFR oporavlja.

Osim produljenog obrazovanja, na odgodu rađanja djeluju i drugi faktori poput veće uključenosti žena u tržište rada, nestabilnog tržišta rada, ekonomske nesigurnosti, stambene krize, ali i sociokulturne promjene. Ovi se faktori često preklapaju, stoga proces odgode rađanja može trajati desetljećima. Pritom demografi i znanstvenici iz drugih područja pokušavaju odgovoriti na niz istraživačkih pitanja: gdje je granica odgode, može li se trend preokrenuti, kolike su razlike između fertilnih namjera i realizacija, kako kasno roditeljstvo utječe na zdravlje, a nerealizirano roditeljstvo na mentalno stanje pojedinca i konačno – mogu li kompenzacijska rađanja nadoknaditi negativne učinke odgode prvih rađanja? Odgovori na ovakva pitanja obično nisu jednoznačni te često ovise o društvenom, ekonomskom i kulturološkom kontekstu pojedine zemlje.

Sažimanje reproduktivnog razdoblja

Jedan od ključnih učinaka odgode rađanja odnosi se na sažimanje reproduktivnog razdoblja. S porastom dobi smanjuju se biološke mogućnosti za začeće, stoga raste udio žena koje unatoč izraženoj želji nisu uspjele roditi. Primjerice žene u dvadesetima svoju izrazitu namjeru roditeljstva ostvare u oko 70 % slučajeva, dok one u dobi oko 40 godina isto uspijevaju u nešto ispod 25 % slučajeva (Beaujouan i dr., 2019). Iako udio rađanja ostvarenih uz pomoć medicinski potpomognute oplodnje raste, njihova zastupljenost još uvijek je relativno niska, a takvi postupci imaju svoju biološka, financijska i druga ograničenja.

Na razini pojedinca obrazac je jasan – što se dulje odgađa rađanje, manja je vjerojatnost da će se realizirati. Ipak, na razini zemalja obrazac nije jednoznačan. Štoviše, zemlje s izraženijom odgodom često bilježe viši fertilitet i to upravo zahvaljujući kompenzacijskim rađanjima. Realizacija odgođenih rađanja uvelike ovisi o kontekstu zemlje, a prostora za poboljšanje realizacije svakako ima. Stoga su važna istraživanja faktora obnove fertiliteta u kasnijoj dobi. Biološki faktori predstavljaju zadani okvir unutar kojega je moguće djelovati. Individualni faktori obuhvaćaju odnose unutar veze ili partnerstva (odvajanje, nova veza), zdravstveni status, radni status i sl. Kontekstualni faktori odnose se na širi društveni i institucionalni okvir, uključujući norme o društveno prihvatljivoj dobi za rađanje, stavove o kasnom rađanju, dostupnost medicinski potpomognute oplodnje, karakteristike države blagostanje, mogućnost usklađivanja profesionalnog i obiteljskog života te razinu rodne ravnopravnosti (Beaujouan, 2023).

Rađanja u dobi 35-39 godina učestalija su u odnosu na ona u ranim dvadesetima

Tijekom druge polovine 20. stoljeća prosječna dob žene pri prvom porodu (MAFB) u Hrvatskoj uglavnom je bila oko 23 godine. Značajan pomak prema kasnijem rađanju započinje sredinom 1980-ih godina. Od tada do kraja stoljeća MAFB je porastao s 23,5 na oko 25,5 godina (Čipin, 2003; Human Fertility Collection, 2025). Početkom 21. stoljeća Hrvatska je imala drugi najviši MAFB među zemljama Srednje i Istočne Europe, da bi u recentnom razdoblju prema istom pokazatelju bila na vodećem mjestu među tim zemljama, a tek nešto ispod prosjeka Europske unije (Belić, 2025). Posljednjih godina Hrvatska je i u sredini poretka po TFR-u (Eurostat, 2025a).

Grafikon 1. Totalna stopa fertiliteta i prosječna dob pri prvom porodu u zemljama EU

Tijekom prva dva desetljeća 21. stoljeća dogodile su se značajne promjene u obrascima rađanja po dobi u Hrvatskoj, što je jasno vidljivo kroz specifične stope fertiliteta (eng. ASFR – Age-Specific Fertility Rate), odnosno broj živorođenih na 1000 žena određene dobi. Dok su u prvom desetljeću rađanja bila najintenzivnija u dobi od 25 do 29 godina, u recentnom razdoblju dominiraju ona u ranim tridesetim godinama. Istodobno, rađanja u dobi od 35 do 39 godina postala su učestalija u odnosu na ona u ranim dvadesetima. Iako su rađanja nakon četrdesete godine mala u apsolutnim brojevima, njihov je relativan porast visok.

Grafikon 2. Dinamika odgode rađanja u Hrvatskoj u 21. stoljeću

Izvori: Eurostat (2025b), DZS (2024)

Snažan pad fertiliteta u mlađoj dobi u Hrvatskoj

O intenzivnoj transformaciji obrazaca rađanja najbolje svjedoči usporedba s ostalim zemljama Srednje i Istočne Europe – na početku 21. stoljeća Hrvatska je imala najvišu stopu fertiliteta mlađe dobi (15-29) među tim zemljama, da bi u razdoblju od 2015. do 2020. godine imala uvjerljivo najnižu. Razlozi takvog pada i vrlo niskog fertiliteta u mlađoj dobi su kompleksni. Glavni je razlog odgoda rađanja, a ona je potaknuta ponajprije produljenim obrazovanjem. U prvom je desetljeću zabilježen rekordan porast broja žena u visokom obrazovanju, s najvećim porastom između 2001. i 2006. godine (DZS, 2021). Uz takve su se promjene odvijale i promjene u vrijednosnim stavovima. Ipak, koincidencija naglog pada ranijeg fertiliteta s razdobljem ekonomske krize upućuje na učinak ekonomske nesigurnosti, ali i stambene krize. Podatak o najnižem fertilitetu mlađe dobi u Hrvatskoj među promatranim zemljama podudara se s drugim često isticanim neslavnim rekordom – mladi Hrvati u usporedbi s vršnjacima iz Europske unije u prosjeku najkasnije napuštaju obiteljski dom.

Grafikon 3. Kretanje specifičnih stopa fertiliteta u mlađoj dobi (ASFR15-29) u zemljama Srednje i Istočne Europe 2000.-2021.

Izvor: Izračun autora prema Eurostat (2024a, 2024b)

Prostorno širenje novih demografskih ponašanja nije nasumično

Dok su vremenski trendovi odgode rađanja u Hrvatskoj relativno poznati, dosad se nije znalo mnogo o prostornim obrascima fenomena. Znanstvena literatura pruža dokaze da prostorno širenje novih demografskih ponašanja nije nasumično, već se može objasniti procesima socijalnog utjecaja i socijalnog učenja (Balbo i Barban, 2014). Socijalno (društveno) učenje odnosi se na prikupljanje informacija promatranjem članova obitelji, prijatelja, kolega, društvenih mreža ili medija, kako bi se donijele informirane odluke. S druge strane, društveni utjecaj proizlazi iz očekivanja i reakcija okoline – ljudi često prilagođavaju svoje odluke, poput rađanja, kako bi izbjegli društvenu osudu i uskladili se s prevladavajućim normama. Istraživanjima je potvrđeno da je odluka o rađanju djece doista podložna efektu „socijalne zaraze“, a najsnažnijim mehanizmom pokazalo se socijalno učenje (Lois i Becker, 2014).

Efekti „socijalne zaraze“ mogu se širiti i među različitim regijama – procesom prostorne difuzije, putem dva kanala: hijerarhijske i prostorne (kontagiozne, tj. zarazne) difuzije. Difuzno širenje novih demografskih ponašanja poput niskog fertiliteta ili kohabitacije već je ranije dokazano, a nedavno je proces dokazan i za širenje kasnijih rađanja (Setz i dr., 2025).

Hijerarhijska difuzija podrazumijeva širenje pojave kroz posebno organizirane kanale utjecaja, primjerice, duž urbane hijerarhije – od velikih gradskih središta, prema manjim gradovima.

Prostorna ili zarazna difuzija temelji se na prostornoj blizini. Ovaj se model temelji na tzv. prvom zakonu geografije, koji je izrazio Waldo Tobler: „…sve je povezano sa svime, ali su bliske stvari povezanije od udaljenih“. Dokazi o prostornoj ovisnosti fertiliteta u pan-europskim istraživanjima potvrđeni su prostornim ekonometrijskim modelima  (Campisi i dr., 2020), a pokazalo se kako je fertilitet intenzivnije prostorno uvjetovan u starijoj nego u mlađoj dobi (Belić, 2023).

Prostorno-vremenska evolucija odgode rađanja u Hrvatskoj

Razina fertiliteta po dobi (ASFR) u mlađim (15-29) i starijim (30-49) dobnim skupinama u tri vremenske točke jasno prikazuje postupnost tranzicije odgode rađanja u Hrvatskoj – od velikih gradova, preko manjih gradova i predgrađa, do ruralnih područja. Ovakva dinamika jasna je ilustracija hijerarhijske difuzije odgode rađanja. U sve tri kategorije prisutan je inverzni obrazac – ASFR15-29 kontinuirano opada, dok ASFR30-49 kontinuirano raste. Veliki su gradovi predvodnici procesa, stoga je u njima stopa fertiliteta starije skupine već premašila onu mlađe skupine. Promatrajući smanjenje ranijih rađanja, ruralna područja “kasne” otprilike deset godina u odnosu na predgrađa i male gradove, koji pak zaostaju za velikim gradovima. No u dinamici kasnijih rađanja razlike su znatno manje. Na početku i na kraju razdoblja gotovo nema razlike između malih gradova i predgrađa te ruralnih područja.

Grafikon 4. Specifične stope fertiliteta mlađe (15-29) i starije (30-49) skupine po tipovima urbanosti

Izvor: Prilagođeno iz Belić (2024); izračun autora na temelju popisnih podataka i vitalne statistike (DZS)

Serija karata (vidi sliku 1.) sa stopama fertiliteta u mlađoj (ASFR15-29) i kasnijoj (ASFR30-49) dobi prikazuje prostornu evoluciju odgode rađanja u Hrvatskoj, a iz obrazaca je zorno vidljivo da važnu ulogu ima proces prostorne difuzije.

Na početku stoljeća fertilitet mlađe skupine u većini zemlje bio je visok, uz iznimku Zagreba, Sjevernog hrvatskog primorja, većih gradova i nekih depopulacijskih područja. Istodobno, stope fertiliteta starije skupine još uvijek su bile niske, osim sporadičnih iznimaka u općinama tradicionalno višeg fertiliteta ili malih populacija, gdje mali brojevi rađanja generiraju visoke stope. Do druge točke vremena (2010.-2012.) niži fertilitet u mlađoj dobi prostorno se proširio, no značajnije promjene vidljive su u starijoj dobi. Jasno isticanje napose Zagreba, većih dijelova Istre i Dalmacije, kao i gradova diljem zemlje, prikaz je kasnih, kompenzacijskih rađanja u urbanim područjima, odnosno realiziranih odgođenih rađanja iz ranijeg razdoblja. Do recentne točke vremena (2020.-2022.) stope u mlađoj dobi znatno su pale u mnogim područjima, čime je izraženija odgoda rađanja zahvatila mnoga ruralna područja, a u velikim gradovima se dodatno intenzivirala. Prostorni obrasci kasnijih rađanja prikazuju drastične promjene duž cijele zemlje, čime se potvrđuje kompenzacijski porast fertiliteta i u ruralnim područjima.

Slika 1. Specifične stope fertiliteta u mlađoj (ASFR15-29) i kasnijoj (30-49) dobi

Izvor: Prilagođeno iz Belić (2024); izračun autora na temelju popisnih podataka i vitalne statistike (DZS)

Indeks specifičnih stopa fertiliteta

„Preklapanjem“ stopa fertiliteta u starijoj i mlađoj dobi dobiva novi se pokazatelj – indeks specifičnih stopa fertiliteta. On predstavlja omjer intenziteta kasnijih i ranijih rađanja, pri čemu vrijednosti iznad 100 označavaju područja s izraženijim rađanjima nakon tridesete. Indeks omogućuje detaljnu vizualizaciju prostornih obrazaca odgode rađanja, a dodavanjem vremenske dimenzije može poslužiti i za projiciranje njezina budućeg razvoja. Konačno, indeks može poslužiti kao zamjenski pokazatelj prosječne dobi rađanja u situacijama slabije dostupnosti takvih podataka, što je slučaj s jedinicama lokalne samouprave u Hrvatskoj.

U okviru teorije druge demografske tranzicije gradovi se smatraju predvodnicima u usvajanju i širenju vrijednosnih obrazaca koji se okvirno mogu podvesti pod korpus vrijednosti uznapredovalog individualizma kao i postmaterijalističkih vrijednosti (Wertheimer-Baletić, 2015), a shodno tome i predvodnicima novih oblika ponašanja, poput kasnijeg i rjeđeg rađanja, kohabitacije te alternativnih životnih zajednica. Sukladno tomu, ovaj indeks može se razmatrati i kao jedan od posrednih pokazatelja njihove rasprostranjenosti. Takvu interpretaciju svakako treba uzeti s oprezom, budući da na kasnija rađanja osim vrijednosnih promjena utječu i ekonomski i strukturni razlozi. Važno je upozoriti da i u manjim općinama u pojedinim vremenskim točkama mogu prevladavati spomenute vrijednosti koje su raširenije u većim urbanim centrima, pa se fokus treba usmjeriti na općenite obrasce prostorne difuzije. Relevantnije tumačenje bilo bi da se ovim indeksom može pratiti postupno povlačenje tradicionalnih normi povezanih s ranim i višim fertilitetom.

Povezanost ovog fenomena s različitim komponentama postmaterijalističkih vrijednosti tek treba istražiti, što može predstavljati metodološki izazov. Ipak, mogućnost longitudinalnog praćenja na prostorno detaljnim podatcima, uz pretpostavljeni potencijal podataka iz skorašnjeg registra stanovništva, trebalo bi pružiti nove mogućnosti ovakvih istraživanja. Pritom će jedno od ključnih pitanja biti – hoće li prostorna difuzija kasnijih rađanja i postmaterijalističkih i individualističkih vrijednosti, potaknuta i globalizacijom, u budućnosti dovesti do konvergencije stavova i ponašanja stanovništva urbanih i ruralnih područja ili će odmak među njima uvijek postojati?

Slika 2. Indeks specifičnih stopa fertiliteta

Izvor: Prilagođeno iz Belić (2024)

Literatura

Balbo, N. i Barban, N. (2014). Does fertility behavior spread among friends? American Sociological Review, 79(3), 412–431. https://doi.org/10.1177/00031224145315

Beaujouan, É. (2023). Delayed fertility as a driver of fertility decline? In R. Schoen (Ed.), The demography of transforming families (Vol. 56, pp. 41–63). Springer. https://doi.org/10.1007/978-3-031-29666-6_4

Beaujouan, É., Reimondos, A., Gray, E., Evans, A. i Sobotka, T. (2019). Declining realisation of reproductive intentions with age. Human Reproduction, 34(10), 1906–1914. https://doi.org/10.1093/humrep/dez150

Belić, T. (2023). Ekonomske odrednice varijacije stopa fertiliteta na prostoru Europske unije [Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu].

Belić, T. (2025). A Spatial Perspective of Birth Delay in Croatia: Is Rural Population Decline a Limiting Factor of National Fertility Rates?. Društvena istraživanja, 34 (1), 111–135. https://doi.org/10.5559/di.34.1.06

Bongaarts, J., Sobotka, T. (2012). A demographic explanation for the recent rise in European fertility. Population and development review, 38(1), 83–120. https://doi.org/10.1111/j.1728-4457.2012.00473.x

Campisi, N., Kulu, H., Mikolai, J. i Myrskylä, M. (2020). Spatial variation in fertility across Europe: Patterns and determinants. Population, Space and Place, 26(4), e2308. https://doi.org/10.1002/psp.2308

Čipin, I. (2003). Razmatranja niskog fertiliteta – trendovi, teorije, politike. U I. Akrap i dr. (ur.), Činitelji demografskih kretanja u Republici Hrvatskoj (str. 267–306). Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži.

Državni zavod za statistiku. (2021). Žene i muškarci u Hrvatskoj 2021. https://podaci.dzs.hr/media/zoyp1kuq/men_and_women_2021.pdf

Državni zavod za statistiku. (2024). Prirodno kretanje stanovništva u 2023. (Statistička izvješća, 1730).

Eurostat (2024a). Live births by mother’s age and legalmarital status.  https://doi.org/10.2908/DEMO_FAGEC

Eurostat (2024b). Population on 1 January by age group and sex. https://doi.org/10.2908/DEMO_PJAN

Eurostat. (2025a). Fertility indicators. https://doi.org/10.2908/DEMO_FIND

Eurostat (2025b). Fertility rates by age. https://doi.org/10.2908/DEMO_FRATE

Human Fertility Collection (2025). Max Planck Institute for Demographic Research (Germany) and Vienna Institute of Demography (Austria). https://www.fertilitydata.org

Lois, D. i Becker, O. A. (2014). Is fertility contagious? Using panel data to disentangle mechanisms of social network influences on fertility decisions. Advances in Life Course Research, 21, 123–134. https://doi.org/10.1016/j.alcr.2013.10.001

Setz, I., Compans, M. C., Beaujouan, É. (2025). The diffusion of late fertility across European regions (2006–2018). Population, Space and Place, 31(4), e70031. https://doi.org/10.1002/psp.70031

Wertheimer-Baletić, A. (2016). Demografski tranzicijski procesi – kontinuitet ili diskontinuitet. Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za društvene znanosti, (525=51), 7-63. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/154740

Slika na naslovnici: Gabrielle avec les enfants (autor Pierre-Auguste Renoir)

Preuzeto s Wikimedia Commons: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Pierre-Auguste_Renoir_119.jpg

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.