U pogledu budućnosti svoje zemlje Hrvati su među najoptimističnijim u EU

Hrvati su među optimističnijim narodima u EU. Na to upućuju rezultati proljetnog Eurobarometra 2026. (Posebni Eurobarometar 105.3). U odnosu na prosjek EU u Hrvatskoj je veći broj optimista u pogledu budućnosti svijeta i budućnosti EU, a posebice u pogledu budućnosti zemlje u kojoj žive.

Kao i rezultati Europskog društvenog istraživanja iz 2024. godine o kojima smo pisali u članku Je li hrvatska sreća sve veća? i rezultati ovog Eurobarmetra sugeriraju da bi možda trebalo početi propitivati standardni narativ o društvenom pesimizmu, nezadovoljstvu i ozlojeđenosti kao prevladavajućim hrvatskim kolektivnim sentimentima[1]. Dakle, ili se kolektivno raspoloženje u Hrvatskoj zadnjih godina mijenja, ili mogućnost da se uspoređujemo s drugima, što je najveći spoznajni benefit istraživanja koje se provode u većem broju zemalja, zapravo mijenja naše uobičajene predodžbe o sebi samima. Možda tek kad bolje vidimo druge možemo preciznije suditi o sebi.

Sve u svemu, Eurobarometar istraživanja provedena u jesen 2025. i u proljeće ove godine, dakle dva istraživanja u zadnjih godinu dana, sugeriraju da bi trebalo prestati razmišljati o pesimizmu kao dominantnom kolektivnom sentimentu u Hrvatskoj.

Prema rezultatima oba Eurobarometra, u Hrvatskoj je znatno veći broj društvenih optimista nego u EU što je vidljivo iz sljedećeg grafikona.

Grafikon 1. % vrlo optimističnih i prilično optimističnih što se tiče budućnosti…

Izvor: Posebni Eurobarometar 105.3 (https://europa.eu/eurobarometer/surveys/detail/3752)   i Posebni Eurobarometar 104.2 (https://europa.eu/eurobarometer/surveys/detail/3632)

Usporedba dva vala Eurobarometra pokazuje da je optimizam po pitanju budućnosti svijeta jedina kategorija u kojoj je u odnosu na prošlu jesen zabilježen pad i u EU (44%→38%) i u Hrvatskoj (54%→52%), pri čemu je taj pad u Hrvatskoj vrlo mali. Nasuprot tome, optimizam vezan uz budućnost vlastite zemlje u Hrvatskoj je porastao u odnosu na jesen prošle godine dok je na razini unije broj optimističnih u oba vala gotovo identičan. Dakle, u pola godine jaz između građana Hrvatske i građana EU u pogledu budućnosti zemlje u kojoj žive još se dodatno povećao u korist Hrvatske.  Drugim riječima, u Hrvatskoj je znatno više optimističnih građana u pogledu budućnosti svoje zemlje nego što je to na razini EU. Prema podacima Eurobarometra iz proljeća ove godine, po tome se nalazimo u grupi zemalja koja slijedi odmah iza Danske (83%), Luksemburga (82%), Poljske (80%), Češke (77%) i Irske (77%), u kojima je broj optimističnih u pogledu budućnosti njihove domovine najveći.  Tu grupu, uz Hrvatsku čine Malta (73%), Mađarska (73%), Švedska (72%), Slovačka (72%) i Litva (70%). Najmanje optimističnih u vezi budućnosti države u kojoj žive zabilježeno je među građanima Grčke (40%), Francuske (43%) i Njemačke (45%).

Na pitanje je li riječ o nedavno probuđenom optimizmu, ili je stvar nekog dugoročnijeg trenda, na temelju podataka Eurobarometra nije moguće odgovoriti. Naime, izgleda da su pitanja o budućnosti svijeta, države u kojoj se živi i obitelji uvedena tek u posebnom istraživanju Europskog parlamenta iz jeseni 2025. Ova pitanja, izuzev optimizma u pogledu budućnosti EU, nisam uspio pronaći u ranijim valovima pa stoga pretpostavljam da je riječ o novije uvedenom setu pitanja, a ne o pitanjima koja su se i ranije postavljala.

No, bez obzira na to, predočeni podaci su dovoljno inspirativni kako bi se porazmislilo o razlozima zbog kojih su građani Hrvatske trenutno u većem broju optimističniji od prosjeka EU. Iz palete mogućih objašnjenja, izdvojio bi četiri koja prema mojem mišljenju zaslužuju da da  ih se spomene.

Razlozi (probuđenog) optimizma Hrvata?

Prvo, o čemu smo već pisali u članku Otpornost ili ravnodušnost: kako Hrvati vide globalne prijetnje?, prema rezultatima Eurobarometra koji je proveden uoči Minhenske sigurnosne konferencije ove godine među Hrvatima je, uz Slovence, najmanji udio onih koji smatraju da je u postojećim međunarodnim okolnostima sigurnost države ugrožena. Drugačije govoreći, Hrvatska je jedna od dvije države u EU u kojima najmanji broj građana aktualne geopolitičke okolnosti doživljava kao sigurnosni rizik za državu u kojoj žive. Za cca 50% hrvatskih građana postojeće geopolitičke okolnosti obilježene najvećim ratom na europskom tlu u posljednjih osamdeset godina, ratom na Bliskom istoku, kao i očiglednim redefiniranjem međunarodne sigurnosne arhitekture i promjenom međunarodnog političkog poretka, ne predstavljaju rizik za zemlju u kojoj žive. Dakle, ako građani Hrvatske u manjem broju nego što to čine građani drugih EU zemalja smatraju da ih trenutačne geopolitičke turbulencije izravno ugrožavaju, logično je očekivati da će i kolektivni pogled na budućnost biti manje opterećen tjeskobom. Stoga se osjećaj da globalne ugroze nemaju veliki utjecaj na budućnost Hrvatske možda može smatrati jednim od mogućih objašnjenja zašto je društveni optimizam u Hrvatskoj trenutno viši od europskog prosjeka.

Drugo, bez obzira što na našu političku klimu često tretiramo kao uzavrelu, prepunu ideoloških i svjetonazorskih polarizacija, možda je ona u odnosu na neke druge EU zemlje ipak povoljnija, tj. manje konfliktna. Moguće je da je razina društvenih, političkih i ideoloških sukoba i rascjepa u nekim europskim zemljama intenzivnija, ili se takvim doživljava od strane većeg broja njihovih građana, što se onda prelijeva i na kolektivni sentiment u pogledu budućnosti društva u kojem se živi. Drugim riječima, možda je društvena klima u Hrvatskoj, u komparativnoj perspektivi s nekim EU društvima zapravo u okvirima onoga što bismo mogli nazvati standardnim granicama društvenih sukoba i polarizacija. Što ako su naši unutarnji prijepori zapravo „kamilica“ u odnosu na postojeće turbulencije u političkim životima europskih društava koje obilježavaju rekonfiguracija političkog krajolika, ekonomske neizvjesnosti, rascjepi oko pitanja poput migracija, tradicionalnih političkih savezništava, sigurnosti, nacionalnih identiteta ili odnosa prema EU integracijama? Ako je tomu tako, tada nije neočekivano da hrvatski građani na budućnost gledaju s manje nelagode nego njihovi europski sugrađani, bez obzira na to što im domaća politička scena često izgleda iznimno konfliktno.

Suprotna od ove bila bi pretpostavka da su hrvatski građani možda bolje prilagođeni na život u „vremenima neizvjesnosti“ pa im ovo vrijeme pojačanih političkih, kulturnih i ekonomskih turbulencija stvara manju egzistencijalnu nelagodu nego Europljanima koji su, objektivno gledajući, zadnjih tridesetak godina preživjeli kud i kamo mirnije. Možda je jednostavno naša kolektivna otpornost na život u krizama snažnija, pa shodno tome i kroz ovo neizvjesno vrijeme lakše prolazimo, tj. preživljavamo ga u skladu s onim da „nigdar ni bilo da ni nekak bilo“.

Naposljetku, vrlo je vjerojatno da je na poveći broj domaćih optimista utjecalo i relativno dugo vrijeme ekonomskog rasta i povoljne ekonomske klime u Hrvatskoj, a što je prema mnogim, ne samo makro-ekonomskim, već i mikro-ekonomski pokazateljima imalo i osjetnu rezonancu na kvalitetu života velikog broja građana. Primjerice, podaci govore da nezaposlenost u Hrvatskoj više nije ekonomski problem, govore da se znatno smanjila stopa subjektivnog siromaštva građana: sa 54% u 2015. godini, na 19.4% u 2025 godini (vidi članak Broj građana Hrvatske koji se osjećaju siromašnim značajno se smanjio u posljednjih deset godina), govore da je u odnosu na vrijeme od prije petnaestak godina znatno opao broj građana koji u anketama DZS-a navode da ne mogu spojiti „kraj s krajem“, također da je opao i broj onih koji si ne mogu priuštiti tjedan dana ljetovanja ili koje ne mogu platiti režijske  troškove (u zadnjih desetak godina broj kućanstva koji kasne s plaćanjem režija opao je s 31% na 7%). Da je vrlo je vjerojatno da je na povećani optimizam u pogledu budućnosti utjecao i rast životnog standarda hrvatskih građana implicitno sugeriraju i podaci o kretanju kvalitete života, a koji su također objavljeni u zadnjem proljetnom izdanju Posebnog barometra 105.3.

U Hrvatskoj je nešto više onih kojima se kvaliteta života poboljšala

Prema podacima tog Eurobarometra iznenađujuće veliki broj europskih građana navodi da su zadovoljni kvalitetom života. Prema tom pokazatelju Europa je očito kontinent zadovoljnih ljudi. Naime, čak 83% ispitanih izjavljuje da su zadovoljni kvalitetom života. Isto se može konstatirati i za Hrvatsku. Iako je broj onih koje Eurobarometar u Hrvatskoj klasificira kao zadovoljne manji od razine čitave unije – iznosi 71%, to i dalje čini znatnu većinu. Pritom je uočljivo da je manji broj zadovoljnih kvalitetom života u Hrvatskoj od EU prosjeka u značajnoj mjeri posljedica manjeg broja zadovoljnih u kohorti najstarijih građana RH. U toj dobnoj kohorti (njenu donju granicu Eurobarometar postavlja izrazito nisko), starijim od 55 godina, zadovoljnim se izjašnjava 59% njih, što je znatno manje od ostalih dobnih skupina koje Eurobarometar analizira: u dobnoj skupini od 40-54: 72 %, u dobnoj skupini 25-39: 80%, a u dobnoj skupini od 15-24: 94%.

Međutim, ono prema čemu su građani Hrvatske bolje pozicionirani od EU kao cjeline je broj onih koji izjavljuje da im se u posljednjih dvanaest mjeseci kvaliteta života poboljšala. Takvih je u Hrvatskoj 15%, dok ih je na razini 11%.

Grafikon 2. U proteklih 12 mjeseci, vaša se kvaliteta života (u smislu udobnosti ili proračuna)…

Izvor: Posebni Eurobarometar 105.3 (https://europa.eu/eurobarometer/surveys/detail/3752)  

Dakle, moguće razloge rasta društvenog optimizma u Hrvatskoj možemo potražiti u spletu različitih faktora koji su zadnjih godina s manjim ili većim intenzitetom utjecali na oblikovanje društvene, posebice političke i ekonomske, ali i sociokulturne dinamike u Hrvatskoj i EU. Vjerojatno su neki od faktora koje smo spomenuli, s većim ili manjim doprinosom, utjecali na optimističnije kolektivno raspoloženje Hrvata u odnosu na europski prosjek. Koji je faktor pri tom imao najveći utjecaj nemoguće je egzaktno utvrditi. No, ono što se očito na temelju ovog istraživanja, ali i nekih drugih, može konstatirati jest promjena hrvatskog kolektivnog raspoloženja. Sve su izraženije naznake da, umjesto zlovolje, namrštenosti i pesimizma, na budućnost svijeta, zajednice država kojoj pripadamo, te posebice na budućnost države u kojoj živimo, gledamo vedrije i optimističnije. Hoće li se ova promjena raspoloženja pokazati trajnijom crtom hrvatske kolektivne osobnosti ili tek prolaznim odstupanjem, pitanje je na koje će odgovor pružati buduća istraživanja na ovu temu.

Što su za Hrvate odrednice kvalitetnog života?

Uz podatke koje smo ovdje prezentirali, Posebni Eurobarometar 105.3 donosi i niz drugi zanimljivih informacija. Primjerice, donosi podatke o odnosu prema EU, ulozi EU u zaštiti građana, suočavanju s globalnim izazovima, stavovima prema EU i Europskom parlamentu itd. Ono što je za kraj možda na kraju zanimljivo za predočiti, a vezano je uz temu koju smo u ovom članku obradili, odnosi se na stavove građana EU o tome što određuje kvalitetu njihovog života, tj. odnosi se na doživljaj čimbenika kvalitete života. Ukoliko se analizira pet najvažnijih čimbenika kvalitete života, Hrvatska se od prosjeka EU-a najizrazitije razlikuje po dvije stavke: sigurnosti i kvaliteti hrane, koju kao važnu odrednicu kvalitete života izdvaja znatno veći udio hrvatskih ispitanika, i tjelesnom i mentalnom zdravlju, koje hrvatski ispitanici biraju rjeđe nego prosječni europski ispitanik.

Naime, dok je na razini EU-a najveći broj ispitanika kao odrednice kvalitete života izdvojio tjelesno i mentalno zdravlje, a potom financijsku situaciju i mogućnost podmirivanja troškova, u Hrvatskoj je redoslijed drukčiji: najveći broj ispitanika izdvojio je financijsku situaciju, a potom sigurnost i kvalitetu hrane. Drugim riječima, hrvatski su ispitanici, u usporedbi s europskim prosjekom, očito osjetljiviji na pitanje sigurnosti i kvalitete hrane, dok tjelesnom i mentalnom zdravlju kao odrednici kvalitete života pridaju važnost u manjem broju slučajeva.Grafikon 3. Pet najčešće spominjanih čimbenika kvalitete života

Grafikon 3. Pet najčešće spominjanih čimbenika kvalitete života u EU i Hrvatskoj

Izvor: Posebni Eurobarometar 105.3 (https://europa.eu/eurobarometer/surveys/detail/3752)  

[1] Posebni Eurobarometar 105. 3 proveden je metodom osobnog anketiranja između 9. travnja i 4. svibnja 2026. na uzorku od 26.421 ispitanika u 27 država članica EU-a, dok je u Hrvatskoj anketirano 1.007 osoba u razdoblju od 10. do 29. travnja 2026. Cjelovito izvješće za Hrvatsku dostupno je na stranicama Europskog parlamenta; podaci u ovom tekstu preuzeti su iz nacionalnog izvještaja za Hrvatsku. Dostupno na: https://europa.eu/eurobarometer/surveys/detail/3752