Od parnog stroja do umjetne inteligencije: kako su tehnološke revolucije mijenjale tržište rada

Programeri, prevoditelji, novinari, računovođe, liječnici, financijski savjetnici, poslovni konzultanti, administratori i analitičari kao i mnogi drugi danas se pitaju hoće li algoritmi i veliki jezični modeli postupno preuzeti njihove poslove. No, čovječanstvo se sa sličnim pitanjem susrelo mnogo puta. Gotovo svaka velika tehnološka inovacija budila je strahove da će strojevi učiniti ljudski rad suvišnim.

Od industrijske revolucije do današnje ere umjetne inteligencije postoji duga povijest tehnoloških poremećaja, takozvanih razarajućih (disruptivnih) inovacija, koje su značajno mijenjale gospodarstvo i tržište rada (Aghio, Antonin i Bunel, 2021). Umjetna inteligencija (AI) je stoga možda manje povijesni izuzetak, a više najnovije poglavlje vrlo stare priče. Joseph Schumpeter (1942), popularno nazvan ocem poduzetništva, naglašavao je neospornu važnost inovacija za gospodarski rast i razvoj: “Kad god se uspješno pojavi novi način proizvodnje ili kada se pojavi nova stvar koja rješava glavne probleme u poslovanju, postaje puno jednostavnije drugim ljudima da učine istu stvar pa čak da se na temelju nje i unaprijede. Promjene su nužne i prije svega znače drugačije proizvode, promjenu načina proizvodnje, izmjenu postojeće organizacijske strukture i mnogo toga drugog. Ipak, ljudi se često (ili skoro uvijek) boje nepoznatog, koliko god bili nezadovoljni postojećim.

Kada su strojevi prvi put počeli zamjenjivati ljude

Prva industrijska revolucija krajem 18. stoljeća predstavlja možda najveći preokret u povijesti rada. Pojava parnog stroja omogućila je proizvodnju nezamislivih razmjera. Tvornice tekstila, željeznice i mehanizirana proizvodnja postupno su zamjenjivale tradicionalne obrtnike. Tkalci, prelje i brojni drugi radnici počeli su osjećati posljedice mehanizacije. U Engleskoj se početkom 19. stoljeća pojavljuje pokret ludita. Oni nisu bili protiv tehnologije kao takve, nego protiv činjenice da nova tehnologija ruši njihove prihode i društveni položaj. Uništavali su mehaničke tkalačke stanove, vjerujući da će tako zaustaviti promjene.

Međutim, zanimljivo je da su njihove bojazni bile djelomično opravdane. Mnogi su doista izgubili posao ili su bili prisiljeni prihvatiti lošije uvjete rada. Ipak, dugoročno je industrijska revolucija povećala proizvodnju, stvorila nove sektore gospodarstva i otvorila milijune novih radnih mjesta. Nastala su zanimanja koja prije nisu postojala: strojari, mehaničari, inženjeri, radnici u tvornicama i brojni drugi stručnjaci.

Željeznica: najveći poslodavac 19. stoljeća

Razvoj željeznice predstavlja izvrstan primjer kako jedna inovacija može istodobno uništiti i stvoriti golem broj poslova. Prije pojave željeznice prijevoz robe i ljudi uglavnom se oslanjao na konje, kočije i riječnu plovidbu.

Deseci tisuća ljudi živjeli su od uzgoja konja, izrade kola i usluga prijevoza. Dolazak željeznice smanjio je važnost tih djelatnosti. Međutim, istodobno su nastale čitave nove industrije: proizvodnja tračnica, rudnici ugljena, proizvodnja lokomotiva, signalni sustavi, održavanje infrastrukture, željezničke stanice, turizam i ugostiteljstvo povezano s putovanjima. U mnogim državama željeznice su krajem 19. stoljeća bile među najvećim poslodavcima.

Razvoj željezničke mreže pridonio je rastu trgovine, urbanizaciji i nastanku novih industrijskih središta. Osim gospodarskog značaja, željeznica je utjecala i na društvene promjene, olakšavajući mobilnost stanovništva i ubrzavajući modernizaciju društva.

Povjesničari gospodarskog razvoja često ističu da se prava važnost neke tehnologije ne vidi samo u njezinim izravnim učincima, nego i u širokoj mreži novih aktivnosti koje ona pokreće (Mokyr, 1990). Zahvaljujući većoj povezanosti regija i država, ubrzani su gospodarski rast, modernizacija društva i širenje novih ideja, zbog čega se željeznica smatra jednom od najvažnijih tehnologija industrijskog doba (Hötte, Somers, Theodorakopoulos, 2023).

Električna energija: revolucija koja se odvijala polako

Kada se govori o velikim tehnološkim inovacijama koje su oblikovale suvremeno gospodarstvo, električna energija ponekad ostaje u sjeni parnog stroja ili računala. Ipak, njezin utjecaj na proizvodnju, tržište rada i svakodnevni život bio je iznimno velik. Elektrifikacija je krajem 19. i početkom 20. stoljeća temeljito promijenila način organizacije industrijske proizvodnje te otvorila prostor za nastanak brojnih novih zanimanja i gospodarskih grana.

U razdoblju prije široke primjene električne energije tvornice su bile organizirane oko jedne središnjeg parnog stroja koji je preko sustava remenja pokretalo sve strojeve. Takav način rada bio je nefleksibilan i ograničavao je raspored proizvodnje. Uvođenjem električnih motora pojedini su strojevi mogli raditi neovisno jedan o drugome, što je omogućilo učinkovitije korištenje prostora, bolju organizaciju rada i veću produktivnost (Edquist i Henrekson, 2007). Električna energija također je omogućila dulje radno vrijeme zahvaljujući umjetnoj rasvjeti te je pridonijela razvoju masovne proizvodnje.

Elektrifikacija nije promijenila samo tvornice, nego i strukturu zaposlenosti. Pojavila su se nova zanimanja poput električara, elektroinženjera, montera električnih instalacija, servisera i tehničara. Istodobno je došlo do razvoja čitave elektroindustrije koja je proizvodila generatore, motore, transformatore i kućanske uređaje. Širenjem električne mreže nastala su i nova radna mjesta u energetskim poduzećima, distribuciji električne energije i održavanju infrastrukture. Električna energija tako nije samo povećala učinkovitost postojećih djelatnosti nego je stvorila potpuno nove sektore gospodarstva.

Zanimljivo je da povjesničari i ekonomisti ističu kako se puni učinci elektrifikacije nisu osjetili odmah nakon samih izuma. Prošla su desetljeća prije nego što su poduzeća u potpunosti prilagodila proizvodne procese, organizaciju rada i obrazovni sustav novim mogućnostima koje je pružala električna energija (Floud i McCloskey, 1994). Tek kada su se razvile odgovarajuće institucije, infrastruktura i stručna znanja, došlo je do značajnog rasta produktivnosti i gospodarskog razvoja. Ovo povijesno iskustvo pruža važnu pouku i za suvremene tehnologije, posebice umjetnu inteligenciju. Kao i u slučaju elektrifikacije, najveće promjene ne događaju se odmah nakon pojave nove tehnologije, nego postupno, kroz prilagodbu organizacije rada, obrazovanja i društva u cjelini.

Automobil i nestanak brojnih zanimanja koja danas jedva pamtimo

Početkom 20. stoljeća gospodarstvo i svakodnevni život bili su uvelike povezani s konjskom zapregom kao glavnim prijevoznim sredstvom. Gradovi su bili puni zanimanja koja su danas gotovo nestala ili su postala rijetkost. Među njima su bili proizvođači kočija, potkivači, uzgajivači radnih konja, proizvođači opreme za zaprežna vozila, kao i radnici zaduženi za održavanje staja i uklanjanje konjskog gnoja s gradskih ulica. Čitavi dijelovi gospodarstva bili su organizirani oko potreba prijevoza koji se oslanjao na konjsku snagu. Međutim, pojava i postupno širenje automobila tijekom prvih desetljeća 20. stoljeća doveli su do dubokih promjena. Potražnja za mnogim tradicionalnim zanimanjima počela je opadati, a neka su s vremenom gotovo potpuno nestala.

Ipak, tehnološka promjena nije značila samo gubitak radnih mjesta, nego i stvaranje potpuno novih gospodarskih aktivnosti. Razvoj automobilske industrije otvorio je potrebu za proizvodnjom guma i rezervnih dijelova, benzinskim postajama, automehaničarskim radionicama i mrežama distributera vozila. Uz to su se pojavile autoškole, osiguravajuće kuće specijalizirane za motorna vozila, službe za održavanje cesta te novi oblici turizma povezani s individualnim putovanjima. Masovna motorizacija potaknula je i razvoj infrastrukture, uključujući izgradnju cesta, mostova i pratećih uslužnih djelatnosti. Na taj je način gospodarstvo postupno preusmjerilo radnu snagu i kapital iz starih djelatnosti u nove sektore (Brady, 1968). Ujedno, Henry Ford nije samo proizveo automobil. Njegova proizvodna linija promijenila je samu organizaciju rada. Tako je fordizam postao model industrijske proizvodnje tijekom velikog dijela 20. stoljeća.

Zanimanja koja su nestala gotovo preko noći

Jedan od najzanimljivijih primjera dolazi iz svijeta dizala. Početkom 20. stoljeća gotovo svaka veća zgrada imala je zaposlenog operatera dizala. Upravljanje dizalom bilo je složenije nego danas i zahtijevalo je posebnu obuku. U Sjedinjenim Državama desetci tisuća ljudi radili su taj posao. Razvoj automatskih dizala postupno je učinio operatere nepotrebnima. Do sredine stoljeća zanimanje je gotovo nestalo. Danas se mnogi ni ne sjećaju da je ikada postojalo.

Još početkom 20. stoljeća telefonski razgovori nisu se automatski povezivali. Korisnik bi nazvao centralu, a telefonistica bi ručno uspostavila vezu. Taj je posao uglavnom obavljalo žensko osoblje, pa su telefonistice postale jedno od najbrojnijih ženskih zanimanja. Automatske telefonske centrale postupno su ih učinile suvišnima. Ali istodobno su se razvijale telekomunikacijske kompanije, proizvodnja opreme i nove inženjerske profesije.

Jedna od najmanje cijenjenih inovacija 20. stoljeća svakako je fotokopirni stroj. Prije njegovog nastanka umnožavanje dokumenata bilo je sporo, skupo i zahtijevalo je velik broj administrativnih radnika. U mnogim su uredima postojale čitave vojske daktilografkinja i službenika čiji je posao bio prepisivanje i distribucija dokumenata. Kopirni strojevi dramatično su povećali produktivnost uredskog rada. Jedan zaposlenik mogao je u nekoliko minuta napraviti posao koji je ranije trajao satima. Posljedice su bile dalekosežne: smanjena je potreba za dijelom administrativnog osoblja, ubrzana je komunikacija među odjelima, povećan je broj dokumenata u opticaju, nastale su nove djelatnosti povezane s proizvodnjom i održavanjem kopirnih uređaja.

Kontejneri: inovacija koja je promijenila svjetsku trgovinu

Korištenje kontejnera se rijetko spominje među velikim tehnološkim revolucijama, ali njezin je utjecaj bio golem. Standardizirani kontejner omogućio je brži, sigurniji i znatno jeftiniji prijevoz robe diljem svijeta. Prije njegova uvođenja ukrcavanje i iskrcavanje brodova zahtijevalo je velik broj lučkih radnika koji su većinom ručno premještali pojedinačne komade tereta. Takav je način rada bio spor, skup i podložan oštećenjima robe te krađama. Uvođenjem standardnih kontejnera proces pretovara skraćen je s nekoliko dana na svega nekoliko sati, što je značajno povećalo učinkovitost pomorskog prometa.

Posebno važnu ulogu u većoj primjeni kontejnera imao je američki poduzetnik Malcolm McLean, koji je 1956. godine organizirao prvo uspješno komercijalno putovanje broda s kontejnerima. Njegova ideja standardiziranog teretnog spremnika postala je temelj suvremenog globalnog transporta (Levinson, 2016). Danas se većina svjetske trgovine odvija upravo putem kontejnerskog prometa, a kontejneri predstavljaju ključnu infrastrukturu globalnog gospodarstva. Korištenje kontejnera smanjilo je potrebu za tradicionalnim lučkim poslovima, ali je istodobno otvorilo prostor za razvoj novih djelatnosti i zanimanja. Razvijeni su moderni logistički sustavi, specijalizirani kontejnerski terminali te napredne metode praćenja i upravljanja robnim tokovima. Povećala se potražnja za stručnjacima iz područja logistike, informatike, transportnog menadžmenta i upravljanja opskrbnim lancima. Zahvaljujući nižim troškovima prijevoza, tvrtke su mogle premještati proizvodnju u različite dijelove svijeta, što je ubrzalo proces globalizacije i povezalo svjetska tržišta više nego ikada prije.

Zbog njihovog utjecaja na smanjenje troškova prijevoza, rast međunarodne trgovine i razvoj globalnih proizvodnih mreža, mnogi ekonomisti smatraju da je kontejner imao jednako velik utjecaj na svjetsko gospodarstvo kao i internet.

Bankomati i paradoks zaposlenosti

Kada su se pojavili bankomati, mnogi su očekivali nestanak bankarskih službenika. Dogodilo se nešto neočekivano. Broj zaposlenih u bankama nije se drastično smanjio. Razlog je bio jednostavan. Bankomati su smanjili troškove poslovanja pa su banke otvorile više poslovnica. Poslovi službenika promijenili su se – manje su vremena provodili brojeći gotovinu, a više prodajući financijske usluge i savjetujući klijente. To je izvrstan primjer kako automatizacija ne mora nužno značiti nestanak zanimanja, nego promjenu sadržaja posla.

Računala: najveća revolucija uredskog rada

Približno krajem 1970-ih i tijekom 1980-ih godina osobna računala počela su postupno mijenjati gotovo sve sektore gospodarstva. Njihova primjena u uredima, tvornicama, bankama i državnoj upravi omogućila je bržu obradu podataka, automatizaciju brojnih administrativnih zadataka te učinkovitije upravljanje poslovnim procesima. Posljedica toga bilo je postupno smanjenje potrebe za nekim tradicionalnim zanimanjima kao što su stenografi, daktilografi, operateri na mehaničkim strojevima i druga zanimanja koja su se temeljila na rutinskom i ponavljajućem radu.

Istodobno su se pojavila potpuno nova zanimanja povezana s razvojem informacijske tehnologije. Povećala se potražnja za programerima, sistemskim administratorima, stručnjacima za računalne mreže, IT konzultantima, analitičarima podataka, stručnjacima za računalnu sigurnost i drugim visokokvalificiranim radnicima. Razvoj računalne tehnologije stvorio je cijele nove gospodarske grane koje prije nisu postojale, uključujući industriju razvoja softvera, digitalnih komunikacija i internetskih usluga.

Uvođenje računala je posebno pogodilo srednje kvalificirane rutinske poslove koji se mogu opisati jasnim pravilima i procedurama. Poslove poput unosa podataka, obrade dokumenata, knjigovodstvenih izračuna ili kontrole proizvodnih procesa sve su češće preuzimali računalni sustavi. Zbog toga je nastala pojava koju ekonomisti nazivaju „polarizacijom tržišta rada“. S jedne strane rasla je potražnja za visokoobrazovanim stručnjacima koji posjeduju napredna tehnička znanja, a s druge strane za poslovima koji zahtijevaju ljudsku kreativnost, socijalne vještine, brigu o ljudima ili fizičke aktivnosti koje je teško automatizirati. Nasuprot tome, broj rutinskih poslova srednje razine postupno se smanjivao (Autor, 2022).

Ovaj proces imao je dugoročne posljedice na obrazovanje i tržište rada. Sve veća važnost digitalnih vještina potaknula je razvoj novih studijskih programa i stručnih osposobljavanja, dok su radnici bili prisiljeni prilagođavati se tehnološkim promjenama kroz cjeloživotno učenje. Razvoj osobnih računala tako nije predstavljao samo tehnološku inovaciju, već i duboku društvenu i gospodarsku promjenu koja je preoblikovala način rada milijuna ljudi diljem svijeta.

Tablični kalkulatori i sudbina računovođa

Pojava elektroničkih kalkulatora tijekom druge polovice 20. stoljeća ubrzala je osnovne računske operacije, no pravi preokret dogodio se s razvojem računalnih tablica. Programi poput VisiCalca krajem 1970-ih, a potom i Microsoft Excela, omogućili su automatsko izvođenje složenih izračuna, brzo ažuriranje podataka i jednostavno modeliranje različitih poslovnih scenarija. Zadaci za koje su prije bili potrebni sati ili dani rada mogli su se obaviti u nekoliko minuta, što je višestruko povećalo produktivnost računovodstvenih odjela.

Ipak, tehnološki napredak nije doveo do nestanka knjigovođa. Umjesto toga, značajno se promijenio sadržaj i vrijednost njihova rada. Rutinske aktivnosti, poput ručnog zbrajanja, prijenosa podataka i usklađivanja računa, postupno su automatizirane, dok su zaposlenici sve više preuzimali poslove koji zahtijevaju stručnu prosudbu. Naglasak se pomaknuo s mehaničkog obrađivanja podataka na njihovu analizu, interpretaciju i korištenje u poslovnom odlučivanju.

S vremenom je računovodstvo postalo manje usmjereno na samo bilježenje financijskih transakcija, a više na pružanje informacija potrebnih menadžmentu, investitorima i regulatorima. Knjigovođe i računovođe sve su češće sudjelovali u financijskom planiranju, procjeni rizika, poreznom savjetovanju i strateškim analizama. Ovaj primjer pokazuje kako tehnološke inovacije često ne uklanjaju potpuno određena zanimanja, nego mijenjaju njihove zadatke, povećavaju produktivnost i otvaraju prostor za aktivnosti veće dodane vrijednosti.

GPS i profesija kartografa

Razvoj satelitske navigacije i digitalnih karata smanjio je važnost tradicionalnih proizvođača papirnatih karata. Mnoge tvrtke koje su desetljećima proizvodile atlase izgubile su tržište. Istodobno su nastale nove djelatnosti: geoinformatika, digitalna kartografija, navigacijski sustavi i aplikacije za mobilnost. Danas milijarde ljudi svakodnevno koriste tehnologiju koja je prije nekoliko desetljeća bila rezervirana za vojsku ili za posebno obučene stručnjake.

Internet i propast cijelih industrija

Internet je vjerojatno najvažnija razarajuća inovacija s kraja 20. stoljeća. Od pojave komercijalnog interneta 1990-ih godina promijenio je način na koji ljudi komuniciraju, kupuju, rade, uče i zabavljaju se. Njegov utjecaj zahvatio je gotovo sve gospodarske sektore.

Primjerice, putničke agencije izgubile su dio tradicionalnog poslovanja jer su korisnici dobili mogućnost samostalnog pretraživanja i rezerviranja letova, hotela i drugih turističkih usluga putem interneta. Platforme poput Bookinga, Expedije ili Airbnb-a omogućile su izravno povezivanje potrošača i pružatelja usluga, čime je smanjena potreba za posrednicima (Aghio i sur., 2021).

Medijski sektor također je doživio velike promjene. Novine i časopisi izgubili su monopol nad informacijama jer su internetski portali, društvene mreže i blogovi omogućili trenutačno širenje vijesti.

Industrija zabave posebno je pogođena digitalizacijom. Videoteke su gotovo potpuno nestale pojavom streaming usluga poput Netflixa i YouTubea, dok su prodavaonice glazbe izgubile značaj nakon razvoja digitalnog preuzimanja i streaminga glazbe putem servisa kao što su Spotify i Apple Music.

Poštanske usluge u velikoj su mjeri zamijenjene elektroničkom komunikacijom. Elektronička pošta, aplikacije za razmjenu poruka i video pozivi omogućili su bržu i jeftiniju komunikaciju na globalnoj razini.

Međutim, internet nije samo uništio postojeće poslovne modele nego je istodobno stvorio potpuno nove industrije. Razvili su se sektori e-trgovine, digitalnog marketinga, društvenih mreža, cloud računalstva, cyber sigurnosti, razvoja mobilnih aplikacija i streaming platformi. Tvrtke poput Amazona, Googlea, Mete i Netflixa izrasle su upravo zahvaljujući mogućnostima koje je donio internet. Posebno je zanimljivo da su nastala zanimanja koja gotovo nitko početkom 1990-ih nije mogao predvidjeti. Danas postoje influenceri, stručnjaci za optimizaciju tražilica, menadžeri društvenih mreža, developeri mobilnih aplikacija, analitičari podataka, stručnjaci za cyber sigurnost i mnogi drugi poslovi povezani s digitalnim gospodarstvom.

Robotika i industrija

Industrijski roboti već desetljećima imaju važnu ulogu u transformaciji proizvodnih procesa. Njihova primjena započela je u automobilskoj industriji tijekom druge polovice 20. stoljeća, a danas su prisutni u brojnim sektorima, uključujući elektroniku, prehrambenu industriju, farmaceutsku proizvodnju i logistiku. Zahvaljujući robotima, tvrtke mogu povećati produktivnost, smanjiti troškove proizvodnje te postići veću preciznost i kvalitetu proizvoda. Poslovi koji se temelje na ponavljajućim, rutinskim i fizički zahtjevnim zadacima posebno su osjetljivi na automatizaciju. Roboti mogu raditi neprekidno, s vrlo malom stopom pogrešaka, zbog čega su zamijenili dio poslova poput zavarivanja, sastavljanja dijelova, pakiranja proizvoda i kontrole kvalitete. Kao rezultat toga, broj radnika na određenim proizvodnim linijama često je manji nego prije nekoliko desetljeća.

Međutim, automatizacija ne znači samo nestanak radnih mjesta. Uvođenje robota istodobno stvara potražnju za novim stručnjacima koji projektiraju, programiraju, održavaju i nadziru automatizirane sustave. Moderne tvornice zapošljavaju inženjere strojarstva, elektrotehnike i računarstva, servisere industrijskih robota, programere, stručnjake za umjetnu inteligenciju, analitičare podataka i stručnjake za automatizaciju proizvodnih procesa. Razvoj tehnologije tako mijenja strukturu zaposlenosti, pri čemu se smanjuje potreba za nekvalificiranim poslovima, a raste potražnja za visokoobrazovanim i tehnički osposobljenim radnicima.

Paradoks suvremenih tvornica jest da one često zapošljavaju manje ljudi nego u prošlosti, ali su njihovi zaposlenici u prosjeku obrazovaniji, produktivniji i bolje plaćeni. Automatizacija povećava vrijednost ljudskog rada jer radnici preuzimaju složenije zadatke koji zahtijevaju kreativnost, rješavanje problema i upravljanje tehnologijom. Umjesto da potpuno zamijene ljude, roboti u mnogim slučajevima postaju njihovi suradnici, preuzimajući rutinske zadatke dok se zaposlenici usmjeravaju na nadzor, optimizaciju i razvoj proizvodnih procesa.

Pametni telefoni: računalo u džepu

Pojava pametnih telefona nakon predstavljanja prvog iPhonea 2007. godine pokrenula je novu fazu digitalne revolucije. Pametni telefon objedinio je funkcije brojnih zasebnih uređaja u jednom prijenosnom uređaju koji je uvijek povezan s internetom. Zahvaljujući kombinaciji zaslona osjetljivog na dodir, mobilnog interneta i trgovina aplikacijama, pametni telefoni postali su središnji alat svakodnevnog života.

Posljedice su bile vidljive u mnogim industrijama. Prodaja samostalnih GPS uređaja značajno je pala jer su navigacijske aplikacije poput Google Mapsa omogućile precizno i besplatno navođenje putem pametnih telefona. Slično se dogodilo s MP3 reproduktorima, čije su funkcije preuzeli mobilni telefoni koji omogućuju pohranu i streaming glazbe. Digitalni fotoaparati za široku uporabu također su izgubili velik dio tržišta jer su kamere ugrađene u pametne telefone postale dovoljno kvalitetne za svakodnevno fotografiranje i dijeljenje sadržaja na društvenim mrežama. Osim toga, papirnate karte, videokamere, budilice, kalkulatori i mnogi drugi uređaji postupno su postali manje važni ili su gotovo nestali iz svakodnevne uporabe.

Istodobno je nastao potpuno novi digitalni ekosustav. Pokretanjem App Storea 2008. godine i razvojem Google Playa stvoreno je globalno tržište mobilnih aplikacija koje je otvorilo nove poslovne prilike za tvrtke i pojedince. Danas milijuni aplikacija omogućuju komunikaciju, obrazovanje, bankarstvo, kupovinu, zabavu, prijevoz i zdravstvene usluge. Pametni telefon postao je platforma na kojoj se razvijaju novi proizvodi i usluge te je promijenio način na koji potrošači pristupaju digitalnom sadržaju (International Telecommunication Union, 2024).

Razvoj mobilnih tehnologija stvorio je i brojna nova zanimanja. Prije petnaestak godina gotovo da nisu postojali developeri mobilnih aplikacija, stručnjaci za korisničko iskustvo mobilnih aplikacija (UX/UI dizajneri), kreatori sadržaja za društvene mreže, stručnjaci za mobilno oglašavanje ili analitičari podataka prikupljenih putem mobilnih platformi. Danas upravo ti poslovi zapošljavaju milijune ljudi diljem svijeta i predstavljaju važan dio digitalnog gospodarstva.

Umjetna inteligencija: nova velika transformacija

Današnja rasprava o umjetnoj inteligenciji razlikuje se od prethodnih tehnoloških revolucija po tome što AI ulazi i u područja koja su se dugo smatrala isključivo ljudskima. Generativni modeli mogu pisati tekstove, prevoditi, programirati, analizirati podatke, stvarati slike, pomagati u medicinskoj dijagnostici kao i pomoći u učenju. To znači da su nestanku trenutno ozbiljno izloženi i brojni kognitivni poslovi.

Međutim, iskustva iz prošlosti sugeriraju oprez u pogledu katastrofičnih prognoza. Naime, tehnologija rijetko potpuno eliminira zanimanja. Mnogo češće mijenja zadatke unutar njih. Računovođe nisu nestali zbog Excela. Bankarski službenici nisu nestali zbog bankomata. Radiolozi nisu nestali zbog digitalne dijagnostike. Vrlo je vjerojatno da će se sličan obrazac ponoviti i s umjetnom inteligencijom.

Iako je gotovo nemoguće pouzdano predvidjeti koji su poslovi najotporniji (to čak ne može niti AI), povijest pokazuje da su najotporniji poslovi oni koji zahtijevaju kreativnost, empatiju, društvene vještine, prilagodljivost, uspješno donošenje složenih odluka, analitičke sposobnosti, nesklonost konfliktima, rad u nepredvidivim uvjetima i spremnost na učenje te usvajanje novih znanja.

Prema istraživanju koju je proveo Microsoft (Tomlinson i sur., 2025) na temelju analize 200.000 anonimiziranih razgovora, među najugroženijim zanimanjima nalaze se: prevoditelji i tumači, povjesničari, novinari i urednici, statističari, učitelji jezika, podatkovni znanstvenici i informatičari, programeri baza podataka, istraživači tržišta, financijski savjetnici, poslovni konzultanti te stručnjaci za prodaju i administraciju. Važno je naglasiti kako autori ne tvrde da će AI zamijeniti navedena zanimanja, nego navode da njihovo istraživanje pokazuje preklapanje između sposobnosti današnje generativne AI i pojedinih radnih zadataka, dok će stvarni učinak na zaposlenost ovisiti o tome kako će se poslovi mijenjati, kako će organizacije uvoditi AI te koja će se nova zanimanja pojaviti. Naravno, i među poslovima koji danas nisu posebno ugroženi, kao što su različiti fizički, praktični i tehnički poslovi poput onih građevinskih radnika, njegovatelja, , rukovatelja strojevima, masera, i pomoćnog medicinskog osoblja, očekuje se da će, uz sve veću primjenu robotike, doći do većeg zamjenjivanja radnih mjesta robotima kojima upravlja umjetna inteligencija.

Zasad ljudi umjetnu inteligenciju najčešće koriste za pronalaženje informacija, pisanje tekstova i dobivanje savjeta. Pritom se umjetna inteligencija najčešće ne koristi kao zamjena za zaposlenike, nego kao alat za podršku – primjerice za stvaranje ideja, uređivanje sadržaja ili brzo pružanje informacija.

Najveća tzv. primjenjivost umjetne inteligencije (AI Applicability) zabilježena je u zanimanjima koja zahtijevaju visoko obrazovanje, povezana su s višim primanjima i imaju izražen digitalni karakter. U područjima kao što su novinarstvo, analiza podataka, marketing i razvoj softvera mnogi se zadaci mogu učinkovito podržati umjetnom inteligencijom, a neki se mogu i djelomično automatizirati odnosno zamijeniti. S druge strane, kao što smo naveli, fizički i tehnički poslovi – poput čišćenja, građevinarstva, zdravstvene njege – zasad su vrlo malo pogođeni generativnom umjetnom inteligencijom jer zahtijevaju fizičke sposobnosti, prostornu orijentaciju i međuljudsku interakciju, što današnji sustavi umjetne inteligencije još uvijek ne mogu u potpunosti ostvariti. Hararri (2024) podsjeća kako „nitko nije smatrao da je pranje posuđa osobito zahtjevan zadatak. Međutim, pokazalo se da računalo može mnogo lakše pobijediti svjetskog prvaka u šahu nego zamijeniti pomoćnog kuhinjskog radnika. Istina, automatske perilice posuđa postoje već desetljećima, ali čak niti najsofisticiraniji roboti još uvijek nemaju dovoljno razvijene fine motoričke vještine potrebne da pokupe prljavo posuđe sa stolova u užurbanom restoranu, pažljivo slože osjetljive tanjure i čaše u perilicu posuđa te ih nakon pranja izvade“.

Zaključna razmatranja: pouke iz povijesti

Promatrajući dva stoljeća tehnoloških promjena, mogu se izvući tri važne pouke. Prvo, gotovo svaka velika inovacija izazivala je strahove od masovne nezaposlenosti. Drugo, neka su zanimanja doista nestajala, ponekad vrlo brzo. Treće, dugoročno su nastajala nova zanimanja i novi sektori gospodarstva koje nitko nije mogao unaprijed predvidjeti. Najveći izazov nikada nije bio nedostatak rada, nego prilagodba ljudi i institucija promjenama.

Umjetna inteligencija nije prva tehnologija koja izaziva zabrinutost zbog budućnosti rada. Slične rasprave vodile su se u vrijeme parnog stroja, željeznice, elektrifikacije, telefona, kopirnih strojeva, računala i interneta. Povijest ne daje jednostavne odgovore, ali pokazuje da tehnološki napredak gotovo nikada ne znači kraj ljudskog rada. Prije svega, tehnološki napredak mijenja način na koji radimo.

Literatura

Aghio, P., Antonin, C., Bunel, S. (2021). The Power of Creative Destruction: Economic Upheaval and the Wealth of Nations, Cambridge, Massachusetts: The Belknap Press of Harvard University Press.

Autor, D. (2022). The Labor Market Impacts of Technological Change: From Unbridled Enthusiasm to Qualified Optimism to Vast Uncertainty, National Bureau of Economic Research, Working Paper 30074, DOI 10.3386/w30074.

Berger, T., Frey, C. B. (2016). Structural Transformation in the OECD: Digitalisation, Deindustrialisation and the Future of Work, OECD Social, Employment and Migration Working Papers No. 193. 

Bock, W., Candelon, F., Chai, S., Choi, E., Corwin, J. DiGrande, S., Gulshan, R., Michael, D., Varas, A. (2015). The Mobile Revolution: How Mobile Technologies Drive a Trillion-Dollar Impact, 15 January 2015.

Brady, R. A. (ur.). (1968). The Rise of the Automobile and the Coming of the Motor Age. Cambridge, MA: MIT Press.

David, P. (1990). The Dynamo and the Computer: An Historical Perspective on the Modern Productivity Paradox, American Economic Review, 80(2) str. 355-361.

Dillender. M., Forsythe, E. (2022). Computerization of White Collar Jobs, National Bureau of Economic Research, Working Paper No. 29866.

Edquist, H., & Henrekson, M. (2007). Productivity Effects of the ICT-Revolution: Lessons from Earlier Technological Breakthroughs. Ekonomiska Samfundets Tidskrift, 60(2), 61–75.

Floud, R., McCloskey, D. N. (Eds) (1994). The Economic History of Britain Since 1700. Cambridge: Cambridge University Press.

Frey, C. B. (2019). The Technology Trap: Capital, Labor, and Power in the Age of Automation Freya, Princeton University Press.

Hararri, Y. N. (2024). Nexus: A Brief History of Information Networks from the Stone Age to AI,

Helpman, E. (Eds.) (1998). General Purpose Technologies and Economic Growth. Cambridge, MA: MIT Press.

Hötte, K., Somers, M., Theodorakopoulos, A. (2023). Technology and Jobs: A Systematic Literature Review, Technological Forecasting and Social Change, 194

Hudomiet, P., Willis, R. (2022). Computerization, Obsolescence and the Length of Working Life, Labour Economics, Volume 77, August 2022, 102005.

International Federation of Robotics (2026). World Robotics Reports, Frankfurt am Main.

International Telecommunication Union (2024). Facts and Figures 2024: Internet use continues to grow, but universality remains elusive, especially in low-income regions. Geneva: ITU.

International Telecommunication Union. (2025). Measuring Digital Development: Facts and Figures 2025. Geneva: ITU.

Levinson, M. (2006). The Box: How the Shipping Container Made the World Smaller and the World Economy Bigger, Princeton: Princeton University Press.

Linton, D. (1992). The Luddites: How Did They Get That Bad Reputation?, Labor History. 33 (4): 529–537. doi:10.1080/00236569200890281.

Mobius, M., Schoenle, R. (2006). The Evolution of Work, National Bureau of Economic Research, Working Paper 12694, DOI 10.3386/w12694 2006. 

Mokyr, J. (1990). The Lever of Riches: Technological Creativity and Economic Progress, Oxford University Press.

Nuvolari, A. (2000). The “machine-breakers” and the industrial revolution. ECIS working paper series; Vol. 200011). Eindhoven Centre for Innovation Studies (ECIS).

OECD (2024). OECD Digital Economy Outlook 2024 (Volume 2): Strengthening Connectivity, Innovation and Trust, OECD Publishing, Paris, https://doi.org/10.1787/3adf705b-en.

OECD (2026). A Skills-First Labour Market, Getting Skills Right, OECD Publishing, Paris, https://doi.org/10.1787/2e1b85f0-en.

Phillips, C. (2014). How Smartphones Revolutionized Society in Less than a Decade. Government Technology, 20 November 2014.

Piore, M J., Sabel, C. F (1984), The Second Industrial Divide. New York: Basic Books.

Schumpeter, J. (1942). Capitalism, Socialism, and Democracy, London and New York: Routledge.

Tomlinson, K., Jaffe, S., Aang, W., Count, S., Suri, S. (2025). Working with AI: Measuring the Applicability of Generative AI to Occupations, ¸Microsoft.

World Economic Forum (2025). Future of Jobs Report, Geneva: World Economic Forum.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.