U Hrvatskoj je najrašireniji egalitarni ili uzajamni model upravljanja obiteljskim prihodima
Uz Europsko društveno istraživanje (ESS) i Europsko istraživanje vrijednosti (EVS) u Hrvatskoj se provodi i međunarodni istraživački projekt International Social Survey Programme (ISSP). Njegova osnovna svrha je sistematsko proučavanje društvenih stavova, vrijednosti i ponašanja, a s ciljem njihove komparacije među zemljama i kroz vrijeme.
Projekt je započeo 1984. godine i u njega je uključeno četrdeset i osam zemalja iz različitih dijelova svijeta. Hrvatska je dio projekta od 2005., a realizira ga Institut za društvena istraživanja iz Zagreba (IDIZ)[1]. Svaki projektni val tematski je određen, pri čemu postoji cikličko ponavljanje modula kako bi se detektirale dugoročne društvene promjene.
Zadnji val ovog istraživanja, u Hrvatskoj realiziran prošle godine, tematski je bio definiran kao Obitelj i promjene rodnih uloga, a obuhvaćao je brojna pitanja u vezi obiteljskog života, percepcije obiteljskih uloga, stavova prema radu žena i majki, odnosa u kućanstvu (uloga muškaraca i žena u kućanskim obavezama), raspodjele prihoda i odluka unutar partnerstva i sl.
Budući su podaci istraživanja iz 2024. javno dostupni, te kako se obuhvaćena tematika velikim dijelom uklapa u područja koja obrađuje i sociologija.hr, prije nego što društveni znanstvenici započnu s objavljivanjem članaka utemeljenih na prikupljenim podacima, predstavit ćemo prema našoj procjeni neke od najzanimljivijih spoznaja ovog vala ISSP istraživanja. Započet ćemo s upravljanjem obiteljskim financijama. Naime, u sklopu zadnjeg istraživačkog vala ispitanima koji žive sa supružnikom / partnerom postavljeno je pitanje o načinu na koji upravljaju prihodima koje primaju oboje, ili ih prima jedno od njih.
Egalitarni, centralizirani i individualizirani model upravljanja obiteljskim financijama
Obitelj nije samo emocionalna ili srodnička zajednica, već i zajednica u kojoj je u svim povijesnim etapama i u svim društvima, snažno izražena i ekonomska funkcija. Iako je proces funkcionalne diferencijacije smanjio važnost prihodovne obiteljske funkcije, obitelj i u suvremenim društvima ostaje zajednica unutar koje se donose odluke o raspodjeli brojnih ekonomskih resursa kojima raspolažu pojedinci.
Dakle, upravljanje obiteljskim financijama jedan od ključnih aspekata zajedničkog života. Način na koji supružnici / partneri raspoređuju financijska sredstva, donose odluke o njihovom trošenju i određuju troškovne prioritete ne oblikuju samo materijalnu stvarnost zajedničkog života već opisuju i odnose među njima. Zato je razumijevanje načina na koji se upravlja prihodima koje ostvaruju članovi obitelji / partnerstva važno i kao ekonomsko i kao društveno pitanje. Ono otkriva kako unutar zajednice ljudi u usklađuju materijalne resurse s odnosima koji ih povezuju.
Upravo iz te perspektive može se tumačiti i način na koji je u zadnjem valu ISSP istraživanja operacionalizirano pitanje o načinu podjele prihoda između supružnika / partnera. Iz ponuđenih odgovora evidentno je kako su ISSP istraživači željeli utvrditi rasprostranjenost triju različitih obrazaca upravljanja prihodima koje ćemo za potrebe ove analize rekonceptualizirati na sljedeći način.
Prvi je egalitarni, zajednički ili uzajamni model upravljanja prihodima. U njemu se novac tretira kao zajednički resurs, a financijska se sredstva stavljaju u zajednički fond iz kojeg onda svako uzima za ono što mu je potrebno. Ovaj model u velikoj mjeri odgovara principu raspodjele kojeg je Karl Polanyi naziva uzajamnost. On podrazumijeva da se raspodjela ekonomskih sredstava ne temelji na tržišnoj logici i ekonomskoj racionalnosti, već je utemeljena na brizi za druge, na dijeljenju i prilagodbi potrebama članova zajednice.
Drugi je centralizirani model upravljanja prihodima. Iz predočenog pitanja u ISSP anketi može se zaključiti da je riječ o modelu upravljanja prihodima u kojem jedna osoba upravlja ukupnim prihodima te supružnici / partneru daje njegov / njezin dio. Dakle, ovaj model naglašava centraliziranu kontrolu u raspolaganju obiteljskim budžetom.
Naposljetku, iz ponuđenih opcija odgovora može se zaključiti da je istraživanjem mjerena i rasprostranjenost individualiziranog modela upravljanja prihodima. Njega obilježava visoki stupanj autonomije svakog supružnika / partnera u kojem svako zadržava svoj novac odvojeno.
Egalitarni model upravljanja obiteljskim prihodima globalno je najrasprostranjeniji
U 18 od 32 zemlje[2] za koje su dostupni podaci u bazi koja je obrađivana, egalitarni model upravljanja financijama ima apsolutnu većinu – prakticira ga više od 50% ispitanih[3].
On ima apsolutnu većinu i u Hrvatskoj – 59% anketiranih izdvaja ga kao karakterističnog za raspodjelu prihoda između njega / nje i partnera / partnerice. Stoga se može zaključiti da se novac u većini Hrvatskih kućanstava tretira kao zajednički resurs. To potvrđuje i činjenica da u Hrvatskoj nema značajnijih razlika u odgovoru na ovo pitanje između muškaraca i žena. I muškarci (58%) i žene (60%) najčešće navode da se svi prihodi stavljaju u zajednički fond iz kojeg svatko od partnera / supružnika uzima prema potrebi.
Prema raširenosti ovog modela upravljanja obiteljskim prihodima, Hrvatska se nalazi pri samom vrhu zemalja koje su sudjelovale u zadnjem ISSP istraživanju. Na samom vrhu ljestvice, izuzev Islanda, nalaze se zemlje europskog istoka i juga – Poljska, Mađarska, Slovenija, Slovačka Italija i Španjolska, te židovske obitelji iz Izraela. Hrvatska je prema raširenosti ovog modela upravljanja prihodima pozicionirana odmah ispod ove grupe kao i ispred većine europskih zemalja.
Grafikon 1. Raširenost egalitarnog upravljanja prihodima („sav novac udružujemo, a onda svatko uzima za ono što nam je potrebno”)
Ovaj model upravljanja prihodima u Hrvatskoj jednako je zastupljen u svim generacijama. Drugim riječima, po ovom pitanju ne postoje supstancijalne razlike između najmlađih generacija (generacija Z + generacija Y: 59%), generacije X (60%), kao i starijih (baby boomeri + tzv. tiha generacija: 58%).
Centralizirani model upravljanja prihodima obitelji / partnerstva najrašireniji je u Aziji
Što se tiče rasprostranjenosti druga dva modela upravljanja prihodima, situacija je sljedeća. Centralizirani model je najrasprostranjeniji u azijskim zemljama. Dominira u Filipinima, Tajlandu i Japanu. Raširen je i u Indiji i Tajvanu, među arapskim obiteljima u Izraelu te u Rusiji.
Grafikon 2. Raširenost centraliziranog upravljanja prihodima kućanstva („ja upravljam svim novcem, a svom supružniku/ci / partneru/ici dajem njegov/njezin dio2)
Kad govorimo o centraliziranom modelu upravljanja obiteljskim prihodima, treba naglasiti razliku između tzv. matrifokalnog i patrifokalnog modela ekonomskog upravljanja prihodima obitelji / partnerstva. Za potrebe ove analize matrifokalni model definirat ćemo kao onaj koji odgovara situaciji u kojoj žena upravlja svim novcem, a svom supružniku ili partneru daje njegov/njezin dio. S druge strane, u patrifokalnom modelu muškarac je taj koji upravlja prihodima.
Podaci ISSP istraživanja ukazuju da je u azijskim zemljama u kojima prevladava centralizirani model (Japan, Filipini, Tajvan i Tajland) riječ zapravo o matrifokalnom upravljanju prihodima. Centralizirani model u ove četiri zemlje svojstven je za oko 55% kućanstava a unutar tog segmenta dominira matrifokalni obrazac. Žene u 41,2% slučajeva navode da one upravljaju svim prihodima, dok 42,2 % muškaraca izjavljuje da partnerica upravlja svime i daje im njihov dio.
Suprotno tome, patrifokalni model u navedene četiri azijske zemlje je znatno rjeđi: 16% muškaraca navodi da oni upravljaju svim prihodima, a 12% žena da partner upravlja svime.
Drugim riječima, u azijskim zemljama žene u brojnim obiteljima imaju značajan utjecaj na način raspodjele budžeta kućanstva. Iako ovaj nalaz potvrđuju i neka druga sociološka istraživanja, treba imati na umu da ženina uloga „financijske upraviteljice“ ne odražava nužno ekonomsku dominaciju u mikrookruženju obitelji / partnerstva već prije svega njenu ulogu u operativnoj kontroli nad svakodnevnom potrošnjom. U Aziji žene tradicionalno imaju istaknutu ulogu u organizaciji života kućanstva: upravljaju nabavom hrane, troškovima za djecu, školskim potrebama, kućanskim budžetom i drugim dnevnim rashodima. Stoga je logično da je raspodjela novca u brojnim kućanstvima u njihovoj „nadležnosti“ pa u ISSP upitniku izjavljuju da „upravljaju svim prihodima“. Drugim riječima, činjenica da žena upravlja prihodima kućanstva nužno ne znači da ona ima odlučujuću moć u strateškim financijskim odlukama, poput investicija, kupnje nekretnina ili dugoročnog financijskog planiranja.
U Hrvatskoj je mali broj (9%) obitelji / partnerskih zajednica kojima je svojstven centralizirani model upravljanja prihodima kućanstva pri čemu ne dominira niti jedan od navedena dva modela. U Europskim zemljama, centralizirani model, izuzev Rusije, najprisutniji je u Grčkoj, Bugarskoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Italiji. Navedenih 9% hrvatskih obitelji u kojima prevladava ovaj model upravljanja financijama u razini je Europskog prosjeka (Rusija kao izraziti outlayer nije uključena u kalkulaciju), najbliže Švicarskoj, zapadnoj Njemačkoj, Židovskim obiteljima u Izraelu i Poljskoj.
Individualizirani oblik upravljanja obiteljskim prihodima najrašireniji je u Austriji
Čisti individualizirani model obiteljske ekonomije, u kojem se financije tretiraju kao ekskluzivna osobna sfera (svako drži svoj novac odvojeno), a ne zajednički resurs najrašireniji je u Austriji! Naime, gotovo u polovici (46%) austrijskih obitelji / partnerstva svako od partnera zadržava svoje prihode, a dodatnih 16% dio sredstava stavlja zajedno, a dio odvojeno. Nakon toga slijede zemlje sjeverne Europe – Norveška, Švedska i Finska. U njima velik broj parova ili zadržava odvojene financije (čisti individualizirani pristup upravljanja prihodima) ili kombinira egalitarni i individualizirani pristup (dio drži zasebno, dio stavlja u zajednički budžet). Takva kombinacija koja podrazumijeva visoku razinu financijske autonomije (ili se svi osobni prihodi drže zasebno ili se dio njih drži zasebno) u Finskoj je svojstvena za 70% ispitanih, u Norveškoj za 59%, u Švedskoj za 56%, a u Austriji za njih 61% (zbroj obaju kategorija u sljedećem grafikonu).
Ovdje je bitno napomenuti da je po broju onih kojima je svojstven djelomično egalitarni / djelomično individualizirani model upravljanju prihodima, onaj u kojem postoji zajednički budžet ali je dio novaca i individualno kontroliran, Hrvatska pozicionirana pri vrhu ljestvice analiziranih zemalja. Naime, 25% ispitanih u Hrvatskoj, što je više od europskog prosjeka (21%), navodi da na ovaj način upravljaju prihodima. Dakle, za Hrvatsku je svojstveno da čak 85% ispitanih ističe da u njihovoj bračnoj zajednici / partnerstvu postoji egalitarno upravljanje ukupnim prihodima ili barem jednim dijelom prihoda.
Grafikon 3. Raširenost individualiziranog upravljanja prihodima kućanstva
Zaključno: fino tkanje vrijednosnih niti kao podloga mikroekonomskih odluka
Analizirani podaci pokazuju da modeli upravljanja obiteljskim prihodima nisu samo tehničko pitanje raspodjele novca, nego i indikator specifičnosti u putanji društvenog razvoja, prevalentnih kulturnih normi i vrijednosti pojedinih društava. Iako je egalitarni, tj. uzajamni model globalno najrašireniji, u pojedinim dijelovima svijeta uočljiva je i snažna prisutnost individualiziranog i centraliziranog modela. U azijskim zemljama prevladava matrifokalni model upravljanja obiteljskim prihodima, onaj u kojem je žena ima ulogu „financijske upraviteljice obitelji“ dok je individualizirani model, u kojem svaki od partnera zadržava svoje prihoda izrazitije prisutan u sjeverozapadnoj Europi i Austriji. Normalno, potonju činjenicu nije moguće spomenuti bez primisli na Webera. Visoka razina individualizacije u društvima na sjeverozapadu Europe u kojima je snažno prisutna protestantska kultura čiji su marker vrijednosti osobne odgovornosti, a shodno tome i naglašena ekonomska autonomija pojedinca, svakako se može odražavati i u upravljanju obiteljskim financijama. Normalno, iako je eksploratorno vrlo zavodljiv, ovaj veberovski intoniran argument nije jedini kojeg treba uzeti u obzir u slučaju objašnjenja prevalencije individualiziranog modela. Na to upućuje upravo primjer Austrije koja je tradicijski dominantno katolička, ali snažno sekularna država. U slučaju Austrije svakako bi trebalo uzeti u obzir činjenicu da je riječ o ekonomski već dugi niz godina razvijenoj zemlji u kojoj je financijska autonomija posljedica dugotrajnog jačanja vrijednosti individualizma, visoke participacije žena na tržištu rada kao i snažnog naglaska na osobnoj samostalnosti.
Što se tiče Hrvatske, izrazitiju prisutnost centraliziranog i čisto individualiziranog modela upravljanja prihodima teško bi i bilo za očekivati. Naime, uključivanje žena na tržište rada intenziviralo se još u vremenu socijalističkog društvenog razvoja (vidi Koludrović-Tomić), a snažno se nastavilo i u suvremenoj Hrvatskoj tako da je u prosincu 2024. udio žena među svim zaposlenim iznosio 47%, pri čemu je udio zaposlenih žena u dobi između 25 i 54 godina krajem ove godine jedan od najviših u Europi – čak 83,5% žena u ovoj dobnoj kohorti je zaposleno. Ovakva visoka prisutnost žena na tržištu rada obično predstavlja branik centraliziranom patrifokalnom upravljanju obiteljskim prihodima. S druge strane, u Hrvatskoj vrijednosti radikalnijeg individualizma niti su tradicijski snažnije ukorijenjene, niti su ih modernizacijski procesi raširili do razine društava zapadnije od nas, pa posljedično tome nije ni realno za očekivati znatno veći broj onih koji prakticiraju čisti individualizirani način raspolaganja prihodima od ustanovljenog.
Ovdje treba dodati još nešto. Naime, premda su u Hrvatskoj već desetljećima prisutni trendovi individualizacije koji promiču vrijednosti individualne autonomije, socijetalnu vrijednosnu razinu u Hrvatskoj obilježava prisutnost vrijednosti egalitarnosti, solidarnosti i različitih inačica socijalne pravednosti. Na to ukazuje Europsko istraživanje društvenih vrijednosti iz kojeg je vidljivo da Hrvati u velikom broju pristaju uz stavove koji indiciraju vrijednosti ekonomske egalitarnosti, kao i Europsko društveno istraživanje koje kao jednu od najraširenijih društvenih vrijednosti u Hrvatskoj ističe vrijednost „univerzalnosti“. Upravo ova generalizirana vrijednost između ostalog obuhvaća i norme jednakosti i socijalne pravde. Također, kao što smo već i pisali na sociologija.hr, prema podacima Eurobarometra iz 2024. hrvatska mladež u većem broju od prosjeka europske mladeži naglašava važnost vrijednosti društvene solidarnosti. Stoga je realno očekivati da ovi, u Hrvatskoj rašireni socijetalni vrijednosni principi, imaju rezonancu i na organiziranje pojedinih aspekata mikro-socijalne sfere, pa vjerojatno i na način na koji se u slučaju brojnih obitelji / partnerskih zajednica raspodjeljuju prihodi i planiraju troškovi.
S druge strane, činjenica da čak ¼ hrvatskih obitelji prakticira djelomično egalitarni, a djelomično individualizirani model upravljanja prihodima (dio financijskih sredstava je udružen, a ostatak odvojen) upućuje na postojanje značajnog prostora autonomije u donošenju mikroekonomskih odluka. Taj podatak, kao i mnogi drugi, sugerira da se o Hrvatskoj u vrijednosnom pogledu može govoriti kao o finom tkanju dvaju različitih vrijednosnih niti: s jedne strane ukorijenjenih socijetalnih vrijednosti koje apostrofiraju norme poput egalitarnosti, solidarnosti i socijalne pravednosti, a s druge strane individualističkih vrijednosti koje su se etablirale modernizacijskim procesima u zadnjih stotinjak godina te koje promiču ideju pojedinca kao onog koji samostalno upravlja svojim životom, autonomno donosi odluke te slobodno raspolaže resursima koji mu stoje na raspolaganju. Izgleda da se u brojnim slučajevima ove dvije vrijednosne strane međusobno ne potiru nego koegzistiraju u formi simbiotičkog vrijednosnog obrasca koji se ne odražava samo u procesu donošenja mikroekonomskih odluka već i u brojnim drugim sferama društvenog života u Hrvatskoj.
Naslovna slika: Le prêteur et sa femme, Metsys Quentin, slika je izložena u Louvru, preuzeto s: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Massysm_Quentin_%E2%80%94_The_Moneylender_and_his_Wife_%E2%80%94_1514.jpg
[1] Od 1.1.2024. financiran je sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti putem fonda NextGenerationEU Europske komisije. Nositelj projekta za Hrvatsku je dr. sc. Branko Ančić
[2] U ISSP bazi podataka varijabla „zemlja“ sadrži odvojene kategorije za Židove i Arape iz Izraela, kao i odvojene kategorije za zapadnu i istočnu Njemačku. Tako da ova varijabla ima 34 vrijednosti koje pokrivaju 32 zemlje.
[3] Podaci su obrađeni nakon što su otežani s ponderom psweight.
