Po utjecaju na razvoj sociološke teorije, Talcott Parsons zauzima jedno od centralnih mjesta u 20. stoljeću. Kao temeljni predstavnik funkcionalizma njegov značaj prvotno se pokazao kroz utjecaj na sociološke doktorande Odjela za sociologiju Sveučilišta Harvard, Roberta Mertona, Kingsley Davisa te mnoge druge. Njegova akademska i šira popularnost doživjet će uzlet 1937. godine kada objavljuje knjigu The Structure of Social Action (Ritzer, 1997: 50). Ta je knjiga važna i zato što će kroz nju američki čitatelji dobiti uvid u djela europskih sociologa – Maxa Webera, Emilea Durkheima i Vilfreda Pareta. Ideja po kojoj će Parsons do danas ostati najzapamćeniji jest analiza temeljnih funkcija društva. To su prilagodba, postizanje ciljeva, integracija i održavanje obrazaca, skraćeno AGIL (adaptation, goal attainment, integration and latency).
Model AGIL predstavlja analizu funkcionalnih preduvjeta društvenih sistema tj. preduvjeta nastanka i opstanka društva u okolini. Parsons kreće od postavke da se društveni sistemi sastoje od međudjelovanja ljudskih jedinki (Parsons, 1991: 18). Okolina tih djelovanja može se odrediti u prostoru između Najviše stvarnosti i Fizičko-organskog okružja. Parsons ovdje uključuje dvije pretpostavke. Prva je postojanje simboličkog svijeta i sustava kulture koji strukturira određenja u odnosu na Najvišu stvarnost. Kultura pridaje značenjske orijentacije svim razinama sustava i odnosa prema okružjima. Druga jest biološka uvjetovanost, koja se očituje kao konstantna prilagodba jedinke fizičkoj okolini. Ta hijerarhija uvjeta između Najviše stvarnosti i organskog okružja je ‘prostor’ u kojem nastaju društva, i društveni sustavi (Parsons, 1991: 157). Ukratko društva se moraju prilagoditi okolini te imaju sustav kulture.
Talcott Parsons. Izvor: nepoznati autor / Wikimedia Commons /
Na malo dubljoj razini, društva zapravo nastaju kako se djelovanje (koje pripada općem sustavu djelovanja) uspostavlja u društvene sisteme, tj. usustavljuje. Parsons zapravo integrira pretpostavke o društvenom djelovanju na tragu Weberove tradicije te kolektivne svijesti od Durkheima. AGIL je prema tome temeljno izvedena funkcionalna shema usustavljenja djelovanja. Prilagodba (Adaptation) je preduvjet opstanka bioloških organizama te se unutar društvenog okružja pojavljuje kao sustav privrede. Prema Parsonsu sustav privrede organizira sve tehnološke procese, i oni su zapravo oruđe prilagodbe. Od primjerice kamenih oruđa do metalnih doba, velikih sustava navodnjavanja, trgovine i prometa, pa sve do televizije, mobitela i podatkovnih centara. Ta postupna diferencijacija ne mijenja generalnu strukturu funkcija. Uz to, privreda kao dio socijetalnog sistema uklapa tehnološke postupke u društvo i njima upravlja u interesu različitih društvenih jedinica (Parsons, 1991: 27). Postizanje ciljeva (Goal attainment) određeno je odnosom društva prema sistemu osobe – naučene organizacije pojedinca koja se razvija socijalizacijom. Postizanje ciljeva odvija se kroz usluge u kolektivnim organizacijama i predstavlja osnovu političke organizacije društva.
Za pojednostavljivanje ovog teorijskog modela bolje je odmah prijeći na održavanje obrazaca (Latency) koje se odvija kroz sustav kulture. Sustav kulture legitimira društvo (socijetalni sistem). To opravdavanje normativnog poretka društva odvija se kroz usustavljenje informacija visokog ranga u sklopu Najviše stvarnosti. Izvorni primjer tog sustava je religija, a sa diferencijacijom sustava kulture te funkcije se proširuju na druge podsustave – znanost, kulturu, medije itd. Sustav kulture je također primarna referenca sustava politike i privrede. I tek kad se ostvare spomenuti preduvjeti, na razini između simboličkog univerzuma i fizičko-organskog okružja nastaju društva (socijetalni sistemi). Ranije spomenuta okružja i sustavi potrebni su kako bi se mogao riješiti problem integracije (Integration), koordinirati djelovanja i sustave te uspostaviti društvo. Jezgra društva je, slično kao i za Durkheima, kolektivno organiziran život stanovništva. Takvo društvo je funkcionalno diferencirano, a mjerilo njegovog razvoja je razina prilagodbe. Reći da je jedno društvo razvijenije od drugoga znači da jedan kolektiv ima višu sposobnost prilagođavanja od drugog.
Odnosi sistema i AGIL (prema Parsons, 1991, 43)
Parsonsova definicija društva kao tipa društvenog sistema, u bilo kojem univerzumu društvenih sistema, koji postiže najviši stupanj samodovoljnosti kao sistem u odnosu na okružja (Parsons, 1991: 19), temelji se na spomenutim pretpostavkama. No, što je zapravo AGIL? Uz njega se koriste različiti pridjevi. Shema, zbog poistovjećivanja sa skicom vrlo složenih odnosa. Koncept, iako je AGIL koncept samo na ‘papiru’. U svojim radovima Parsons detaljno objašnjava premise svih elemenata te postiže visoku teorijsku složenost. Njegovo djelo je par excellence onog što je C.W. Mills nazvao ‘grand theory’- visoko apstraktna, sveobuhvatna teorija. Budući da AGIL predstavlja sistematizirane ideje o preduvjetima nastanka društva te njegovom razvoju, pa čak i konkretnim mehanizmima (npr. socijalizacija, status) može se govoriti i o AGIL-u kao paradigmi. Kratka pretraga Google scholara pokazuje 3.300 rezultata za paradigmu naspram 2.700 za shemu. Parsonsov cilj je analiza društava i njihove evolucije pa u tom pogledu AGIL služi i kao teorijsko oruđe za analizu uloga, socijalizacije, institucija (Mouzelis, 2000; 20), ali neosporno sadrži i supstantivne tvrdnje o načinu društvene promjene.
Neovisno o njegovoj klasifikaciji AGIL se definitivno pokazuje kao koristan teorijski alat. Primjerice, povezivanje sustava i kibernetičkih odnosa može se primijeniti na digitalizaciju ili robotizaciju. Kroz diferenciranje i znanosti i privrede dolazi do razvoja novih tehnologija. Te nove tehnologije su i novo okruženje, stvaraju nove uloge ili zamjenjuju stare. Kulturni sustav povezan s informacijama visokog ranga određuje odnos prema novom okruženju, legitimira ga (ili ne), daje vrijednosni okvir kojeg onda svi ostali sustavi koriste kao legitimaciju u ispunjavanju svojih funkcija. Poslovi nestaju, ali se naziru novi. Industrije gube značaj i javljaju se nove, drugačije ali u evolucijskom pogledu sve integriranije. Jer tehnologija pojednostavljuje i integraciju, kao i kolanje informacija. Svakodnevno okružje postaje sve podložnije nadzoru preko kibernetičkog lanca, uključujući i same AGIL sustave. I ove perspektive, sve ima funkciju.
Ponekad je makro-teorija praktična za pojednostavljivanje društvene stvarnosti i pridavanje smisla. U drugom slučaju može izazvati nezadovoljstvo jer je teško zadržati logičku konzistentnost i praktičnost svih elemenata teorije. Stoga ju je najbolje uzeti cum grano salis.
Literatura:
Ritzer, G. (1997) Suvremena sociologijska teorija, Globus.
Parsons, T. (1991) Društva, August Cesarec.
Mouzelis, N. (2000) Sociologijska teorija: Što je pošlo krivo?, Jesenski i Turk.
Naslovna slika: Pieter Bruegel stariji, Borba karnevala i posta (1559.), Muzej povijesti umjetnosti u Beču. Izvor: Wikimedia Commons / Javno vlasništvo.
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
