17. međunarodna konferencija Europskog sociološkog društva „Jačanje demokracije: društveno djelovanje, solidarnost i održiva budućnost“

Sedamnaesta međunarodna konferencija Europskog sociološkog društva (European Sociological Association – ESA), pod naslovom „Jačanje demokracije: društveno djelovanje, solidarnost i održiva budućnost“ (Strengthening democracies: Social action, solidarity and sustainable futures), održana je od 25. do 28. kolovoza 2026. godine u Varšavi, Poljska.

Najveća europska sociološka konferencija odvija se u vrijeme kada i sociologija kao znanost i sociolozi kao stručnjaci, koji uvijek stoje jednom nogom u akademskom svijetu, a drugom u društvu koje nastoje proučavati i razumjeti, djeluju u izrazito složenim okolnostima, obilježenim brojnim socijalnim, političkim, ekonomskim i ekološkim izazovima. Stoga ne čudi što se upravo pitanje položaja i uloge sociologa u suvremenom svijetu, u kojem se isprepliće toliko kriza da krizno stanje sve više poprima obilježja trajnosti, ali i još više zabrinjavajuća obilježja „normalnosti“, protezalo kroz uvodne govore na otvaranju ovogodišnje 17. konferencije ESA-e, kao i kroz rasprave tijekom mnogobrojnih plenarnih i tematskih sesija istraživačkih mreža i skupina.

U tom je duhu posebno znakovit i odabir lokacije ovogodišnje 17. konferencije ESA-e u glavnom gradu Poljske, Varšavi, koja je prošla tešku i složenu povijest. Urbani prostor Varšave bio je višestruko razaran pod naletima različitih osvajača, a nakon gotovo potpunog uništenja u Drugom svjetskom ratu izgrađivan je iznova, gotovo doslovno kamen po kamen. Poslijeratna materijalna obnova pritom je nadilazila rekonstrukciju samog fizičkog prostora, predstavljajući snažan simbol ponovnog uspostavljanja društvenog kontinuiteta i održanja kolektivnog sjećanja. No, i danas se Poljska i njeni stanovnici suočavaju s kako starim tako i sasvim novim društvenim i političkim izazovima.

Otvaranju konferencije predsjedala je Dr. Kaja Gadowska (Jagielonsko sveučilište, Poljska), predsjednica ESA-e u mandatu 2024. – 2026. Središnja tema uvodnih govora bila je povezana s velikim društvenim transformacijama, budućnosti liberalne demokracije i ulogom sociologije u razumijevanju suvremenog svijeta obilježenog nesigurnošću i dubokim promjenama. Dr. Grzegorz Ekiert (Sveučilište Harvard, SAD) govorio je o tome može li liberalna demokracija preživjeti drugu „veliku transformaciju“. Pošao je od ideje prve „velike transformacije“ ili „velike preobrazbe“ Karla Polanyija (1999) koja je bila povezana s industrijalizacijom, širenjem tržišta i globalizacijom, što je dovelo do stvaranja golemog bogatstva, no istodobno i razaranja mnogih starih institucija, normi i načina življenja. Ekiert je postavio pitanje jesu li ono čemu svjedočimo danas, kao što su društvene polarizacije, slabljenje demokracije, jačanje radikalne desnice i rast autoritarnosti, simptomi druge „velike transformacije“. I, ako je tako, kako preoblikovati naše demokratske institucije kako bi bile otpornije na takve izazove. Dr. Geoffrey Pleyers (Katoličko sveučilište Leuven, Belgija), predsjednik Međunarodnog sociološkog društva (International Sociological Association – ISA), postavio je problem, ali i optimističnu tezu o ulozi sociologije kao znanstvene discipline u suvremenom svijetu. Prema njemu, svijet jest u ozbiljnoj krizi, ali sociologija nije. Dapače, Pleyers smatra da sociologija od početka ovog stoljeća prolazi jedno od svojih najkreativnijih i intelektualno stimulativnijih razdoblja. Tome, prema njemu, doprinose veća otvorenost novim, ali i dosad zanemarivanim perspektivama, znanjima i epistemologijama, primjerice, onima Globalnog Juga i Istoka, zbog čega sociologija nužno preispituje vlastitu povijest, kanon, temeljne koncepte i metode u težnji da bude što sposobnija i bolja u razumijevanju današnjih problema. Njegova poruka nije nekritički optimistična, naime, svjestan je da sociologija djeluje u svijetu obilježenom ratovima, lažnim informacijama, autoritarnim tendencijama, prijetnjama akademskim slobodama i sveobuhvatnom socijalno-ekološkom krizom, pa ne poriče ozbiljnost problema, ali pravi važnu razliku između svijeta u krizi i sociologije kao discipline koja se razvija upravo kroz suočavanje s takvim problemima. Istodobno, sociologija mora zadržati sposobnost da ostane znanstveno rigorozna, etički utemeljena i društveno korisna. Dr. Anna Giza (Sveučilište u Varšavi) također se osvrnula na Polanyija te govorila o potrebi „izdvajanja“ (disembedding) ekonomije iz društva. Ekonomija se, prema njoj, danas počela zamišljati kao zaseban izdvojen sustav kojim upravljaju navodno objektivni zakoni slobodnog tržišta, zbog čega ekonomsko djelovanje gubi svoje šire društveno značenje i sve se više usmjerava isključivo profitu. Giza tvrdi da se taj proces danas širi i na nova područja života. Najprije je tržišna logika zahvatila potrošnju kroz marketing koji više nije samo pokušavao prodavati robu, nego i djelovati na naše potrebe i želje. Zatim je tržišna logika prodrla još dublje, u samu društvenost, pa brendovi postaju mjesta oko kojih se stvaraju (zamjenske) zajednice i identiteti. Danas, s društvenim mrežama i umjetnom inteligencijom takva tržišna logika ulazi i u područje komunikacije i samog načina na koji mislimo. Giza to povezuje s demokracijom te smatra da se pojave poput političke radikalizacije i slabljenja podrške demokraciji mogu promatrati kao ono što Polanyi naziva „društvenim protupokretom“ (social countermovement), odnosno kao neka vrsta društvene reakcije na sve jače pokušaje prisvajanja i komercijalizacije najdubljih temelja osobnog i društvenog života. Zadatak sociologije stoga nije, prema njoj, jednostavno proglasiti takve reakcije iracionalnima, već razumjeti odakle dolaze i zašto poprimaju takve oblike. Sve je završilo prikladnim slajdom naslovljenim „The hope in sociology“ na kojem je istaknula kako sociologija ima mogućnost pružiti nadu jer, za razliku od mehanicističkog gledanja na društvo, sociologija naglasak stavlja na sasvim suprotne koncepte kao što su različitost, lokalnost, interdisciplinarnost, međuodnosi i međusobna povezanost. Citirala je i Norberta Eliasa da je zadaća sociologije istraživati i ljudima omogućiti da razumiju obrasce koje zajedno stvaraju i koji ih međusobno povezuju (Elias, 2007; za sažetke uvodnih izlaganja i životopise govornika, vidjeti: ESA, 2026). Podsjetile su me teze ovih uvodnih govornika na misli jednog od velikana sociologije i plenarnih govornika jedne od ranijih ESA, Zygmunta Baumana, za kojega sociologija počiva na kontinuiranom dijalogu s ljudskim iskustvom, a sociolozi trebaju uvijek biti duboko povezani s društvom koje proučavaju, uz istodobnu trajnu odgovornost prema empirijskim spoznajama i (samo)kritičkom propitivanju (Bauman, 2015).

Što se tiče tehničke organizacije, konferencija je bila izvrsno pripremljena. O razmjerima konferencije svjedoči 3.889 prijavljenih radova i 3.285 sudionica i sudionika. Program je sadržavao dvije plenarne i dvanaest poluplenarnih sesija te stotine sesija u organizaciji istraživačkih mreža i skupina ESA-e i drugih konferencijskih tijela, a tijekom četiri dana odvijao se na nekoliko lokacija diljem grada (podaci preuzeti iz govora predsjednice ESA-e, za detaljnije vidjeti: ESA, 2026). Uz redovni program, posebno zanimljiv bio je i onaj dodatni. Konferencijski program je zapravo započeo prije samog otvaranja nizom popratnih događaja (fringe events) koji su uključivali predstavljanja novih publikacija i istraživačkih projekata te sociološke šetnje i terenske izlete.

Sociologinje i sociolozi iz Hrvatske su na 17. konferenciji ESA-e ostvarili zapažena samostalna i skupna izlaganja, proizašla iz različitih domaćih i međunarodnih institucionalnih i istraživačkih suradnji. Tematski su izlaganja zahvatila širok raspon suvremenih socioloških pitanja, od društvenih nejednakosti, obrazovanja, mladih, roda, obitelji i religije do digitalizacije, umjetne inteligencije, rada i političke participacije. Dio istraživanja bilo je usmjereno na pitanja identiteta, kulture, migracija, javnih politika i postsocijalističkih društvenih promjena, a dio radova bavio se i prostornim, urbanim, ruralnim i okolišnim procesima, uključujući ruralno-urbane transformacije, stanovanje, kvalitetu života, zelenu tranziciju i odnos društva prema okolišu. U nastavku prenosimo popis izlaganja koja su održali ili u kojima su sudjelovali kolegice i kolege iz Hrvatske, abecednim redom prema naslovu izlaganja, koje je pripremilo i objavilo Hrvatsko sociološko društvo (HSD, 2026): 

Hrvatska sociološka zajednica bila je prisutna i u institucionalnim strukturama ESA-e. Dr. Krešimir Žažar (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), član Izvršnog odbora ESA-e u mandatu 2024. – 2026., bio je kandidiran za predsjednika ESA-e za mandatno razdoblje 2026. – 2028. Sama kandidatura za vodeću funkciju najvećeg europskog sociološkog udruženja predstavlja vrijedan iskorak i izraz spremnosti na preuzimanje odgovornosti za razvoj europske sociološke zajednice, zbog čega kolegi Žažaru čestitamo na kandidaturi, angažmanu i predanosti. Na izborima je za novu predsjednicu ESA-e izabrana Dr. Ana Cristina Santos (Sveučilište Coimbra, Portugal). Hrvatski angažman nastavio se i unutar istraživačkih mreža ESA-e. Uz izlaganja, kolegice i kolege organizirale su i moderirale nekoliko sesija. Dr. Tanja Vučković Juroš (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) završila je svoj uspješni mandat (2024.-2026.) kao koordinatorica istraživačke mreže RN23 Sexuality. U novom mandatu 2026.-2028. Dr. Anja Gvozdanović (Institut za društvena istraživanja u Zagrebu) izabrana je za zamjenicu koordinatorice RN30 Youth and generation, a Dr. Tijana Trako Poljak (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) izabrana je u odbor RN12 Environment and society. Posebna pohvala ide našoj kolegici Dr. Franki Zlatić, višoj asistentici na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, dobitnici prestižne nagrade ESA Young Scholar Award 2026.

Ovako aktivno i značajno sudjelovanje hrvatskih sociologinja i sociologa na ovogodišnjoj konferenciji ESA-e kroz izlaganja, uključenost u istraživačke mreže i upravljačka tijela otvara prostor za daljnje međunarodne suradnje, zajedničke projekte i publikacije te organizaciju konferencija, radionica i stručnih susreta, među kojima će se, nadamo se, neki ponovno održavati i u Hrvatskoj, u suradnji s Hrvatskim sociološkim društvom, domaćim znanstvenim institucijama i istraživačkim projektima. To omogućuje hrvatskoj sociologiji da svojim istraživanjima, iskustvima i perspektivama aktivno doprinese oblikovanju europskih socioloških rasprava, a istodobno prenosi nove teorijske, metodološke i istraživačke poticaje naših europskih kolegica i kolega u domaću sociološku zajednicu.

S obzirom na osobno područje sociološkog istraživačkog interesa, prisustvovala sam sesijama koje su bile usko vezane za ruralne i okolišne teme. Bilo mi je drago da je održivost već bila posebno istaknuta u samom naslovu konferencije, između ostalog i zalaganjem istraživačke mreže RN12 Environment and society. No, bila je vidljiva i u pojedinim organizacijskim rješenjima. Primjerice, sudionicima su podijeljene višekratne boce za vodu, uz dostupna mjesta za njihovo ponovno punjenje, dok su među ponuđenim osvježenjima bile i jabuke lokalnih proizvođača s otisnutim logom konferencije. Socijalno-ekološka perspektiva bila je prisutna i izvan konferencijskih dvorana kroz nekoliko organiziranih tematskih socioloških šetnji i vođenih terenskih izleta tijekom kojih se Varšava promatrala kao fizički i značenjski prostor u kojemu se isprepliću povijest, urbani razvoj i suvremene društvene promjene.

Osobno sam sudjelovala na terenskom izletu The Varsavianist cruise: The city-forming role of the Vistula river, koji je uključivao plovidbu Vislom i bio posvećen njezinoj ulozi u oblikovanju grada. Visla je stoljećima predstavljala jednu od ključnih prometnih, trgovačkih i komunikacijskih osi Varšave, dijelila je sudbinu svoga grada te i ona bila teško bombardirana kada je grad uništen. Danas, Varšavljani žive zajedno sa svojom rijekom, njezine obale funkcioniraju kao prostor susreta i rekreacije, a sama rijeka i dalje služi kao izvor hrane i sredstvo prijevoza. Varšavski dio Visle sačuvao je visok stupanj prirodnosti za rijeku koja prolazi velikom europskom metropolom, predstavlja važan ekološki i migracijski koridor te je dio mreže „Natura 2000“. Međutim, rijeka je ekološki sve ugroženija pa se uz povijesnu i društvenu funkciju rijeke otvara potreba za očuvanjem sve osjetljivijeg ekosustava i prilagodbe klimatskim promjenama (tijekom ove plovidbe Visla je bila na jednom od najnižih vodostaja u posljednjih nekoliko desetljeća zbog nedavnih produljenih toplinskih valova i suše te smo dnom brodice zagrabili kamen što je kapetana jako iznenadilo – pokazivao nam je kako inače plovi iznad krošnji stabala koje smo sada mogli vidjeti u potpunosti).

Pitanja budućnosti ruralnih prostora, društvenih i prostornih nejednakosti, otpornosti zajednica, okolišne pravde i održivosti bila su zastupljena u nizu sesija, ali i u poluplenarnim izlaganjima. Poluplenarna sesija „Ruralno nezadovoljstvo i novo ruralno pitanje: ponovno promišljanje o europskoj demokraciji“ (Rural discontent and the new rural question: Rethinking democracy in Europe) povezala je suvremene promjene ruralnih područja s depopulacijom i starenjem stanovništva, okolišnim pritiscima, društvenim nejednakostima, upravljanjem ruralnim dobrima i pitanjima demokratske participacije. Okolišna pitanja bila su snažno prisutna i u poluplenarnoj sesiji „Promišljanje potrošnje u Kapitalocenu“ (Rethinking consumption in the Capitalocene), usmjerenoj na društvene i ekonomske temelje ekološke krize, obrasce proizvodnje i potrošnje te mogućnosti pravednije društveno-ekološke transformacije.

Upravo su se u taj širi razgovor uklopila i naša dva izlaganja proizašla iz projekta Hrvatske zaklade za znanost „TRANSFORM_RURAL“ (IP-2025-02-8001), posvećena transformativnoj otpornosti i prilagodbi hrvatskih ruralnih prostora. U radu „Socijalni kapital, blagostanje i ruralno-urbana transformacija na primjeru Hrvatske“ (Social capital, well-being and rural-urban transformation: Evidence from Croatia) (Tijana Trako Poljak i Bruno Šimac), analizirali smo povezanost socijalnog kapitala i subjektivne dobrobiti u ruralnim i urbanim sredinama u Hrvatskoj na temelju podataka 11. vala Europskog društvenog istraživanja (European Social Survey…, 2025), dok smo u radu „Mladi, ruralni i isključeni? Politička participacija kao pokretač ruralne transformacije“ (Young, rural and disengaged? Political participation as a driver of rural transformation) (Bruno Šimac i Tijana Trako Poljak) istražili političku participaciju ruralnih mladih i njihove mogućnosti djelovanja kao aktera transformacije vlastitih zajednica na temelju podataka FES Youth Study SEE 2024/2025 (FES, 2024). Ova su se izlaganja izvrsno uklopila u istraživanja ruralnih transformacija iz drugih europskih sredina, s vrlo produktivnim raspravama koje su uključivale usporedbe sličnosti i razlika te traženje uspješnih lokalno osjetljivih, a istodobno širih europski korisnih rješenja.

Ruralna perspektiva dodatno je obrađena u sesijama „Preoblikovanje ruralne periferije“ i „Ruralno-urbani odnosi i transformacije“ (Reshaping rural peripheries i Rural-urban relations and transformations). Rasprave o posljedicama rata u Ukrajini za periferne ruralne zajednice Norveške i Poljske, participaciji u periurbanim područjima Poljske i Irske, ruralno-urbanom kontinuumu u Mađarskoj te političkoj ekologiji nedavnih požara u Kanadi, pokazale su koliko su današnje ruralne transformacije povezane s dostupnošću resursa, mobilnošću, ali i širim procesima kao što su klimatske promjene i geopolitički procesi, s naglaskom u gotovo svakom izlaganju na potrebi slušanja i jačanja lokalnih zajednica za uspješnu i učinkovitu prilagodbu i otpornost.

Posebno zanimljive bile su i sesije posvećene zemlji, okolišnoj pravdi i odnosima moći. U sesiji „Zemlja, otpor, ekološka pravda“ (Land, resistance, environmental justice) istraživanja iz Finske, Turske i Indije pokazala su kako se iza pitanja korištenja zemljišta i održivosti istodobno otvaraju pitanja vlasništva, upravljanja prirodnim resursima, egzistencije lokalnih zajednica, njihove stvarne participacije i s time svime povezane pravednosti. Posebno su vrijedne bile mogućnosti usporedbe različitih empirijskih konteksta, od upravljanja privatnim tresetištima u Finskoj i otpora eksploatacijskim zahvatima u İkizköyu u Turskoj do povijesnih kolonijalnih odnosa koji se i danas pretaču u sustav proizvodnje indiga u južnoj Indiji. Zajednička pitanja koja iz njih proizlaze, o tome tko donosi odluke o prostoru i resursima, tko snosi društvene i okolišne troškove te kako lokalne zajednice sudjeluju u oblikovanju vlastite budućnosti, važna su i za istraživanja ekološke pravde u Hrvatskoj.

U konačnici, nakon četiri intenzivna dana u Varšavi ostaju nam osvježena neka stara i stvorena neka nova poznanstva i suradnje, propitivanje postojećih i otvaranje novih istraživačkih pitanja, razmjena i oblikovanje ideja koje će se razvijati do sljedećeg susreta europske sociološke zajednice za dvije godine.  

Literatura:

1. Bauman, Zygmunt (2015). Čemu sociologija? Razgovori s Michaelom Hviidom Jacobsenom i Keithom Testerom. Zagreb: TIM press.
2. Elias, Norbert (2007). Što je sociologija? Zagreb: Antibarbarus.
3. ESA – European Sociological Association (2026). 17^th Conference of the European Sociological Association „Strengthening Democracies: Social Action, Solidarity, and Sustainable Futures”, 25. – 28. 08. 2026., Varšava, Poljska. URL:   https://www.europeansociology.org/conference/2026
4. European Social Survey European Research Infrastructure (ESS ERIC)(2025) ESS11 – integrated file, edition 4.1 [Data set]. Sikt – Norwegian Agency for Shared Services in Education and Research. URL: https://doi.org/10.21338/ess11e04_1
5. FES – Friedrich-Ebert-Stiftung (2024).Youth Study SEE 2024/2025. URL:https://soe.fes.de/features/youth-studies-2024-2025.html
6. HSD – Hrvatsko sociološko društvo (2026). Vijesti. URL: https://hsd.hr/blog/
7. Polanyi, Karl (1999). Velika preobrazba: politički i ekonomski izvori našeg vremena. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.