Što Hrvatima znači kultura i postoji li pogreška u mjerenju u zadnjem valu Eurobarometra?

U Hrvatskoj je duboko uvriježen narativ koji visoko vrednuje značenje kulture za hrvatski nacionalni identitet. Ponosimo se našom kulturnom baštinom, materijalnom i duhovnom kulturom te je smatramo važnom komponentom naše kolektivne opstojnosti. No što je s kulturom kada fokus premjestimo sa sfere kolektiviteta i idejnih koncepata o njegovom utemeljenju na konkretne pojedince? Je li hrvatskim građanima kultura uistinu toliko važna koliko bi se moglo pretpostaviti s obzirom na njenu istaknutost u nacionalnim narativima?

Prema rezultatima novog Eurobarometra (562) 68% hrvatskih građana navodi da im je kultura „osobno važna“, što je niže od EU prosjeka (79%). Po kriteriju „važnosti“ kulture za pojedinca nalazimo se na začelju europskih zemalja. Iza nas su samo Nijemci (???), Austrijanci (???) i Rumunji, a s Česima smo izjednačeni.

Slika 1: „Važnost kulture“

Izvor: Eurobarometer 562 (https://europa.eu/eurobarometer/surveys/detail/3364)

I dok ovaj podatak za Hrvatsku zapravo uopće ne izgleda loše – dvije trećine građana smatraju da im je kultura važna, zanimljivije bi bilo pronaći odgovor na pitanje zbog čega je kultura manje važna građanima zemalja koje su dale Schillera, Goethea, Beethovena, Manna, Mozarta, Klimta, Straussa itd., a još bi bilo zanimljivije dokučiti zbog čega je važna toliko velikom broju građana Malte, Italije, Irske, Cipra ili Luksemburga (cca 90%).

Slika 1: „Važnost kulture“ po zemljama

Izvor: Eurobarometer 562 (https://europa.eu/eurobarometer/surveys/detail/3364)

No, možda odgovore na ova pitanja zapravo nije moguće niti pružiti, budući da je vrlo lako pretpostaviti da pitanje postavljeno u upitniku Eurobarometra ima različitu rezonancu u različitim društvima. Naime, iz gornje slike vidljivo je da je broj ispitanika koji su afirmativno odgovorili na važnost kulture u njihovim životima niži u svim državama istočne i srednje Europe, kao i bivšim socijalističkim društvima (izuzev Slovenije i Poljske, te eventualno Bugarske). Dakle, očito postoji trend određene geografsko-kulturalne pristranosti pri pružanju odgovora na pitanje o važnosti kulture, a koji je vjerojatno posljedica jedne od klasičnih pogrešaka u verbalizaciji anketnih pitanja: korištenja apstraktnih i nedovoljno specificiranih pojmova, tj. pojmova bez empirijskih referenci koji stoga mogu pretpostavljati različitu sadržajnost za različite ispitanike.

Različite mogućnosti razumijevanja pojma kultura

Riječ „kultura“ tipičan je primjer takvog pojma i prema rezultatima ovog istraživanja vrlo je vjerojatno da građani u sredinama s različitim kulturno-povijesnim nasljeđem na drugačiji način shvaćaju njeno značenje. Vrlo je vjerojatno da su ispitanici u pojedinim društvima pod pojmom kulture više podrazumijevali elitističku, formalnu i institucionalnu sferu, dok su u drugim društvima kulturu vjerojatno više povezivali sa svakodnevnim događanjima, vrijednostima, narodnim stvaralaštvom ili popularnom kulturom. Posljedično tome, iako za to nije moguće pružiti empirijske dokaze, mišljenja sam da u Austriji i Njemačkoj zasigurno, a vrlo vjerojatno u Hrvatskoj, ispitanici pod kulturom u većem broju misle upravo na formaliziranu, institucionaliziranu “visoku” kulturu, dok se u Španjolskoj, Portugalu, Italiji, Malti, Irskoj ili Grčkoj kultura vjerojatno više poistovjećuje s običajima, glazbom, lokalnim festivalima, poularnom kulturom ili kulturnim zbivanjima unutar lokalnih zajednica. Shodno tome, moguće je da ovakav doživljaj pojma kulture za sudionike istraživanja u navedenim zemljama glavni pokretač odgovora „važna mi je“ ili „jako mi je važna“.  S druge strane, vrlo je vjerojatno da prosječni Austrijanac pojam kulture povezuje s Burgtheaterom ili s Musikverainom, a Hrvat s HNK-om, operom Nikola Šubić Zrinski ili Muzejom suvremene umjetnosti.  

Izgleda da je stvar ipak u metodologiji

Dakle, izgleda da su pri procjeni važnosti kulture u anketnom istraživanju zapravo važne metodološke nijanse. Konkretnije, važan je način verbalizacije anketnog pitanja, a kako bi se za sve ispitanike stvorio jedinstveni referentni okvir odgovaranja. Iako je donekle razumljivo da u kompleksnim istraživačkim projektima kao što je to Eurobarometer (veliki broj zemalja + učestalost provedbe) organizacijski imperativi mogu predstavljati projektne prioritete, stručnjaci koji vode ovaj projekt ipak ne bi trebali iz vida ispustiti one fine, filigranske metodološke nijanse krucijalne za preciznost mjernog instrumenta. U ovako značajnom, međunarodnom istraživačkom projektu, koji je važan alat institucija EU za razumijevanje stavova građana, a posljedično tome i za oblikovanje javnih politika, ne bi trebalo zanemariti upravo taj „fine-tuning“ u procesu verbalizacije pitanja. Naime, svaka anketa je i komunikacijsko sredstvo koje je učinkovito onda kada ispitanici razumiju pitanje na način na koji je istraživač pretpostavio te kad istraživač razumije odgovor na način na koji je ispitanik razmišljao kada je odgovarao. Nisam siguran da je ova anketa u cijelosti ispunila ovaj zahtjev, jer uz navedeno i neka od ostalih pitanja u ovom valu Eurobarometra djeluju kao teško „odgovoriva“. Primjerice, prilično je dvojbeno je li prosječan građanin Hrvatske ili Malte relevantan za pružanje odgovora na pitanje: Zabrinuti ste da bi porast generativne umjetne inteligencije mogao utjecati na zapošljavanje ili zaradu umjetnika i kreativaca?

Sve u svemu, navedenih 68% u slučaju Hrvatske uopće nije loš podatak. Samo je pitanje na što se on odnosi. Isto kao i na što se odnosi 92% u slučaju Luksemburga.