Politički izbor javnog sektora: tradicionalna europska srednja klasa glasa za ljevicu?

Srednja klasa sociološka je božja čestica. Od samih početaka razvoja društvenih znanosti ima gotovo neizostavnu ulogu u objašnjenju važnih procesa u društvima zapadnog civilizacijskog kruga. Bez razumijevanja njene geneze, širenja ili kontrakcije teško bi se moglo objasniti brojne društvene procese u prošlosti, ali i naznačiti njihove smjerove u budućnosti.

Primjerice, Weber je širenje srednje klase direktno povezivao s ekspanzijom kapitalizma. De Tocqueville je u američkoj srednjoj klasi vidio mehanizam ostvarenja ideje liberalizma, kojeg pokreće pionirski duh i koji vodi do veće društvene demokratičnosti i razvoja „prave i čiste” ekonomske konkurentnosti. Marx je pak smatrao je da bez njene sveopće pauperizacije ne postoji dovoljno velik rezervoar revolucionarnih masa.

Srednja klasa imala je osobito značajno mjesto u objašnjenjima poslijeratne transformacije kapitalističkih društava. Počevši od Millsa i njegovi bijelih ovratnika, preko autora kao što su William Whyte, John Kenneth Galbraith, Alain Touraine, John i Barbara Ehrenreich i Alvin Gouldner, srednja klasa kao konglomerat meritokratskih i tehnokratskih slojeva neizostavna je pratiteljica društvenih mijena tijekom 20. stoljeća. Naposljetku, Piketty (2014) pojavu tzv. patrimonijalne srednje klase izdvaja kao jednu od najvažnijih strukturnih transformacija raspodjele bogatstva u 20. stoljeću.

Pri tom su sociolozima oduvijek posebice bile zanimljive vrijednosti uz koje su pristajali pripadnici srednjih klasa, a koje su činile njihovu „duhovnu“ specifičnost, te su posljedično tome utjecale i na društvene procese. Primjerice, u bivšoj državi, od strane sociologa domaća srednja klasa se često smatrala „kolebljivom“ društvenom klasom, onom koja je uvijek spremna radničkoj klasi „zabiti nož u leđa“ i okrenuti leđa razvoju socijalizma. Socijalističku srednju klasu onodobni ideološki pravovjerni društveni znanstvenici nerijetko su etiketirali kao latentno kontrarevolucionarnu, tj. vrijednosno retrogradnu.

Sektorska polarizacija i sociokulturno razdvajanje srednjih klasa

Iako do donedavno domaća sociologija nije bila previše zainteresirana za istraživanje društvene stratifikacije, tranzicijska sudbina domaće srednje klase često se tematizirala u  medijima, pri čemu je uglavnom dominirala katastrofična teza o „nestanku srednje klase“, a koju je profesor Duško Sekulić opravdano nazvao dramatizacijom bez analitičnosti. Srednja klasa ne da nije nestala, već je u Hrvatskoj danas prilično živa, ekonomski dobrostojeća i šarolikija nego ikada u povijesti. I ono što je zanimljivo, objekt je jednog od aktualnih hrvatskih društvenih prijepora. Naime, diskusija o odnosu javnog i privatnog sektora koja je zadnjih godina u Hrvatskoj aktualna, u velikoj mjeri problematizira pitanje razlika u društvenom položaju srednje klase iz javnog i privatnog sektora. Stoga su sve brojnije analize i rasprave o tome tko je dobitnik, a tko gubitnik u kurentnim domaćim politekonomskim dizajniranim društvenim procesima, jedna vrsta hrvatske inačice onoga o čemu u svojoj knjizi Kraj iluzija govori njemački sociolog Andereas Reckwitz. Između ostalog, Rekcwitz analizira koji srednjeklasni segmenti se uslijed razvojnih turbulencija kasnog kapitalizma u zapadnim društvima pojavljuju kao društveni gubitnici, a koji kao društveni dobitnici te na koji način suvremeni ekonomski i tehnološki procesi stvaraju nove sociokulturne rascjepe. Slično tome, i rasprave o tome tko više, a tko manje profitira od hrvatskog društvenog razvoja u zadnjim godinama uvelike afirmiraju pitanje o tome prolaze li pri tom bolje srednje klase iz javnog sektora — one koje su teorijski mnogo bliže poimanju tradicionalnih srednjih klasa — ili srednje klase iz privatnog sektora, koje su teorijski bliže određenju novih srednjih klasa[1].

Radnička cesta – poslovno središte Zagreba, ulica s najvećom koncentracijom poslovnih prostora u Hrvatskoj namijenjenih tipičnim novim srednjim klasama

I dok ekonomski analitičari na temelju različitih indikatora pokušavaju ponuditi odgovore na pitanje o tome koji je sektor socioekonomski dobitnik, a koji gubitnik, odgovor na pitanje o tome da li uz socioekonomske postoje i sociokulturne razlike između dvije spomenute frakcije hrvatskih srednjih klasa puno je teže pružiti. Razlog je taj što ciljanih istraživanja na tu ovu temu nema, tj. tek bi ih trebalo osmisliti i realizirati. No, odgovore je možda moguće naznačiti na europskoj razini. Primjerice, pitanje o sektoru u kojem su ispitanici zaposleni postavlja se u okviru ISSP (International Social Survey Programme) istraživanja. Na temelju ovog istraživanja iz 2020. godine moguće je pokušati razlikovati srednjeklasne stratume iz javnog i privatnog sektora, tj. dostupna baza podataka omogućuje da se temeljem varijable „međunarodni standard klasifikacije zanimanja ISCO-08“ izluče standardni „socioprofesionalni“ srednji stratumi[2]. Stoga smo je iskoristili kako bi pokušali pronaći tragove sociokulturnih rascjepa na razini uzorka 16 europskih zemalja, uključujući i Hrvatsku[3]. Razlog zbog kojeg nije analizirana isključivo Hrvatska je mali broj ispitanika koji je dostupan za analizu kada se ona obavlja na razini isključivo srednje klase, a pri tom se još analizira i sektor u kojem su ispitanici zaposleni.

U potrazi za tragovima srednjeklasnih sociokulturnih rascjepa

Potraga za srednjeklasnim sociokulturnim polarizacijama konceptualno je utemeljena tako što su iz korpusa dostupnih varijabli izabrane četiri koje predstavljaju njihove solidne indikatore. Jedna od njih je političke, a tri ekonomske prirode. Prva analizirana varijabla upućuje na političke razlike s obzirom na ideološki predznak stranke za koju su ispitanici glasali na parlamentarnim izborima koji su prethodili istraživanju. Tri analizirane ekonomske varijable su odnos prema privatnom poduzetništvu, podrška državnoj intervenciji u preraspodjelu prihoda te sklonost ekonomskom protekcionizmu.

Očito je da je u godinama koje su prethodile ovom istraživanju (2020)., ako se gleda Europa kao cjelina, postojala jasna diferencijacija između srednjih slojeva zaposlenih u javnom i srednjih slojeva zaposlenih u privatnom sektoru s obzirom na većinske političke preferencije[4]. Naime, pripadnici srednjih slojeva zaposleni u javnom sektoru u većem broju su glasali za lijeve stranke, dok su oni zaposleni u privatnom sektoru u zantno većem broju glasali za desne stranke.

Grafikon 1: Politički izbor srednje klase iz javnog i privatnog sektora

Ista pravilnost vidljiva je i nakon što se analiza spusti na razinu tri temeljna srednjeklasna segmenta – višu, srednju i nižu srednju klasu. Najveći udio lijevih glasača prisutan je unutar više srednje klase u javnom sektoru, a najveći udio desnih glasača glasača u višoj i srednjoj srednjoj klasi iz privatnog sektora. Predočene “škare” na grafikonu jasno naznačuju razlike u političkim orijentacijama analiziranih srednjeklasnih trendova u godinama oko 2020.

Grafikon 2: Politički izbor triju srednjeklasnih fragmenata iz javnog i privatnog sektora

Ovakav jasan, i ali i sukladan trend, vidljiv je i u pogledu ekonomskih stavova. Svi srednjeklasni segmenti iz privatnog sektora skloniji su naglasiti važnost privatnog poduzetništva i pokazuju manje pozitivan stav prema redistributivnoj ulozi države (sve razlike statistički su značajne). Uz to, stručnjaci i visoko obrazovani profesionalci iskazuju iz privatnog sektora pokazuju manju sklonost protekcionističkim ekonomskim politikama.  

Tablica 1: Ekonomski stavovi triju srednjeklasnih fragmenata iz javnog i privatnog sektora

* Vrijednosti 1-5, veća vrijednost podrazumijeva veće slaganje s tvrdnjom (originalne vrijednosti su rekodirane u navedeni smjer).

Ovih nekoliko podataka iz istraživanja ISSP-2020, sugeriraju da tezu o sociokulturnim polarizacijama na srednjeklasnoj razini u europskim društvima ne treba odbaciti. Ukoliko predočene političke preferencije i ekonomske stavove uzmemo kao indikatore šireg vrijednosnog sklopa, moguće je očekivat da razlike između srednjih slojeva zaposlenih u javnom i privatnom sektoru postoje i u pogledu nekih drugih specifičnih vrijednosti, a koje ovim istraživanjem nisu obuhvaćene. Zašto ovu pretpostavku ne bi trebalo odbaciti?

Postindiustrijalizirani globalni kapitalizam i vrijednosno odvajanje

Ne bi je trebalo odbaciti jer rezultati predočenih analiza afirmiraju Reckwitzov koncept prema kojoj suvremeni postindustrijalizirani globalni kapitalizam doprinosi ne samo socioekonomskoj već i sociokulturnoj polarizaciji, između ostalog i na razini srednjih slojeva. On uzdiže nove srednje klase koje se pozicioniraju u središte ekonomskih, ali i kulturnih procesa te postaju pogonska snaga društvenog razvitka. Njihov društveni uspon temelji se na raspolaganju kulturnim kapitalom potrebnim za zauzimanje lukrativnih pozicija u globalno konjunkturnim gospodarskim branšama. U odnosu na tradicionalne srednje klase kao i u odnosu na niže klase ne razlikuju se samo po resursima kojima raspolažu već i po načinu „kulturnog vođenja života“ (Reckwitz, 2023: 58, 70). Dakle, kasni kapitalizam potiče ekspanziju srednjih stratuma koje čine pripadnici visokoobrazovane, meritokratske elite, praktikanti ne-rutinskog i nematerijalnog stručnog rada koje su očito na njegovoj strani! No, napominje da u društvima kasnog kapitalizma s druge strane postoji i svijet onih društvenih stratuma koji su znatno manje profitirali od ekonomskih, kulturnih i tehnoloških transformacija koje on donosi. Među njima se mogu pronaći i različite frakcije tradicionalne srednje klase. One društveno stagniraju, pri čemu je stagnacija više kulturnog nego materijalnog karaktera budući da procesi ekonomske liberalizacije i postindustrijalizacije između ostalog oslabljuju društvenu poziciju tradicionalnih visoko obrazovanih kadrova. Umanjuju njihovu društvenu važnost, posebice obezvrjeđuju važnost njihovih općekulturnih kompetencija, a na pijedestal društvene funkcionalnosti postavlja tehnokratsko-meritokratske, utilitarne, tj. „konvertibilne kompetencije“ svojstvene novim srednjim slojevima. Stoga ne bi trebalo odbaciti tumačenje prema kojoj je veća sklonost europskih tradicionalnih srednjih slojeva lijevim političkim opcijama kao i snažnije pristajanje uz lijeve ekonomske koncepte, a na što upućuju rezultati provedene analize, reakcija na slabljenje njihove društvene pozicije izazvane ekonomskim i tehnološkim transformacijama svojstvenim kasnom kapitalizmu. Moguće je da je vrijednosno razdvajanje, na koje upućuju predstavljeni podaci, jedan od mogućih odgovora na urušavanje društvenog svijeta u kojem su funkcije i kompetencije tradicionalne srednje klase bile na puno većoj cijeni nego što su danas. Za pronalazak drugih odgovora, a koje je svakako potrebno pronaći, trebat će kud i kamo složenije analize. Pogotovo stoga što su zadnje četiri godine toliko turbulentno razdoblje u novijoj europskoj povijesti da je pitanje da li i podaci relativno novih istraživanja, kao što je ovo, uopće drže vodu. Otud i upitnik u naslovu ovog članka.

Post scriptum Hrvatska

Broj dostupnih ispitanika za analizu na razini Hrvatske nije dovoljan za pouzdano zaključivanje, pa sljedeće podatke treba tumačiti samo kao ilustraciju. Ukupno je 40 ispitanika u hrvatskom uzorku koji ulaze u definirane srednje klase, a zaposleni su u javnom sektoru. Od njih je 43% glasalo za lijeve stranke, 5% za stranke centra, a 53% za desne stranke. Gotovo je identična situacija i u privatnom sektoru. Ovdje imamo 32 ispitanika iz definiranih srednjih klasa. Njih 44% glasa za lijeve stranke, 9% za stranke centra, a 47% za desne stranke.

[1] Koncept tradicionalnih srednjih klasa (učitelji, profesori, liječnici, državni službenici i sl.) snažnije je vezan uz javne i državne poslove. Riječ je o klasično shvaćenoj „tehnostrukturi“ o kojoj su pisali Mills, Galbraith i Touraine – uglavnom visokoobrazovanim stručnjacima kojima je država poslodavac. S druge strane, iako nije nužno vezana uz privatni sektor, značajni dio korpusa nove srednje klase može se pronaći upravu u privatnim institucijama bilo lokalnog ili internacionalnog karaktera

[2] ISCO-08 klasifikacija omogućuje stvaranje klasne sheme sukladne propozicijama neo-weberijanske klasne tradicije prema kojoj su zanimanja osnovni čimbenici položaja na tržištu rada, a položaj na tržištu rada glavna je determinanta ekonomskog, tj. klasnog pozicioniranja. Za potrebe ovog članka izlučena su tri srednjeklasna fragmenta: višu srednju klasu više upravljačko osoblje (ISCO-08 kodovi od 1000 do 1999), srednju srednju klasu čine stručnjaci i visoko obrazovani profesionalci (ISCO-08 kodovi od 2000 do 2999), dok nižu srednju klasu čine tehničari i osobe koje obavljaju službeničke poslove (ISCO-08 kodovi od 3000 do 3999). Normalno, ovakva klasifikacija daleko je od savršene, no u glavnini aproksimira ključne razlike u socioprofesionalnoj, a time i u ukupnoj društvenoj pozicji pripadnika ovako definiranih društvenih klasa.

[3] Analizirani uzorak obuhvaća 13 zemalja EU (uključujući i Hrvatsku), Švicarsku kao zemlju schengenskog prostora i članicu EFTE te Norvešku i Island kao zemlje Europskog gospodarskog prostora. Veličina uzorka je 24.000 ispitanika.

[4] Riječ je o varijabli „Glasanje na prethodnim općim izborima“: 1. stranke krajnje ljevice, 2. lijevo / lijevi centar,  3. stranke centra, 4. desno / desni centar , 5. stranke krajnje desnice. Za potrebe analize vrijednosti su rekodirane: 1. stranke krajnje ljevice i lijevog centra, 2- stranke centra, 3. stranke desnog centra i krajnje desnice.