Nogomet! Igra koja prevladava sve hrvatske demografske specifičnosti

Prvi članak na sociologija.hr, Veseli festival banalnog nacionalizma, objavili smo prije točno dvije godine, na sam početak Europskog nogometnog prvenstva 2024. Članak smo posvetili nogometu i konceptu banalnog nacionalizma engleskog sociologa Michaela Billiga. Ključna teza bila je da su velika međunarodna nogometna natjecanja događaji u kojima ono što Billig naziva svakodnevnim, nevidljivim, banalnim ili dobrohotnim nacionalizmom, mijenja svoju formu, tj. poprima festivalski karakter te iz svoje neupadljivosti prelazi u živahan i društveno uočljiv oblik.

Kako danas započinje još veći sportski događaj, onaj koji odavno nije samo sportsko natjecanje već nešto čiji ishod nadilazi puke granice sportskog uspjeha, vrijeme je da se ponovno posvetimo nekim društvenim obilježjima nogometne igre kao fenomena kojem shodno Maussovom određenju slobodno možemo dodati prefiks totalni. Naime, suvremeni globalizirani nogomet bez sumnje je pojava koja istovremeno obuhvaća ekonomske, političke, kulturne i  simboličke dimenzije društvenog života, fenomen u kojem se isprepleću prošlost i sadašnjost, kolektivno i individualno, formalno i neformalno, dakle fenomen u kojem se različite sfere društvenog prožimaju i simultano pojavljuju.

Svaki drugi Hrvat prati nogomet

Za afirmaciju ove konstatacije ne trebamo previše kompleksne dokaze. Već osnovne brojke o globalnom interesu za nogomet, npr. podatak da je finale SP 2018. godine između Hrvatske i Francuske gledalo 1,12 milijarde ljudi, idu joj u prilog. Isto kao što ju potvrđuje i podatak koji je iznio HRT, podatak da je četvrtfinalnu utakmicu na tom svjetskom prvenstvu između Hrvatske i Rusije u Hrvatskoj gledalo skoro 2 milijuna gledatelja.

Također, podaci koje je ove godine prikupio Ipsos u sklopu projekta BrandPuls ukazuju na široko rasprostranjeni interes za nogomet u Hrvatskoj. Prema rezultatima ovog istraživanja provedenog na nacionalno reprezentativnom uzorku veličine 1800 ispitanika, svaki drugi (45%) građanin Hrvatske u dobi između 16 i 64 godine navodi da u medijima prati nogomet, što je znatno više od druga dva u Hrvatskoj popularna sporta – košarke i rukometa.

Da je nogomet zabava za sve socijalne slojeve i sve kategorije stanovništva, pokazuju i podaci o sociodemografskim obilježjima građana koji prate nogomet u medijima.

Tako medijske priloge o nogometu prati više od polovice muškaraca u dobi od 16 do 64 godine (58%) te jedna trećina žena (29%).

U Hrvatskoj nema dobne skupine kojoj nogomet nije medijski zanimljiv.  Posredstvom medija prati ga gotovo polovica najmlađih (16-19 godina), 38% dvadesetgodišnjaka te oko 40% tridesetgodišnjaka i četrdesetgodišnjaka. Među onima starijih od 50 godina u Hrvatskoj nogomet prati njih cca 50%. 

Grafikon 1. % građana Hrvatske prema dobi koji prate nogomet u medijima 2026.

Izvor: Ipsos, Brand Puls 2024.

Nogomet je očito jednako zanimljiv niže i više obrazovanim građanima Republike Hrvatske. Tako je među onima koji imaju završeno osnovno obrazovanje 48% pratitelja medijskih priloga o nogometu, kod osoba sa završenim srednjim obrazovanjem – 44%, a u grupi onih koji imaju više ili visoko obrazovanje – 41%

Grafikon 2. % građana Hrvatske prema obrazovanju koji prate nogomet u medijima 2026.

Izvor: Ipsos, Brand Puls 2026.

Isti je slučaj ukoliko se analizira i regionalna pripadnost: broj onih koji prate nogomet u Hrvatskoj po regijama varira od 40% do 45%.

Grafikon 3. % građana Hrvatske prema regionalnoj pripadnosti koji prate nogomet u medijima 2026.

Izvor: Ipsos, Brand Puls 2024.

Izvorište nacionalnog ponosa

Dakle, podaci pokazuju da je nogomet u Hrvatskoj doista sport koji s obzirom na interes koji pobuđuje nadilazi uobičajene demografske specifičnosti koje se zrcale u brojnim drugim slučajevima. Jedan od razloga toga svakako je činjenica da je riječ o sportu u kojem se Hrvatska,  globalno afirmirala kao začuđujuće uspješna. Shodno tome, nogomet je za mnoge ljude u Hrvatskoj zasigurno i važno izvorište nacionalnog ponosa. To posredno potvrđuju i podaci iz zadnjeg vala ISSP istraživanja (2024.) o kojima smo već pisali u članku U Hrvatskoj jača osjećaj nacionalnog ponosa[1]. U tom članku smo pokazali da ponos na sportska postignuća zajedno sa ponosom na postignuća u umjetnosti i književnosti te povijesti čini jednu širu komponentu koju smo nazvali etnosimboličkom dimenzijom nacionalnog ponosa. No, ako se analizira isključivo ponos na sportska postignuća, a u čemu zasigurno ponos na uspjehe nogometne reprezentacije ima značajan utjecaj, tada prema tom istraživanju čak 67,2% Hrvata izjavljuje da je vrlo ponosno na sportska postignuća svoje zemlje, što Hrvatsku svrstava na drugo mjesto od 29 analiziranih zemalja, odmah iza Slovenije (76,8%), a ispred Rusije (66,5%) i Australije (61,1%). Ako tome dodamo i one koji su donekle ponosni (23,8%), dolazimo do podatka da je ukupno 91% građana Hrvatske ponosno na sportska postignuća svoje zemlje. Ovaj podatak sam po sebi govori o tome kakvo mjesto sport, a posebice nogomet, zauzima u kolektivnom identitetu i emocionalnom životu hrvatskih građana.

Graf 4. Ponos na sportska postignuća

Izvor: ISSP 2024.

Na kraju, možemo se samo nadati da će ovo svjetsko prvenstvo za Hrvatsku trajati što duže i da ćemo pred televizorima, u kafićima i na trgovima zajedno navijati u što većem broju utakmica. Jer rijetko što u Hrvatskoj toliko zaokuplja pažnju velikog broja građana i izaziva takav intenzitet kolektivnog ushita i sreće kao što su to uspjesi nogometne reprezentacije.

*Zahvaljujemo se Ipsosu na ustupanju podataka korištenih u ovom članku.

[1] Hrvatska je u ISSP projekt uključena 2005. godine, a realizira ga Institut za društvena istraživanja (IDIZ) iz Zagreba. Od 1.1.2024. projekt je financiran sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti putem fonda NextGenerationEU Europske komisije Nositelj projekta za Hrvatsku je dr. sc. Branko Ančić.