10. nacionalni kongres Hrvatskog sociološkog društva: rasprave o tektonskim društvenim promjenama

Deseti nacionalni kongres Hrvatskog sociološkog društva otvoren je jučer 16.5. u školi Narodnog zdravlja Andrija Štampar. Prema uvodnim riječima Marka Mustapića, predsjednika Hrvatskog sociološkog društva, riječ je o svojevrsnom povratku u Zagreb nakon šest godina izbivanja. Uistinu, u manje od 6 godina u hrvatskom društvu dogodile su se promjene koje je  Dragan Bagić, predsjednik Programskog odbora u svom obraćanju okarakterizirao kao tektonske.

Plenarno izlaganje o društvenim izazovima dugovječnosti i demografsko-epidemiološkoj tranziciji kao jednom od transformativnih procesa održao je Stjepan Orešković s Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Kroz komparativni prikaz starenja u svijetu i Hrvatskoj dotaknuo se izazova starosti i starenja, navevši da je ageizam najrašireniji oblik predrasuda ispred rasizma i seksizma. Taj skup iskrivljenih koncepcija da su stariji heterogena skupina, da nisu ekonomski produktivni, da su uzrok rasta zdravstvenih troškova, pridonosi njihovoj marginalizaciji i isključivanju. Hrvatska je pri samom svjetskom vrhu prema usamljenosti starijih a najveća šteta proizlazi prema njegovim riječima iz nesrazmjera znanja i znanosti s njezinim nekorištenjem i ignoriranjem od strane politike. To je vidljivo iz spomenutih istraživanja, Harvardske studije i Kuglati sam. Na tragu njegovog izlaganja društvene interakcije i socijalne mreže se čine kao bolji izbor osiguravanja blagostanja u dugovječnosti, nego mogućnosti koje će pružiti tehnološke intervencije. Pitanje je koji će nam izbori biti dostupni.

Rasprava o procesima fundamentalnih društvenih transformacija i hrvatskoj sociologiji na okruglom stolu uključila je neke od najznačajnih hrvatskih sociologinja i sociologa. Na pitanje o izazovima socijalne politike i nošenja sa starenjem Siniša Zrinščak je kao primarne zapreke naveo princip rezanja troškova i klijentelizam. O složenosti položaja starijih Inga Tomić-Koludrović rekla je kako  postoje velike razlike rodnog karaktera. Žene imaju u prosjeku 23% manju mirovinu od muškaraca. Po Tomić-Koludrović nejednakosti u mirovini se pojačavaju jer se nastavljaju na ranije životne okolnosti. Jasminka Lažnjak objasnila je kako su stariji zahvaćeni digitalnom podjelom. Oni u određenoj mjeri posjeduju osnovne elemente informacijske pismenosti, ali i ovdje postoji jaz na štetu žena. Na pitanje o položaju mladih Dražen Lalić je izjavio da su mladi primjer dobro i kvalitetno istražene teme, pothvata čiji korijeni sežu u početke 80ih godina. Mladi su po njegovim riječima ne samo biološka i vremenska, već socijalno i kulturno konstruirana kategorija. Mlad je onaj koji nešto može početi i realizirati do kraja. To isto vrijedi za društvo, po Lalićevim riječima Hrvatsko društvo od ulaska u Europsku uniju više nema ideja ni postignuća. O tome što možemo naučiti od drugih zemalja u nošenju s izazovima starenja, profesor Stjepan Orešković je odgovorio anegdotom o uzaludnosti pokušaja transfera znanja iz znanosti u politiku.

Prvi dan održano je gotovo 40 izlaganja u tri paralelne sesije. Među zanimljivim temama koje odskaču možemo spomenuti Digitalno majčinstvo: upotreba alata umjetne inteligencije u privatnoj sferi i što patrijarhat ima s time? Ksenije Klasnić, Đurđice Degač i Anite Dremel. U sklopu digitalizacije majčinstva stara pitanja se javljaju u novom ruhu, a tehnologija otvara mogućnosti boljeg upravljanja životom i kućanstvom. Iz te perspektive razlikovanje rada kao fizičkog, emocionalnog i kognitivnog dodatno naglašava nejednakosti između žena i muškaraca. Kroz mješovite metode koje uključuju intervjue s ekspertima, anketno istraživanje na prigodnom uzorku te kvazi-eksperiment projekt otvara zanimljive mogućnosti. Pitanje podjele rada u kućanstvu u kontekstu brige o djeci obrađivali su i Inga Tomić-Koludrović, Mirko Petrić, Iva Žunić te Predrag Cvetičanin u izlaganju Klasna dimenzija rodne podjele brige o djeci u Hrvatskoj. Na mapu klasnih klastera dobivenih analizom višestrukih podudarnosti i hijerarhijskom klasterskom analizom projicirali su indikatore brige o djeci. Rezultati pokazuju da muškarce koji u partnerskom odnosu češće od žena obavljaju aktivnosti povezane s brigom o djeci nalazimo u klasama visokog i srednjeg obujma kapitala (ekonomsko-političkoj, kulturnoj i socijalnoj). Klase siromašne kapitalima rijetko imaju takvu podjelu poslova, a novo očinstvo-spajanje brige o učenju i zdravlju djece, prisutno je samo u ekonomsko-političkoj frakciji.

Od aktualnih društvenih procesa, prvi dan je donio mnoštvo priloga o novim useljenicima. Stare i nove izbjeglice u Zagrebu – integracijska iskustva na lokalnoj razini Margarete Gregurović, Snježane Gregurović i Simone Kuti kroz podatke iz fokus grupa i polustrukturirane intervjue donosi zanimljiv uvid u položaje različitih skupina migranata. Povoljniji položaj imaju osobe s odobrenom privremenom zaštitom nego one s međunarodnom. Jedan od zanimljivih nalaza je neodržavanje zakonom zajamčenih besplatnih tečajeva kao najvećeg integracijskog problema. Dok su osobe pod međunarodnom zaštitom prisiljene same plaćati licencirane tečajeve, oni se najčešće održavaju  unutar radnog vremena što otežava pohađanje objema skupinama. Socijalna distanca i odnos etnokulturne većine prema tradicionalnim i novim etnokulturnim manjinama u Hrvatskoj Vedrane Baričević i Vatroslava Jelovica zorno pokazuje hijerarhiju socijalne distance. Najveću distancu ispitanici su izražavali prema muslimanima s Bliskog istoka – od spremnosti na rodbinske veze do spremnosti da rade zajedno. Po pitanju suživota s tom skupinom, 31% ispitanika izjasnilo se da im treba zabraniti dolazak.  U raspravi o toj temi prevladalo je viđenje da se nakon pozitivnih stavova prema strancima u ranijem razdoblju polako krećemo prema negativnijim.

U mnoštvu događanja i izlaganja, najbolje se čini završiti na tragu razmišljanja Inge Tomić-Koludrović o utjecaju sociologije na medijski prostor i kreiranje politike. Po njoj sociologija je izgubila, ili čak prepustila taj prostor drugim znanostima – epilog napada u školi u Prečkom je primjer što se dogodi kad moralna panika zavlada. Individualizacija problema uzima sve više maha a gubi se svijest o široj slici. Povlačenje sociološkog diskursa je svojevrsni nestanak sociološke imaginacije. Što će se dogoditi s integracijom novih useljenika ako ignoriramo znanstvene spoznaje i društvene potrebe? To smo dugo vremena radili s nacionalnim manjinama, vidjeli smo kako to druga društva rade sa svojim manjinama i migrantima. Sad kad imamo istraživački pokriveno područje i mnoštvo dostupnih iskustava bilo bi tragično za društvene znanosti i za društvo da barem donekle ne uspijemo olakšati navedenu integraciju. Stoga razloga za optimizam postoji, a za djelovanje još i više.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.