Rad na prekretnici: što donosi doba umjetne inteligencije, rada od kuće i zelene tranzicije?

Uslijed sve intenzivnijih tehnoloških promjena, način na koji radimo ubrzano se mijenja. Stoga se sve češće postavljaju pitanja poput toga hoće li rad na daljinu i od kuće (telework) promijeniti način na koji surađujemo i živimo?  Ili, hoće li rad posredovan platformama pogoršati radne uvjete sve većeg broja ljudi? Hoće li svi poslovi u tzv. zelenom gospodarstvu (green economy) biti kvalitetni i dobro plaćeni? I naposljetku, hoće li umjetna inteligencija u velikoj mjeri i razmjerno brzo zamijeniti ljudski rad, odnosno hoće li ljudi postati suvišni jer će umjetna inteligencija upravljati robotima?

Odgovori na ova pitanja nisu jednoznačni. Naime, ne postoji jedna „radna budućnost“, jednaka za sve sektore, profesije i radnike. Umjesto jedinstvenog scenarija, otvara se niz mogućih ishoda koji će ovisiti o političkim odlukama, institucionalnim rješenjima, daljnjim smjerovima tehnološkog razvoja kao i o društvenim vrijednostima.

Izazovi rada od kuće

Iako je „rad od kuće“ postojao i ranije, pandemija bolesti COVID-19 potaknula je mnogo širu primjenu rada na daljinu i od kuće te dovela do promjene nacionalnih propisa kako bi se ova vrsta rada bolje regulirala. Kako navodi Barbara Gerstenberger, gotovo 39 % zaposlenih u EU može potencijalno raditi na daljinu i od kuće, a taj udio stalno raste. Iako rad od kuće nudi fleksibilnost i bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života, on ujedno i zamagljuje granice između profesionalnog i slobodnog vremena[1] te povećava rizik od stresa.

Širenje rada na daljinu nužno otvara pitanja pravednosti. Naime, neke profesije imaju pristup takvom radu, dok druge nemaju. Zbog toga rad na daljinu može intenzivirati različite vidove društvenih nejednakosti. Isto tako, uvođenje hibridnog rada (djelomično od kuće, a dijelom na radnom mjestu) zahtijeva prilagodbu zadataka i timskih praksi, uz naglasak na autonomiju rada. Pritom menadžeri imaju ključnu ulogu te moraju razviti vještine za vođenje timova, osiguranje dobrobiti zaposlenika i upravljanje krizama. Postojeća regulacija rada na daljinu većinom je nedostatna, nedosljedna ili se barem tek djelomično provodi, što povećava potrebu za minimalnim EU standardima. Tjelesni i psihosocijalni rizici, nadzor radnog vremena i ravnoteža privatnog i poslovnog života ostaju i dalje ozbiljni izazovi.

Studija Eurofounda, Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta, razmatra više mogućih scenarija razvoja rada na daljinu i hibridnog rada. Neki čimbenici su pod kontrolom donositelja politika i organizacija sindikata i poslodavaca, dok su drugi vanjski, na koji je njihov utjecaj puno slabiji. Istraživanje o pravu na nedostupnost (right to disconnect) koje je proveo Eurofound pokazuje kako više od 80 % zaposlenih prima poruke svojih poslodavaca izvan radnog vremena. Dobiveni nalazi pokazuju značajne razlike između radnika u tvrtkama u kojima je utvrđeno i poštuje se pravo na nedostupnost zaposlenih izvan radnog vremena i onih koje to pravo nemaju. Veći dio radnika u tvrtkama bez prava na nedostupnost izjavio je kako ima zdravstvenih problema, poput čestih glavobolja, stresa i tjeskobe. U tvrtkama u kojima je utvrđeno i poštuje se pravo na nedostupnost, dvostruko više radnika navodi vrlo visoku razinu zadovoljstva poslom, a također ističu i bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života (92 %, u usporedbi s 80 %).

Više od 70 % radnika u tvrtkama s politikom prava na nedostupnost smatralo je njezin utjecaj pozitivnim. Međutim, uvođenje politike nedostupnosti zaposlenih nije samo po sebi dovoljno i zahtjeva niz popratnih mjera kao što su podizanje svijesti o rizicima stalne dostupnosti, osposobljavanje radnika i rukovoditelja te procjene razloga za kontaktiranje izvan radnog vremena. Najkraće, mjere koje jamče pravo na neuznemiravanje izvan radnog vremena u velikoj mjeri mogu ublažiti negativne učinke preklapanja poslovnog i privatnog života, a što je često prisutno upravo kod rada na daljinu i od kuće.

Rad posredstvom platformi i radna prava

Rad na digitalnim platformama, koji se sve intenzivnije širi, otvara pitanja o statusu zaposlenja i algoritamskom upravljanju. Naime, platforme često omogućuju fleksibilnost i pristup tržištu rada, ali uz rizike poput lošijih izgleda za profesionalno napredovanje, rad na jednostavnijim poslovima te nedostatak odgovarajuće zaštite.

Najveći izazov je odgovarajući položaj radnika jer mnogi rade poput „uobičajenih“ zaposlenika, ali nemaju odgovarajuća prava, poput bolovanja, zdravstvenog ili mirovinskog osiguranja. Također, radnici često nemaju uvid u to kako algoritmi odlučuju o dodjeli poslova ili ocjenama korisnika. Stoga Europska direktiva o radu putem platformi predlaže rješenja kroz veću transparentnost i pravilnu klasifikaciju radnog odnosa.

Hoće li svi „zeleni poslovi“ nužno biti dobri poslovi?

Klimatske promjene, bez sumnje, imaju dubok utjecaj ne samo na životne uvjete nego i na tržište i uvjete rada te kvalitetu poslova. Najvećem riziku izloženi su sektori koje obilježava visok stupanj aktivnosti na otvorenom, poput poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i graditeljstva. Na zaposlenike koji rade u ovim sektorima izravno utječu toplinski valovi, nepovoljni vremenski uvjeti i povećani rizici od vektorskih bolesti[2].

Dodatna teškoća je gubitak radnih mjesta zbog mjera ublažavanja klimatskih promjena. Restrukturiranje i zatvaranje pogona koji značajno doprinose emisijama stakleničkih plinova moglo bi uništiti neka dobro plaćena i sigurna radna mjesta. Iako se često govori o stvaranju alternativnih radnih mjesta, ne postoje rezultati istraživanja i dokazi koji neupitno potvrđuju da će takva radna mjesta biti zaista kvalitetna i dobro plaćena.

Dakle, zelena tranzicija neće automatski rezultirati kvalitetnijim poslovima. Iako će mnogi poslovi doživjeti pozitivne promjene, značajan udio će biti izložen rizicima, pa Laabbas-el-Guennoun procjenjuje kako će gotovo polovica radnika u EU osjetiti izravan utjecaj zelenih politika, kroz promjene u potražnji, potrebama za novim vještinama ili pojavu novih zanimanja.

Naposljetku, hoće li umjetna inteligencija i roboti preuzeti naše poslove?

Timothy Papandreou vjeruje kako se svijet sada nalazi u ključnom trenutku u kojem će ljudsku domišljatost pojačati inteligentni strojevi. Ovo približavanje mogućnosti umjetne inteligencije i uređaja programske podrške sposobnih za samostalno učenje i obavljanje različitih radnji i zadataka s robotima i strojevima koji komuniciraju s vanjskim svijetom, vjerojatno će značajno transformirati obilježja globalnog gospodarstva.

Pozivajući se na brojne studije i istraživanja, Papandreou ističe kako se u sljedećem desetljeću pomoću umjetne inteligencije može automatizirati do 70 % uredskih poslova. U cjelini, tako bi se moglo ostvariti značajno povećanje produktivnosti, a istodobno temeljno redefinirati prirodu rada. U novonastalim uvjetima posebice će biti važno jačanje kreativnosti i vještina kritičkog razmišljanja te analitičke sposobnosti i spremnosti na timski rad. Ova tranzicija vjerojatno će posebno zahtijevati stvaranje međusobnog povjerenja i njegovanje dublje emocionalne inteligencije. Automatizacijom rutinskih zadataka alati umjetne inteligencije mogu nenamjerno poticati jačanje povezanosti među ljudima i naglašavanje važnosti ljudskih kvaliteta u našim međusobnim odnosima.

Hlivio smatra kako primjena umjetne inteligencije neće biti tako brza i sveprisutna, slično kao što računala prije gotovo pola stoljeća nisu odmah ostvarili svoj puni učinak – pogotovo na povećanje produktivnosti rada. Pri procjeni tog utjecaja potrebno se podsjetiti kako je američki ekonomist Robert Solov 1987. godine zgodno napomenuo da se utjecaj računala vidi u svemu, osim u statistici o produktivnosti rada. Unatoč milijardama dolara i eura ulaganja, Nida Çakır Melek i Alex Gallinthe su utvrdili kako je utjecaj umjetne inteligencije na produktivnost rada do sada bio skroman u usporedbi s prethodnim tehnološkim promjenama.

Problem nije u sâmoj umjetnoj inteligenciji nego u nerealnim očekivanjima. Mnoga ranija značajna otkrića, poput tiskarskog stroja, električne struje i interneta, trebala su dosta vremena kako bi postigli svoj puni učinak na gospodarstvo i društvo u cjelini. Električna energija revolucionirala je proizvodnju, ali trebalo je skoro 40 godina prije nego što je u potpunosti prihvaćena u tvornicama. Internet je postojao još 1970-ih, ali tek je 2000-ih postigao značajniji utjecaj. Nobelovac Daron Acemoglu tvrdi kako će samo 5 % poslova biti moguće profitabilno automatizirati u sljedećem desetljeću, što je samo 1 % američkog BDP-a, odnosno daleko od tektonskog pomaka koji mnogi očekuju. Prema njegovu mišljenju, za većinu tvrtki troškovi tehnoloških i organizacijskih promjena, prekvalifikacije i osposobljavanja zaposlenika te integracije potrebnih računalnih sustava bit će mnogo veći od moguće dobiti.

Iz nedavne tehnološke povijesti dobro je poznato kako svaki novi inovacijski skok donosi sve manje prinose, što otežava umjetnoj inteligenciji, kao i bilo kojoj drugoj tehnologiji, da ostvari značajna poboljšanja ukupne produktivnosti. Unatoč brojnim revolucionarnim tehnološkim inovacijama i njima izazvanih promjenama rast ukupne faktorske produktivnosti (Total Factor Productivity – TFP) u SAD-u bio je vrlo slab te je od 1974. do 2024. bio manji od polovice stope onoga u razdoblju između 1945. i 1964. Umjetna inteligencija, naravno, može povećati osobnu produktivnost, ali teško može donijeti značajniji porast produktivnosti u velikim razmjerima. To je pogotovo točno ako se sjetimo kako je prema podacima Eurostata 2024. godine 13,5 % tvrtki u EU koristilo umjetnu inteligenciju, pri čemu su velike razlike među zemljama, od 3,1 % u Rumunjskoj do 27,6 % u Danskoj. Hrvatska je s 11,8 % nešto ispod prosjeka EU. Kod građana, navedeni udio je uglavnom niži pa je tako oko 8% građana EU izjaviolo da su koristili ili instalirali neku aplikaciju umjetne inteligencije u privatne svrhe (primjerice glasovne asistente, prevoditeljske alate, programe za prepoznavanje slika i slično). Među mladima od 15-24 godine, taj je udio viši, i iznosi oko 15%. Većina ispitanika koristi ju prilično rijetko i priznaju kako nisu previše vični njezinoj upotrebi.

To nikako ne znači da umjetna inteligencija nije korisna, već znači da će za njezino potpuno usvajanje trebati više vremena. Stoga se tvrtke i zaposlenici moraju usredotočiti na dugoročno djelovanje, odnosno izgraditi i razvijati odgovarajuće organizacijske i tehnološke sustave, osposobljavati i usavršavati zaposlene kako bi u potpunosti iskoristili njene prednosti.

Sve u svemu, umjetna inteligencija i roboti sve više postaju dio radnog okruženja. Iako automatizacija donosi promjene, ipak rijetko uništava sva radna mjesta. Umjesto toga, roboti preuzimaju fizički zahtjevne ili rutinske zadatke, smanjujući teškoće napornih poslova i rizike od ozljeda. Tehnologija može ograničiti autonomiju radnika i ugroziti socijalnu interakciju. Ipak, ako se koristi promišljeno i kao podrška zaposlenima, tehnologija može poboljšati učinkovitost i sigurnost bez narušavanja radnih uvjeta. Prema nalazima Europske komisije, odgovarajuće prihvaćanje i pravovremena priprema za korištenje moderne tehnologije u značajnoj mjeri umanjuje strah od njezinih nepovoljnih učinaka, pri čemu se ne smije podcijeniti koliko će biti zahtjevno njezino potpuno prihvaćanje.

Tko će profitirati od novih oblika rada?

Novi oblici rada, posebice umjetna inteligencija i robotika, transformirat će gospodarstva i društva. No to se neće dogoditi preko noći, već je za to potrebno vrijeme. Posebice stoga jer je potrebno ublažiti očekivane teškoće i otpore. One tvrtke i društva koja postanu žrtve pristranosti i koje će ignorirati stvarnost, trošit će resurse, obećavati pretjerane rezultate i narušavati povjerenje građana. Pobjednici u prihvaćanju novih oblika rada, posebno umjetne inteligencije, neće biti oni koji iznose najsmjelije tvrdnje, nego oni koji su pravovremeno spremni na njihovo prihvaćanje i u tome su dovoljno ustrajni.

[1] Primjerice, osobe koje rade na daljinu češće rade prekovremeno ili kad su bolesni.

[2] riječ je o zaraznim bolestima čiji uzročnik (bakterija, parazit, virus) izvjesno vrijeme, prije nego što dospije u svog domaćina, provede u vektoru (komarac, krpelj i druge vrste insekata).

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.