Obilježja hrvatske nacionalne kulture po modelu Geerta Hofstedea
Nizozemski socijalni psiholog i organizacijski antropolog Geert Hofestede, poznat po proučavanju suodnosa kulture i socioekonomskih performansi, istražujući obilježja korporativne kulture IBM-a u velikom broju država, razvio je koncept kulture koji je u zadnje vrijeme vjerojatno jedan od empirijskih najčešće tretiranih, posebice u ekonomskim analizama koje smjeraju utvrditi utjecaj kulture i vrijednosti na razvoj.
Koncept se zasniva na pretpostavci da pojedinci u organizacije unose obilježja nacionalne kulture kojoj pripadaju, a koja se mogu opisati posredstvom pet, odnosno šest dimenzija: distanca moći, izbjegavanje nesigurnosti, individualizam nasuprot kolektivizmu, maskulinitet nasuprot feminitetu, dugoročna nasuprot kratkoročne orijentacije (vremenski horizont ciljeva) te dopuštenje nasuprot ograničenju (engl. indulgence).
Kako Hrvatska kao cjelina stoji po tom pitanju?
Koliko je meni poznato, uz davno provedeno (1991) bazično Hofstedeovo istraživanje, čije je podatke danas teško uzeti kao relevantne, imamo još dva istraživanja dimenzija nacionalne kulture provedena na uzorcima opće populacije po ovom modelu: Rajh, Budak i Anić (2015) i Švarc i Lažnjak (2017).
Iz rezultata ovih dvaju istraživanje može se uočiti samo djelomično suglasje u pogledu raširenosti pojedinih Hofstedeovih kulturnih vrijednosti u Hrvatskoj. Ono je najizraženije u slučaju niske distance moći. Očito nismo skloni pridavati izrazitiju važnost autoritetima, ne očekujemo prihvaćanje nejednako raspoređene društvene moći, emocionalna distanca prema nadređenim je mala.
Također, oba istraživanja indiciraju veću sklonost individualističkim nego kolektivističkim vrijednostima te sklonost kratkoročnoj perspektivi, tj. nesklonost stvaranju dugoročnih životnih planova. Isto tako, izgleda da nam je u svojstveno izbjegavanje neizvjesnosti, a posljedično tome vjerojatno i manja sklonost riziku.
Obilježja hrvatske nacionalne kulture po modelu Geerta Hofstedea
