Brakovi u Hrvatskoj. Tko se za koga udaje, tko se s kime ženi?

Iako se od početka milenija povećava broj onih koji smatraju da je brak zastarjela institucija, prema podacima Europskog istraživanja vrijednosti u 2017. godini, klasično poimanje i življenje braka i obitelji dvoje ljudi (žena i muž) i cjelovite obitelji (otac i majka i dijete) u Hrvatskoj još uvijek je bilo dominantno, odnosno činilo je prevladavajući bračni i obiteljski model (Aračić, Baloban i Nikodem 2019.)

Prema podacima ovog istraživanja provedenog 2017. godine Hrvatska se nalazi među zemljama u kojima se najmanji broj stanovnika slaže s tvrdnjom da je brak zastarjela institucija. Prema tom smo najbliži Estoniji, Finskoj, Njemačkoj, Danskoj i Norveškoj (19% – 21 %). Najviše ispitanika smatralo je da je brak zastarjela institucija u Španjolskoj (37 %), Francuskoj (36 %), Italiji (33 %) i Nizozemskoj (29 %), a najmanje u Bosni i Hercegovini (10 %), Makedoniji (13 %) i Poljskoj (13 %)[1].

Kontinuirani dugoročni pad broja sklopljenih brakova

No usprkos toga broj sklopljenih brakova u Hrvatskoj kontinuirano opada i gotovo se prepolovio u razdoblju od 1971. do 2015. Tijekom Domovinskog rata zabilježen je nagli pad broja sklopljenih brakova i otad je on u blagom porastu. Od 2000. godine naovamo najviše je brakova (23.373) sklopljeno 2008. (Majstorić 2019), a broj sklopljenih brakova prvi je put pao ispod dvadeset tisuća 2013. godine.

Zadnjih nekoliko godina broj sklopljenih brakova je relativno stabilan i varira između 17.000 i 18.000. Prošle godine sklopljeno je 17.206 brakova, a stopa sklopljenih brakova (sklopljeni brakovi na 1000 stanovnika) iznosila je 4,5.

Slično je i s brojem razvoda. Od 2020. njihov broj se kreće oko 5.000. U 2024. bio je 4961 pravomoćno razvedeni brak. Stopa razvedenih brakova (broj razvedenih brakova na 1000 stanovnika) u 2024. iznosila je 1,3.

Grafikon 1.: Broj sklopljenih brakova u Hrvatskoj u periodu 2020-2024.

Izvor: DSZ (https://podaci.dzs.hr/2025/hr/97601)

Također, već duže vrijeme povećava se prosječna starost pri sklapanju prvog braka. Primjerice, prosječna dob nevjeste pri sklapanju prvog braka bila je 1960. 22,6 godina, a ženika 25,8 godina. Pola stoljeća kasnije, 2010. godine, prosječna dob nevjeste bila je 27,3 godine, a ženika 30,1 godine. Prosječna starost ženika pri sklapanju prvog braka 2022. godine bila je 31,7, a nevjeste 29,3 godine.

U Hrvatskoj je broj razvoda među najmanjim u EU

Prema Europskom istraživanju vrijednosti većina hrvatskih građana smatra da su za stabilnost braka vrlo važni vjernost (74 %), djeca (57 %) i dijeljenje kućnih poslova (28 %). U kojoj mjeri stavovi utječu na faktičnu stabilnost braka, teško je konstatirati, no zanimljivo je da je Hrvatska, ako se gleda duži period, među onim zemljama EU u kojima je broj razvoda na 1.000 stanovnika među najmanjima. Prema, podacima Eurostata najniže stope razvoda u EU u 2023. godini zabilježene su u Sloveniji, Hrvatskoj i Rumunjskoj. S druge strane, najviše stope razvoda imale su Latvija, Litva, Finska, Švedska i Luxembourg

Tablica 1.: broj razvedenih brakova na 1000 stanovnika

Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Marriage_and_divorce_statistics

Snažne veze između braka i broja rođene djece

U braku se u Hrvatskoj rađa otprilike tri četvrtine živorođene djece. Postotak rođenih izvan braka u zadnjih je 60 godina bio najniži 1978. godine – malo ispod 5 %. (Čipin i Mustač, 2022). Od početka ovog stoljeća raste broj djece rođene izvan braka, pa je tako u 2022. godini od ukupnog broja živorođene djece, njih cca 74% je rođeno u braku.  Iako je broj djece rođene izvan braka veći nego u prošlosti, Hrvatska se još uvijek nalazi u skupini europskih zemalja s visokim udjelom broja djece koji se rađaju u braku. Dakle, broj živorođenih je u Hrvatskoj u uzročno-posljedičnoj vezi s procesom sklapanja braka, odnosno s jedne strane o broju sklopljenih brakova znatno ovisi broj živorođene djece, a s druge strane broj živorođenih određenog naraštaja utječe na broj sklopljenih brakova kada taj isti naraštaj stupa u tzv. udajno-ženidbenu dob.

Tablica br. 2: broj djece rođene izvan braka u EU

Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Marriage_and_divorce_statistics

Klasna dimenzija sklapanja braka

Iako je u Hrvatskoj brak i dalje dominantan oblik zajedničkog života, dinamika sklapanja i trajanja brakova nije homogena za sve društvene skupine, tj. brak kao i svaki drugi društveni fenomen ima svoj klasni otisak. U slučaju braka, jedna dimenzija klasnog otiska očituje se u viskom stupnju tzv. „statusne konzistencije“. Naime, još su istraživanja o socijalnog strukturi i društvenoj pokretljivosti s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazala na sve slabije neformalne kontakte pripadnika različitih društvenih slojeva, čvrstu povezanost radnih položaja supružnika i visoku konzistenciju u sklapanju brakova između supružnika istog klasnog statusa (Lazić 1991)[2]. I tridesetak godina kasnije u Hrvatskoj postoji visoka razina povezivanja s bračnim parterima prema obrazovanju i zanimanju. Pripadnici nižih klasa uglavnom stupaju u brak s onima nižeg obrazovanja, a stabilne veze s onima koji imaju više obrazovanje relativno su rijetke. Situacija je identična i s pripadnicima srednje klase, oni se uglavnom vezuju uz visokoobrazovane te stručnjake i rukovoditelje. Na to ukazuju rezultati istraživanja objavljeni u članku Klasa u suvremenom hrvatskom društvu: postbourdieuovska analiza (Petrić i suradnici, 2022.)

U sklopu jednog šireg istraživanja o društvenoj strukturi hrvatskog društva, autori su provjeravali i vjerojatnost povezivanja ispitanika iz šest klastera objektivnih klasa (zasnovanih na ekonomskom, političkom, socijalnom i kulturnom kapitalu) s bračnim partnerima i bliskim prijateljima, prema obrazovanju i zanimanju, uz korištenje analize omjera izgleda.

U slučaju obrazovanja mogu se uočiti tri prilično različita obrasca međusobnog povezivanja. Ispitanici iz klasterâ Klase siromašne kapitalima uglavnom se vjenčavaju i uspostavljaju bliska prijateljstva s onima koji su završili osnovnu školu, dok su takve stabilne veze s onima koji imaju više obrazovne razine relativno rijetke. Nasuprot tome, ispitanici iz klasterâ Klase srednje razine kapitala vrlo rijetko uspostavljaju bliska prijateljstva ili bračne odnose s onima koji imaju samo osnovno obrazovanje; bračni su im partneri ili prijatelji u pravilu visokoobrazovani. U tome su, predvidljivo, najisključiviji ispitanici iz kulturnog klastera. Međuklasa pokazuje distinktivni obrazac povezivanja – ispitanici iz te klase vrlo rijetko uspostavljaju bliske veze s onima koji imaju samo osnovno obrazovanje; bračni im partneri i prijatelji uglavnom imaju obrazovanje na srednjoškolskoj razini.

Dakle, iako volimo misliti da „ljubav ne bira“, da se događa izvan društvenih okvira, ovi podaci pokazuju da možda više nego ikada u povijesti društveni položaj određuje tko s kim sklapa brak. Ukoliko ljubav zaista na bira, onda ne bira isključivo u okviru jasno definiranih klasnih gabarita, posebice onih u kojima obrazovanje ima glavnu riječ.

[1] Vidi: https://www.atlasofeuropeanvalues.eu/maptool.html

[2] Vidi: Lazić, Mladen. 1991. Statusna konzistencija društvenih grupa. U: Socijalna struktura i kvaliteta života u Hrvatskoj, ur. Lay i Krištofić. Zagreb: IDIS. Str. 45–68.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.