Zanimljive pozitivne veze između roditeljstva i kvalitete života u starijoj dobi

Kretanje nataliteta dobar je primjer za razumijevanje Weberovog koncepta metodološkog individualizma. Ono dobro zrcali činjenicu da su društvene pojave posljedica individualnog djelovanja pojedinaca, njihovih odluka i motiva, vrijednosti i aspiracija, tj. pokazuje da se makro-socijalne pojave mogu tretirati kao posljedica smislenog djelovanja pojedinaca. Drugim riječima, suštinski individualne i duboko intimne odluke – da li imati djecu i koliko djece imati – među uzrocima su jednog od trenutno istaknutijih hrvatskih kolektivnih problema. One su nedvojbeno povezane s nepovoljnim demografskim trendovima s kojima se hrvatsko društvo suočava još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Naime, Hrvatska ne gubi stanovništvo isključivo uslijed iseljavanja već i stoga što kontinuirano, već desetljećima, Hrvati imaju sve manje djece.

Život s (malo)brojnim potomcima

Iako su se dugo vremena u dominantom laičkom narativu kao glavni razlozi koje stoje u pozadini odluka o tome imati li, i koliko djece imati, a shodno tome i u pozadini nepovoljnih stopa nataliteta, naglašavali isključivo ekonomski faktori, čimbenici koji su ih oblikovali bili su kud i kamo brojniji i složeniji. Gledajući kroz okulare nešto duže vremenske perspektive svakako ih treba potražiti u posljedicama procesa koji je okvirno poznat kao demografska tranzicija, a koji je u našem slučaju uz određeno vremensko kašnjenje, bio obilježen i nizom lokalni specifičnosti[1], dok se u novije vrijeme moraju potražiti i u sociokulturnim trendovima svojstvenim sve većem dijelu svijeta. Sve je očitije da i u Hrvatskoj kao i velikom broju drugih razvijenih država na odluke o tome da li uopće postati roditelj sve snažnije utječu vrijednosne orijentacije, individualne aspiracije i ciljevi, životni stilovi i specifična uvjerenja. U skladu s time sve je i rašireniji fenomen koji se naziva voluntary childlessness – odluka pojedinca ili parova da nemaju potomstvo pri čemu se naglašava da je riječ o dobrovoljnom izboru  kojem su pojedinci predani i koji je postojan.

Kako generalni demografski trendovi, što je dobro vidljivo iz hrvatskog primjera, imaju egzaktne marko-strukturalne učinke, tako i roditeljstvo, kao i život bez djece, za pojedince generira niz specifičnih posljedica. O njima se, između ostalog, može govoriti iz perspektive individualnih koristi ili gubitaka; materijalnih, emotivnih, fizičkih ili psihičkih koje (ne)roditeljstvo donosi pojedincima u raznim fazama njihovog životnog ciklusa  pa tako i u starosti.

Na web stranici projekta SHARE – istraživanja o zdravlju, starenju i umirovljenju u Europi – dostupni su rezultati studija koje istražuju utjecaj roditeljstva na psihosocijalno stanje, zdravlje i kvalitetu života u starijoj dobi. Iako unutar znanstvene zajednice ne postoji konsenzus o tome pridonosi li roditeljstvo većoj individualnoj dobrobiti u starosti, sažeci nekoliko predstavljenih istraživanja upućuju na situacije u kojim se može očekivati pozitivna povezanost između roditeljstva i kvalitete života u kasnijim godinama.

Važnost socijalnih mreža, materijalnog statusa i obrazovanja djece za dobrobit u starosti

Primjerice, Becker, Krichmaier i Trautmann (2019) navode da starije osobe iskazuju veće zadovoljstvo životom ako su živjeli u (bračnoj) zajednici i imali čvrstu socijalnu mrežu – uključujući djecu i unuke. Oni su također testirali i hipotezu o vezi između zajedničkog života djece sa starijim roditelja i njihovim životnim zadovoljstvom. Pozitivnija samoprocjena zadovoljstva životom i manje znakova simptoma depresije utvrđena je u slučaju roditelja u tzv. praznom gnijezdu – onih koji više ne žive zajedno s djecom. No, prema istraživanju Courtina i Avendana zajednički život roditelja i odrasle djece u vrijeme ekonomske krize može rezultirati smanjenjem razine depresivnih simptoma kod starijih.

Osim razvijenih socijalnih mreža važan faktor za kvalitetu života u starosti može biti i materijalni status djece. Za starije osobe s financijskim poteškoćama Neuberger i Preisner pronalaze značajan pozitivan učinak roditeljstva na kvalitetu života. Time potvrđuju tzv. pretpostavku „o potpori i dobrobiti“ prema kojoj će roditeljstvo povećati kvalitetu života roditelja ukoliko im djeca pružaju više neformalne potpore.

Treća grupa autora – Sabater, Graham i Marshall  pronalaze dokaze da stariji ljudi s niskim obrazovnim postignućima koji imaju obrazovaniju djecu imaju više stope preživljavanja od onih s niže obrazovanom djecom. Dakle, visokoobrazovana djeca daju prednost u pogledu dužine života slabije obrazovanim roditeljima. Ova korist je jasnija u ranoj starijoj dobi (50-74) nego u kasnijoj starijoj dobi (75 i više). Također, studija je rasvijetlila moguće mehanizme iza ove veze. Uključivanje mjera zdravstvenog ponašanja (tjelesna aktivnost roditelja) i zdravstvenog statusa (zdravstveno stanje koje roditelji sami procjenjuju) umanjuje povezanost između relativnog obrazovanja i rizika od smrtnosti roditelja. To implicira da obrazovanje odrasle djece može igrati ulogu i u prevenciji i u progresiji zdravstvenih problema i tako utjecati na preživljavanje roditelja.

Važnost višestrukih društvenih uloge u ranijoj dobi za mentalno zdravlje u kasnijoj dobi

Iduća grupa istraživača analizirala je povezanost višestrukih društvenih uloga u ranijoj odrasloj dobi na mentalno zdravlje u kasnijem životu. Prema ovom istraživanju žene i muškarci koji nisu kombinirali posao i obitelj u dobi od 25 do 40 godina prijavili su više razine depresije u kasnijoj životnoj dobi od onih koji su kombinirali posao i obitelj. Muškarci s poslom i partnericom, ali bez djece, imali su značajno više simptoma depresije u starijoj dobi u usporedbi s muškarcima s kombinacijom sve tri uloge. Slični su rezultati i za žene. Sve u svemu, rezultati ovog istraživanja sugeriraju da je kombiniranje višestrukih uloga u ranoj odrasloj dobi povezano sa smanjenim, a ne s povećanim rizikom od simptoma depresije kod starijih Europljana. Ova studija pokazuje da unatoč mogućim sukobima i stresu, spajanje posla i obitelji u ranoj odrasloj dobi može biti dugoročno korisno te na taj način afirmira glavnu propoziciju teorije obogaćivanja uloga (engl. Role Enhancement Theory) koja naglašava da kombiniranje većeg broja društvenih uloga generira niz pozitivnih sociopsiholoških efekata u životu pojedinaca.

Baka servis je važan

Iako neka druga dostupna SHARE istraživanja ukazuju drugačije, pa čak i da briga o unucima kod baka i djedova može povećati rizik od depresije, istraživanje Arpina, Bordonea i Balboe pronalazi pozitivnu vezu između unučadi i zadovoljstva životom starijih ljudi i to u slučajevima baka i djedova koje su pružali skrb unucima u zemljama u kojima je uobičajeno i društveno očekivano da bake i djedovi intenzivno brinu o unucima.  U takvim zemljama oni koji nisu sudjelovali u skrbi unučadi imali su nižu subjektivnu dobrobit. Stoga, u skladu s teorijom strukturalne ambivalencije, autori tvrde da u društvima u kojima se očekuje da bake i djedovi obnašaju ulogu pružatelja skrbi o unucima, ne preuzimanje takve uloge može negativno utjecati na subjektivni osjećaj dobrobiti. Istraživanje Knuda Knudsena sa Sveučilišta u Stavangeru u Norveškoj pak ukazuje da da su bake i djedovi koji još uvijek žive s partnerom intenzivnije uključeni u obiteljski život djece i provode više vremena sa svojim unucima. Knudsen stoga tvrdi da je partnerstvo ključna točka za sudjelovanje u obiteljskom životu i za muškarce i za žene, budući da tijekom života u kontekstu para preuzimaju komplementarne uloge.

Potrebna su daljnja istraživanja

Iz rezultata predstavljenih istraživanja jasno je da roditeljstvo, u kontekstu koji je određen pojedinim individualnim i društvenim varijablama, predstavlja čimbenik koji može generirati pozitivne efekte za kvalitetu života u starijoj životnoj dobi. Dakle, jednako kao što se veći broj individualnih odluka o roditeljstvu na marko-socijalnoj razini manifestira u povoljnijim demografskim trendovima koji su dugoročno važna poluga kolektivne dobrobiti jer su nezaobilazni faktor društvenog razvoja, očito je da i individualne odluke o roditeljstvu posjeduju potencijal da djeluju kao čimbenik dobrobiti u starijim danima. No, pri tom treba još jednom naglasiti da među istraživačima ne postoji suglasnost o svim mogućim modalitetima utjecaja roditeljstva na kvalitetu života roditelja u pojedinim fazama životnog ciklusa. Na to ukazuje i pregled dostupnih tekstova na ovu temu, a koji su dostupni na portalu SHARE. Gotovo kao da postoji kakofonija nalaza i zaključaka. Pri tom izgleda da oni u velikoj mjeri ovise o korištenim analitičkim strategijama, posebice o broju i karakteru analiziranih varijabli, načinu na koji se tretiraju i odnosima koji se traže veze između njih. Zbog toga nije ni čudno da neki od predstavljenih priloga završavaju onom, u društvenim znanostima dobro poznatom rečenicom: potrebna su daljnja istraživanja…. (kako bi se pružio iscrpniji uvid u sve aspekte istraživane problematike i sl.) Iako je riječ o frazi koja je sasvim u skladu s idealnom slikom znanosti kao neprekidne i u suštini nikad dovršene potrage za „istinom“, zapravo je riječ o frazi koja u brojnim slučajevima služi kao paravan iza kojeg se skriva nesigurnost istraživača u zaključke ili spoznajne dosege njihovih istraživanja. No, to je tema nekog drugog članka. Za sada ostanimo na tome da na stranici projekta SHARE postoji nekoliko zanimljivih članka u kojima su predstavljeni rezultati istraživanja koji sugeriraju da se gledajući iz mikro-socijalne perspektive starijih dana isplati biti roditeljem.

[1] Jedan od njih je svakako socijalistička ekstenzivna industrijalizacija koja je zahtijevala velik broj radnika, pa se kao razvojni imperative nametala migracija seoskog stanovništva na rad u gradove ili na njihovo trajno preseljenje u gradove. Posljedice tog procesa, kojeg je Josip Županov (2002) nazvao egzodusom biblijskih razmjera, između ostalog bile su i depopulacija seoskih naselja, razvoj velikih industrijskih kompleksa u nekoliko urbanih središta te shodno tome neravnomjeran gospodarski razvoj.