Migracije su društvena činjenica u durkheimovskom[1] smislu; one postoje oduvijek i postojat će dovijeka. Od prapovijesnih vremena – u kojima se migriralo isključivo u potrazi za hranom i boljim klimatskim uvjetima do danas – uzroci i obrasci migracija su se značajno promijenili. Motivi za migracije danas su raznovrsni, migracijski procesi slojeviti, a na odluke o migriranju utječu brojni isprepleteni fenomeni koji se kreću u rasponu od klimatskih promjena preko ratova i političkih nestabilnosti pa sve do ekonomskih kriza, nejednakosti i nepravdi.
Klasične teorije migracija bile su relativno jednostavne i naglašavale su da ljudi napuštaju svoje zemlje zbog siromaštva, rata ili nezaposlenosti, a sele se ondje gdje ih čekaju bolje prilike. Taj klasični pristup, poznat kao teorija potisno-privlačnih čimbenika, sustavno je formulirao Everett S. Lee[2] još 1966. godine. Po njemu, migraciju pokreće ravnoteža između negativnih obilježja zemlje porijekla i pozitivnih obilježja odredišne zemlje, uz prepreke i osobne karakteristike koje mogu olakšati ili otežati preseljenje (Lee, 1966). Budući da suvremeni društveni procesi postaju sve složeniji i ljudi više ne migriraju samo zato što moraju nego i zato što žele, Leejev model postao je odveć jednostavan. Zato migracijski teoretičar Hein de Haas predlaže drukčiji okvir – tzv. aspiracijsko-kapacitacijski model[3]. Umjesto da migraciju svodi na reakciju na nevolje, on je promatra kao rezultat interakcije između migracijske želje (aspiracije) i mogućnosti da se ta želja ostvari (kapaciteti). Ne migriraju uvijek najsiromašniji – upravo suprotno, oni često nemaju ni osnovna sredstva za pokret. Migracije su tako puno više od pukog bijega: one su oblik traženja boljeg života unutar mogućnosti koje određuju politika, tržište i društvene strukture (de Haas, 2021).
U svjetlu te teorije i svjesni složenosti fenomena migracija svakako možemo proučavati i suvremena migracijska kretanja u Hrvatskoj, Europi i svijetu. Masovno iseljavanje hrvatskog stanovništva u razvijenije europske zemlje, strmoglav unutarnji demografski pad i odnedavna izraženo useljavanje dalekoistočne strane radne snage su vrlo složeni društveno-ekonomski procesi koje se moglo predvidjeti (znanstvena zajednica je na njih na vrijeme upozoravala), moglo se na temelju tih znanstveno utemeljenih projekcija politički i društveno djelovati i moglo se i trebalo tim procesima oprezno upravljati. No, svi su ti procesi prepušteni slučaju i svojoj unutarnjoj dinamici te su kao takvi rezultirali ozbiljnim strukturnim promjenama stanovništva. Dio javnosti nije zadovoljan novonastalom situacijom i traži krivca i političku odgovornost. A tamo gdje javnost traži političku odgovornost otvara se prostor za politički (i financijski) profit. U novosagrađeni političko-ideološki bazen uskaču novi igrači (dijelom maskirani u znanstvenike) i javnosti plasiraju priču o namjernoj „velikoj zamjeni stanovništva“.
Velika zavjesa
Sintagmu „velika zamjena” (Le Grand Remplacement[4]) popularizirao je francuski pisac Renaud Camus početkom 2010-ih, tvrdeći da europsko bijelo kršćansko stanovništvo postupno nestaje zbog masovnog useljavanja i višeg nataliteta muslimanskog stanovništva. Popularnosti pojma doprinijeli su islamistički teroristički napadi na europskom tlu te velika migrantska kriza 2015. godine. Koncept „velike zamjene stanovništva“ tako se počeo učestalo koristiti, a osobito su ga prigrlili pojedinci i stranke s krajnjeg desnog dijela političkog spektra diljem Europe. Koristeći nezadovoljstvo stanovništva objektivnim životnim uvjetima, pojedini političari iz svih krajeva Europe počeli su javnosti plasirati pojednostavljene teze o migracijama koje pritom uglavnom predstavljaju kao urotnički plan usmjeren protiv njihovih zemalja.
Prema konceptu “velike zamjene stanovništa” ekonomski migranti koji dolaze iz Azije ili Afrike instrument su urotiničkog plana
Važno je usto naglasiti da narativ o zamjeni stanovništva nije samo politička retorička figura nego vrlo opasna i toksična teorija zavjere koja može imati nesagledive posljedice. Naime, prvi cilj svih teorija zavjera jest ponuditi jednostavnu i pitku, a zaokruženu istinu pri čemu je opisana složenost znanstvenih spoznaja čista smetnja. Drugi je njihov cilj pronaći krivca odnosno „žrtvenoga jarca“, a meta su pritom uvijek drugi i drugačiji, u ovom slučaju sami doseljenici, ali i imaginarni nalogodavci cijelog procesa koji društvima i državama „upravljaju iz sjene“. Treći je čimbenik stvaranja uspješne teorije zavjere sijanje moralne panike i stvaranja narativa o hitnosti reakcije. Sve smo navedene čimbenike mogli prepoznati i u drugim teorijama zavjere kroz povijest. Ako povučemo paralelu do krajnje posljedice opisanog opasnoga načina mišljenja i djelovanja, doći ćemo brzo i do najvećih zala u ljudskoj povijesti, poput Holokausta. Naime, retorički obrasci tadašnje propagande – depersonalizacija, konstrukcija prijetnje, dihotomija „mi“ i „oni“ – uvelike su slični onima koji se danas primjenjuju na migrante.
Dakle, umjesto da se suoči s globalnim uzrocima migracija – ekonomskim problemima, demografskim promjenama, klimatskim pritiscima i ratovima – teorija „velike zamjene“ nudi lako razumljive krivce: ljude drukčije vjere, boje kože ili podrijetla. Pa se tako „teoretičari zamjene“ ne žele se suočiti ni s lokalnim uzrocima migracija – npr. lošim upravljanjem, korupcijom ili nedemokratskim naslijeđem, već im je pun lakše krivce pronaći u drugima. U tom trenutku ‘velika zamjena’ postaje ‘velika zavjesa’ za prikrivanje strukturnih problema.
Orban, obrana i obmana
„Uvijek postoji neko carstvo koje pokušava oduzeti slobodu Mađarima, a trenutno je to ono u Bruxellesu“ izjavio je Viktor Orban[5] u ožujku ove godine podcrtavši da se „bitka danas zapravo vodi za dušu zapadnog svijeta kojem se želi pomiješati, a zatim zamijeniti autohtono stanovništvo Europe osvajačkim masama koje dolaze iz stranih civilizacija.“ Da bismo shvatili svu težinu njegovih riječi valja sagledati i nastavak izjave posvećen novinarima i aktivistima: „Nakon današnjeg svečanog okupljanja slijedi uskrsno čišćenje. Kukci su prezimili.“ Dehumanizacija neistomišljenika ovdje je na svome vrhuncu.
Da Orban ne bi bio osamljen u „obrani“ i obmani Europe ranije su se pobrinule i neke druge poznate figure. Marine Le Pen[6] 2011. godine izjavila je sljedeće: „Ne samo da izbjegavanje migracije ne uspijeva, već se čini da se ona namjerno ubrzava u ludom procesu čiji je cilj, čini se, ‘zamjena naše populacije’.“ U Velikoj Britaniji pak, Nigel Farage, poznati zagovornik Brexita u izjavi[7] iz 2019. ističe da “globalisti koriste masovnu migraciju što opasno ugrožava budućnost naše civilizacije“, a u veljači 2025. odlazi korak dalje i obraćajući se na skupu britanskih farmera tvrdi da vlada planira „dovesti pet milijuna ljudi u zemlju i oduzeti zemlju domaćem stanovništvu“. Slična retorika prisutna je i u Italiji. Matteo Salvini je na Sky TG24[8]. izjavio da je „etnička zamjena u tijeku“ optužujući „dobro financirane organizacije da organizirano uvode strane radnike kako bi uklonili Talijane“. Taj proces nazvao je čak „genocidom nad Talijanima“, implicirajući da se migracije koriste kao instrument protiv talijanskog naroda. U Austriji, stranka Slobodarska stranka Austrije (FPÖ) i pripadnici Identitarnog pokreta više su puta otvoreno koristili terminologiju i logiku „zamjene stanovništva“. Tako je Heinz-Christian Strache, tadašnji čelnik FPÖ-a i bivši vicekancelar, 2019.[9] godine izjavio: „Ne želimo postati manjina u vlastitoj zemlji“, ponavljajući ključni obrazac teorije – uvjerenje da domaće, bijelo europsko stanovništvo sustavno nestaje pod pritiskom migracija koje navodno vode „kulturnom brisanju“.
Da Hrvatska ne bi zaostajala u primjeni ovog narativa brinu se domaći pobornici teorije zamjene (zavjere). Često se od strane pojedinih aktera na domaćoj političkog sceni može čuti kako se u Hrvatskoj ubrzano radi na zamjeni stanovništva. Primjerice, zadnjih godina neki političari iznosili su teze kako se „u Hrvatskoj, koja je mala zemlja, može u potpunosti zamijeniti stanovništvo u godinu dana“. Ili da je „nevjerojatno da vršimo zamjenu stanovništva“, da politika radi na zamjeni stanovništva“ kao i da se „Hrvatska puni migrantima i strancima koji se ne žele uklopiti u naše društvo“. Osim političara koji koketiraju s ovom temom, lokalnom diskursu o zamjeni stanovništva pomažu i pojedini „znanstvenici“ koji to rade opreznije i manje vidljivo, ali s istim namjerama.
Zamjena teza
Protuteža mitovima o „velikoj zamjeni“ ne leži u novim teorijama zavjere, nego u znanstveno utemeljenom razumijevanju društvenih procesa. Statistički podaci jasno pokazuju da je Hrvatska između 2013. i 2023., izgubila oko 400.000 stanovnika, uglavnom zbog iseljavanja mlađih i radno sposobnih ljudi u potrazi za boljim životnim uvjetima (DZS, Eurostat). Istovremeno, broj stranih radnika koji dolaze u Hrvatsku – u velikoj većini iz ekonomskih razloga i bez ikakvih političkih ili ideoloških motiva – raste proporcionalno realnim potrebama tržišta rada, posebno u građevinarstvu, turizmu, ugostiteljstvu i sektoru osobnih usluga. Tome treba dodati u utjecaj niza drugih faktora kao što su pojedine nedovoljno dobre razvojne politike, nagla i stihijska liberalizacija tržišta rada, ali i ekonomska dinamika zadnjih godina koja je rezultirala smanjenjem nezaposlenosti i rastom plaća što je utjecalo na poboljšanje „pregovaračke“ pozicije domaće radne snage. U takvom kontekstu, očito je da dolazak stranih radnika predstavlja posljedicu djelovanja većeg broja ekonomskih i socijalnih čimbenika, a ne neke osmišljene zamjene stanovništva. Najnoviji podaci MUP-a (svibanj 2025.)[10] to potvrđuju. Pokazuju da je u Hrvatskoj u prvih pet mjeseci ove godine izdano više od 83.000 dozvola za boravak i rad, ponajviše u sektorima turizma, graditeljstva, industrije i prometa. Radnici, osim iz naših standardnih bazena radne snage u BiH i Srbiji koje smo uglavnom iscrpili, dolaze uglavnom iz Nepala, s Filipina i iz Indije, odgovarajući na realne potrebe domaćeg tržišta rada, osobito za fizički zahtjevnim i slabije plaćenim poslovima. Riječ je, dakako, o ekonomski uvjetovanim migracijama koje trenutno koriste našoj ekonomiji što neće spriječiti pojedine aktere na domaćoj političkoj sceni da imigrante proglase neželjenim i nametnutim pridošlicama.
Stopa prirodnog prirasta u Hrvatskoj je već duži niz godina vrlo niska
Zaključno – umjesto objektivnog sagledavanja kompleksnih međuodnosa socijalnih, ekonomskih, demografskih i političkih čimbenika koji uvjetuju suvremene migracije, sve češće se u javnosti poseže za pojednostavljenim tezama o zavjerama i planiranim zamjenama stanovništva. Riječ je o tipičnom populističkom obrascu koji složene društvene procese pretvara u jednostavne, emocionalno nabijene narative pogodne za političku eksploataciju i manipulaciju ljudima. Iako ga, kao što je navedeno, u nekim zemljama promiču nositelji političke moći, koncept velike zamjene u Hrvatskoj je zasad na političkim i znanstvenim marginama. Na nama, akademskoj i općoj pismenoj javnosti je zadaća da takav i ostane, da populiste u politici i akademiji spriječimo u nametanju opasnih i neodgovornih narativa i da se protiv njih borimo znanstveno utemeljenim činjenicama i podacima.
[1] Francuski klasični sociolog E. Durkheim društvene činjenice opisuje kao „izvanjske i prisilne oblike kolektivnog djelovanja koji djeluju na pojedince neovisno o njihovoj volji, a pritom se ponavljaju, stabiliziraju i imaju strukturalni karakter“
[2] Lee, E. S. (1966). A theory of migration. Demography, 3 (1), 47–57.
[3] de Haas, H. (2021). A theory of migration: The aspirations–capabilities framework. Comparative Migration Studies, 9 (1), 1–35.
[4] Camus, R. (2011). Le Grand Remplacement: Introduction au remplacisme global. Reinharc.
[5] https://www-euronews-com.translate.goog/my-europe/2025/03/15/hungarys-russia-friendly-prime-minister-attacks-the-eu-in-nationalist-speech?_x_tr_sl=en&_x_tr_tl=hr&_x_tr_hl=hr&_x_tr_pto=sc
[6] https://www.lemonde.fr/les-decodeurs/article/2019/03/18/je-ne-connais-pas-cette-theorie-du-grand-remplacement-l-amnesie-de-marine-le-pen_5437907_4355770.html
[7] https://www.theguardian.com/politics/2019/nov/21/farage-under-fire-for-conspiracy-claims-linked-to-antisemitism
[8] https://video.sky.it/news/politica/video/migranti_salvini_sostituzione_etnica_in_corso-286258
[9] https://scilogs.spektrum.de/natur-des-glaubens/der-bevoelkerungsaustausch/
[10]https://mup.gov.hr/UserDocsImages/statistika/2025/6/Mjese%C4%8Dne%20statistike%20SVIBANJ%202025.pdf
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
