Nobelovac Josif Brodski jednom je izjavio da postoje gora zlodjela od paljenja knjiga. Jedno od njih je ne čitati knjige. U Hrvatskoj se knjige čitaju od davnina, posebice od 1491. kada je u Kosinju tiskan Brevijar po zakonu rimskoga Dvora, prva knjiga za koju se obično navodi da je tiskana u našoj zemlji. Od tada do danas mnoštvo toga vezano uz čitanje, primjerice socijalna obilježja čitatelja, jezik na kojem se čita kao i dinamika čitanja, znatno se promijenilo.
Kakva je dinamika čitanja danas, tko u Hrvatskoj čita i koliko, moguće je saznati iz podataka empirijskog istraživanja koje se od 2011. provodi na inicijativu Hrvatske zajednice nakladnika i knjižara. Kao i nekoliko zadnjih godina i ove godine podatke je na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika, metodom osobnog anketiranja u kućanstvu prikupila agencija Karika koja nedostaje d.o.o.
U odnosu na prošlu godinu nema značajnije promjene u broju čitatelja knjiga u Hrvatskoj
U ovoj godini u odnosu na prošlu godinu nema značajne promjene u broju građana koji su u zadnjih godinu dana pročitali barem jednu knjigu: 2024. godine barem jednu knjigu je pročitalo 38% hrvatskih građana starijih od 16 godina, dok je 2023. godine takvih bilo 40% Međutim ono što je uočljivo, to je da je u odnosu na 2011. godinu broj čitatelja knjiga u Hrvatskoj pao s nešto više od 50% na cca. 40%.
Grafikon 1: Broj građana koji su stariji od 16. g, a koji su u zadnjih godinu dana pročitali barem jednu knjigu.
Među onima koji su pročitali barem jednu knjigu u posljednjih godinu dana nešto je veći broj žena (45%), među njima dominiraju visokoobrazovane osobe (61%), osobe s višim primanjima kućanstva (49%) te je nešto veći broj osoba koje žive u Istri (52%). Najveći broj čitatelja pročita dvije knjige godišnje.
Tri najčešća načina nabave knjiga su posudba u knjižnici (37%), kupovina (40%) i posudba od prijatelja (34%).
U Hrvatskoj se u najvećoj mjeri i čita i kupuje beletristika
Istraživači iz Karike koja nedostaje d.o.o. navode kako postoje razlike među čitateljima s obzirom na način nabavljanja knjiga: knjige češće posuđuju u knjižnici najmlađi (16 – 25 g.: 55%), a oni ujedno i češće knjige kopiraju ili preuzimaju s interneta (18%). Knjigu od prijatelja češće posuđuju osobe iz Slavonije (46%) ili Dalmacije (44%) ili one koje žive na selu (42%). S druge strane, češće je kupuju osobe u dobi od 26 do 45 godina, visokoobrazovane osobe (51%) i osobe s visokim primanjima (59%). Knjigu na poklon najčešće dobivaju oni najstariji (65+) – njih 39%.
Kao što je iz sljedećeg grafikona vidljivo u Hrvatskoj se u najvećoj se mjeri i čita i kupuje beletristika. Od preostalih vrsta knjiga, najviše se kupuju dječje knjige (27%), zatim publicistika (23%), priručnici (22%) te stručne knjige (20%).
Grafikon 2: Vrsta kupljenih knjiga po godinama
Svaki peti građanin RH (21%) smatra da je internet najbolji i najučinkovitiji način kupovine knjiga. Navedeni stav izraženiji je kod visokoobrazovanih (34%) te kod onih s višim primanjima (38%). Isto tako, s porastom dobi pada udio onih koji internet smatraju najboljim načinom kupovanja knjiga (16 – 25g.: 36%; 65+: 7%).
Knjige se najviše ne kupuju zbog nedostatka interesa (61%). Posljednjih nekoliko godina sve više raste broj onih koji knjige ne kupuju jer ih ne zanimaju (2020: 43%; 2024: 61%). Ovaj razlog se češće javlja među muškarcima (71%) i najmlađima (16 – 35. g.: 66%).
Naposlijetku, istraživanjem je utvrđeno da 7% populacije starije od 16 godina u Hrvatskoj čita e-knjige, pri čemu elektronička izdanja knjiga češće čitaju osobe u dobi 16 – 25 godina (17%) te visokoobrazovani (10%).
Kakva je budućnost čitanja knjiga?
Nažalost, ukoliko se navedeni trendovi nastave, očito ne previše svijetla. No, trendovi nisu u kamen upisani, nisu nepromjenjivi. Posebice stoga što je u Hrvatskoj sve veći broj visokoobrazovanih, koji su i prema ovom istraživanju dominantna čitateljska publika. Također, moguće je pokušati osmisliti nove, specifične mjere unutar postojeće Nacionalne strategije za poticanje čitanja koje će, ako ništa drugo, onda barem zaustaviti pad broja čitatelja. To je važno jer čitanje knjiga zrcali generalizirani kulturni kapitala neke nacije. Rečeno riječima nekih prošlih vremena – uz to što oplemenjuje dušu pojedinca, čitanje ukazuje i na prosvjećenost naroda. Ili rečeno riječima koje bolje pristaju suvremenom senzibilitetu – čitanje osnažuje sociokulturne kompetencije ljudi i društva u cjelini. U svakom slučaju, od viška čitatelja i pročitanog u nekom društvu – glava ne boli.
