Jesu li TikTok, YouTube i WhatsApp ono što je nekad bio televizijski dnevnik?

Jugoslavija je odavno propala ali Reuters srećom još uvijek nije zaustavljen, pa je tako i ove godine objavio izvješće o globalnim trendovima u konzumaciji online vijesti: Digital News Report 2024.  U sklopu ovogodišnjeg istraživanja koje je proveo Reuters Institute for the Study of Journalism anketirano je 95.000 ljudi u 47 zemalja diljem svijeta, između ostalih i u Hrvatskoj. Centralno mjesto izvješća je sve veća važnost video društvenih medija u konzumaciji i proizvodnji online vijesti. Također, istraživači Reutersa istraživali su stavove publike prema korištenju umjetne inteligencije u vijestima, utjecaj influencera, navike u plaćanju online medijskih sadržaja i još mnogo toga drugog. Izvješće je bogato podacima i spoznajama te predstavlja pravo vrelo informacija za sociologije medija, komunikologe i analitičare medijskih trendova. Predstavljeni podaci dobra su baza za analize sve očitijih promjena u navikama konzumacije online vijesti kao i dobra baza za analize sve izrazitijeg mijenjanja društvene uloge medija. Svijet medija i sve ono što ga čini;  od tehnologije, preko stvaratelja medijskih sadržaja, do publike te modaliteta društvenog utjecaja medija, mijenja se tolikom brzinom da i noviji teorijski koncepti koji problematiziraju odnos medija, društva, politike i ekonomije zastarijevaju gotovo preko noći. Upravo zbog toga ovo izvješće vrijedno je ne samo čitanja, već i pomnijeg proučavanja. Kao foršpan za jednu takvu analizu izdvojio bih nekoliko zanimljivih podataka koji, onako na prvi pogled, privlače pažnju čitatelja.

YouToube, WhatsApp i TikTok sve više se koriste u svrhu konzumacije vijesti

U mnogim zemljama, posebno izvan Europe i SAD, uočljiv je nastavak pada u korištenju Facebooka kao platforme za konzumaciju vijesti i sve veće oslanjanje na niz alternativa, uključujući aplikacije za privatne poruke i video mreže.

Posredstvom YouTube vijesti konzumira trećina (31%) obuhvaćenog globalnog uzorka svaki tjedan, WhatsApp u tu svrhu koristi petina uzorka (21%), dok je TikTok (13%) prestigao Twitter / X (10%).

Video postaje sve važniji izvor online vijesti, posebno kod mlađih dobnih skupina. Svaki tjedan kratkim video zapisima s vijestima pristupa dvije trećine (66%) obuhvaćenog uzorka, dok duži formati privlače polovicu (51%) uzorka. Glavno mjesto konzumiranja video zapisa s vijestima su internetske platforme (72%), a ne web stranice izdavača (22%). Iako se kombinacija platformi mijenja, većina ispitanika i dalje navodi platforme, uključujući društvene medije, pretraživače ili agregatore, kao glavne izvore online vijesti. Na razini obuhvaćenog globalnog uzorka, samo oko petina ispitanika (22%) navodi web stranice ili aplikacije s vijestima kao glavni izvor online vijesti  što je pad od 10% u odnosu na 2018. godinu.

Što se tiče izvora na koje ljudi najviše obraćaju pažnju kada su u pitanju vijesti na različitim platformama, zamjetan je sve veći fokus na komentatore ili analitičare koji se jasno identificiraju s određenim političkim stajalištima ili strankama, influencere i mlade kreatore vijesti, posebice na YouTubeu i TikToku. Međutim, na društvenim mrežama poput Facebooka i X-a, tradicionalni novinski brendovi i novinari i dalje igraju istaknutu ulogu.

Grafikon 1. Koje od sljedećih opcija najčešće koristite kada gledate online vijesti ili videosadržaj s vijestima?

Izvor: https://reutersinstitute.politics.ox.ac.uk/digital-news-report/2024/dnr-executive-summary

Manje od pola ispitanih vjeruje vijestima koje konzumira

Na razini globalnog uzorka 40% ispitanih vjeruje vijestima koje konzumira, što je na razini prošle godine, ali je za 4% niže nego što je bilo na vrhuncu pandemije koronavirusa. Općenito, mlađi ljudi, ljudi s niskim primanjima i ljudi s nižim stupnjem formalnog obrazovanja pokazuju manje povjerenje u vijesti.

Finska je i dalje zemlja s najvišim razinama ukupnog povjerenja u vijesti (69%), dok vijestima najmanje vjeruju građani Grčke (23%) i Mađarske (23%). Općenito, ukoliko se izuzme Francuska, povjerenje u vijesti je veće u zapadnoj nego u istočnoj Europi pri čemu jedna trećina građana Hrvatske (32%) vjeruje vijestima koje konzumira. To je veći postotak od gotovo svih istočnoeuropskih država izuzev Poljske, na razini povjerenja u vijesti u Italiji i Austriji. No, pri tom treba naglasiti da je povjerenje u vijesti u Hrvatskoj u snažnom padu od 2021. godine kada je u vijesti vjerovalo 45% građana. Dakle, u svega  tri godine povjerenje u vijesti u Hrvatskoj je palo za više od jedne četvrtine – s 45% na 32%. Globalno gledajući, istočna Europa je onaj dio svijeta u kojem je povjerenje u vijesti najmanje.

Slika 1: Povjerenje u vijesti u Europi.

Izvor: https://reutersinstitute.politics.ox.ac.uk/digital-news-report/2024/dnr-executive-summary

Nizak interes za vijesti i nesklonost plaćanju za online vijesti u Hrvatskoj

Možda je pad povjerenja u vijesti u Hrvatskoj razlog zbog kojih u Hrvatskoj, uz Slovačku, u odnosu na ostale europske zemlje najmanje onih koji su zainteresirani za vijesti, kao i onih koji su spremni platiti za online vijesti.

Slika 2: Zainteresiranost za vijesti u Europi

Izvor: https://reutersinstitute.politics.ox.ac.uk/digital-news-report/2024/dnr-executive-summary

Hrvatski građani vole besplatno pa tako ne vole plaćati niti za online informacije. Uz Tursku, Mađarsku, Italiju te UK, što je posebno zanimljivo, upravo u našoj zemlji pronalazimo najmanji broj (9%) onih koji plaćaju za online vijesti.

Slika 3: Plaćanje za online vijesti u Europi

Izvor: https://reutersinstitute.politics.ox.ac.uk/digital-news-report/2024/dnr-executive-summary

Muke po metodologiji

Na kraju treba obrati i pažnju na metodologiju, tj. na muke po metodologiji s kojima se trenutno susreću sva ambicioznija društvena istraživanja pa tako i ovo. Naime, kao i većina empirijskih istraživanja u zadnjih nekoliko godina, i ovo je provedeno online metodom i to na kvotnom, tj. neprobabilističkom uzorku. Osnovni problem kombinacije ove metode i ovakvog uzorka je preciznost procjene populacijskih parametara. Kao što istraživači iz Reuters Institute for the Study of Journalism navode, online uzorci će rezultirati podzastupljivanjem navika u konzumaciji vijesti ljudi koji su stariji i manje imućni. Stoga napominju da rezultate istraživanja treba smatrati reprezentativnima za online populaciju. No, zanima li nas zapravo samo ta populacija? Također, kako penetracija Interneta snažno varira između zemalja u različitim dijelovima svijeta, usporedba rezultata je prilično nezahvalna.

Drugi problem je što neprobabilistički uzorci ne omogućuju izračun pogreške procjene pojedinačnih rezultata. Budući da o tome ovisi mogućnost usporedbe rezultata istraživanja, ali i provođenje niza statističkih procedura, potrebno je nekako riješiti ovaj problem. Pitanje je kako? Istraživači Reutersa to su učinili tako što su koristili “pravilo palca”, tj. konstatirali su da je vrlo malo vjerojatno da su razlike od +/- 2 postotna poena, ili manje, statistički značajne. Stoga se na takve razlike ne referiraju u izvješću. Fair enoguh, ali dugoročno baš i nije neko rješenje. Kako ovo postaje univerzalni problem empirijskih istraživanja u društvenim znanostima, sociologija.hr će mu uskoro posvetiti jednu ozbiljniju analizu.