Dob, brak, djeca i razvodi: neke konture hrvatskog demografskog portreta  

Eurostat je prije par dana objavio interaktivnu publikaciju Demografija Europe – izdanje 2026., u kojoj su predstavljeni najnoviji podaci o stanovništvu EU.

U 2025. godini EU je imala 451 milijun stanovnika, milijun više nego 2024. Šest posto stanovništva imalo 80 ili više godina, a medijalna dob je iznosila 44,9 godina.  Oko 14 milijuna ljudi, tj. oko 3% stanovništva EU živjelo je u drugoj državi članici, a ne u onoj čiji su državljani.

Kako je demografija već dugo vremena jedno od središnjih problemskih mjesta hrvatskog društva, zanimljivo je vidjeti kako po različitim demografskim pokazateljima stojimo u odnosu na druge zemlje EU.

Stariji od prosjeka

Medijalna dob stanovništva zemalja EU u 2025. godini kreće se u rasponu od 39,6 godina (Irska) do 49,1 godinu (Italija), a medijan za cijelu EU iznosi 44,9 godina.

Hrvatska je po srednjoj dobi jedna od najstarijih zemalja EU. Hrvatska medijalna dob iznosi 45,5 godina, gotovo identično kao i Njemačka i Slovenija, vrlo blizu Španjolskoj, a nešto niže od Italije, koja je daleko najstarija zemlja EU, te Bugarske i Portugala.

Grafikon 1: Medijalna dob stanovništva (2024.)

Hrvatska je slabo naseljena zemlja

Po gustoći stanovništva, s 69,2 stanovnika po kvadratnom kilometru (podaci iz 2024. godine), nalazimo se na 21. mjestu od 27 zemalja EU. Nižu gustoću naseljenosti ima samo šest zemalja: Finska (18,5), Švedska (26,0), Latvija (30,0), Estonija (31,8), Litva (46,1) i Bugarska (58,6). Prosjek EU iznosi 109,7 st/km², što znači da je Hrvatska gotovo dvostruko rjeđe naseljena od europskog prosjeka.

Slika 1: Gustoća naseljenosti u zemljama EU (2024.)

Iznadprosječne stope nataliteta i mortaliteta

U 2024. godini stopa nataliteta u EU iznosila je 7,9 živorođenih na 1000 stanovnika. Među zemljama EU-a, najviše stope zabilježene su na Cipru (10 živorođenih na 1000 stanovnika), u Irskoj (9,9) i Francuskoj (9,6), a najniže u Italiji (6,3), Španjolskoj (6,5) te Litvi i Grčkoj (obje 6,6).

Hrvatska ima iznadprosječnu stopu nataliteta (8,3) i po ovom kriteriju nalazi se na 12. mjestu u EU. No istovremeno ima jednu od najviših stopa mortaliteta (13,2) i po ovom pokazatelju nalazi se na četvrtom mjestu u EU, što se onda odražava i na visoki negativni prirast koji iznosi 4,9. Po ovom pokazatelju Hrvatska se nalazi u donjem dijelu ljestvice, na 24. mjestu od 27 zemalja EU, s lošijim rezultatom od europskog prosjeka (−2,8). Ispod Hrvatske su jedino Grčka (−5,5), Litva (−6,4), Bugarska (−7,3), Latvija (−7,4) i Rumunjska (-5,3),  zemlje s izrazito nepovoljnom demografskom dinamikom. Gledajući u jednom širem kontekstu Hrvatska je po stopi prirodnog prirasta vrlo bliska većini istočnoeurpskih zemalja, izuzev Slovenije, Češke i Slovačke. Dakle, problem hrvatske demografije povezan je i visokom smrtnosti što je ponajprije odraz ostarjele populacije.

Grafikon 2: Natalitet, mortalitet i prirodni prirast (2024.)

Iznadprosječna stopa fertiliteta.

Stopa ukupnog fertiliteta (TFR) pokazuje prosječan broj djece koji bi žena rodila tijekom svog reproduktivnog vijeka, i po tom pokazatelju iz 2024. godine Hrvatska stoji bolje nego što se obično pretpostavlja. S vrijednošću od 1,46 Hrvatska se nalazi na visokom šestom mjestu u EU, iznad europskog prosjeka koji iznosi 1,34, i iznad većine zapadnoeuropskih zemalja poput Njemačke (1,36), Austrije (1,31), Finske (1,25) ili Italije (1,18). Ispred Hrvatske su jedino Bugarska (1,72), Slovenija (1,52), Francuska (1,61), Irska (1,47), Danska (1,47) i Slovačka (1,46).

Dakle, prema fertilitetu smo na šestom, a prema natalitetu na trinaestom mjestu u EU. Takva pozicija – visok fertilitet, ali srednja stopa nataliteta, ima jasno demografsko objašnjenje. Stopa nataliteta ovisi o broju žena u reproduktivnoj dobi, a kako se ukupno stanovništvo Hrvatske smanjuje već desetljećima, dodatno se sužava kontingent žena koje mogu rađati. S druge strane, žene u fertilnoj dobi u Hrvatskoj rađaju u prosjeku više djece od žena u većini europskih zemalja.

Grafikon 3. Stope fertiliteta u zemljama EU (2024.)

U Hrvatskoj je bračna zajednica na cijeni, a broj razvoda niži nego u Europi

Prema pokazatelju opća stopa sklapanja brakova koji ukazuje na broj sklopljenih brakova na 1000 stanovnika u jednoj godini, Hrvatska se nalazi iznad EU prosjeka. Ovaj podatak svakako treba gledati u kontekstu činjenice da su većini hrvatskih građana vrijednosti obiteljskog života visoko na ljestvici prioriteta. Prema Europskom istraživanju vrijednosti obitelj je bila veoma važna za 78,4 % hrvatskih ispitanika 1999., 75,4 % 2008. i 82,9 % 2017. godine. Shodno tome za većinu hrvatskih građana brak je institucija koja ima vrijednost. Iako se broj onih koji smatraju da je brak zastarjela institucija povećava od početka ovog stoljeća, u Europskom istraživanju vrijednosti 2017./2020. 80 % građana smatralo je suprotno. Gledajući iz te perspektive, podatak da se prema broju sklopljenih brakova nalazimo u samom vrhu poretka EU zemalja ne bi trebao biti iznenađujući. Dakle, brak je u Hrvatskoj dominantna forma zajedničkog života muškarca i žene, znatno raširenija nego u zapadnoeuropskim društvima u kojima su pak raširenije različite forme izvanbračnih zajednica.

Grafikon 4.  Opća stopa sklapanja brakova u zemljama EU (2024.)

Napomena: za Njemačku, Belgiju, Irsku, Francusku, Cipar i Dansku podaci za 2024. nisu dostupni.

Novi podaci o fertilitetu i broju sklopljenih brakova potvrđuju obrazac koji je demografima dobro poznat. Riječ je o tome da je u Hrvatskoj broj živorođenih u uzročno-posljedičnoj vezi sa sklapanjem braka jer, s jedne strane, broj živorođene djece znatno ovisi o broju sklopljenih brakova, budući da je brak dominantna forma muško-ženske zajednice, a s druge strane broj živorođenih određenog naraštaja utječe na broj sklopljenih brakova kada taj naraštaj stupa u tzv. udajno-ženidbenu dob.

Naposljetku, osim što se relativno češće vjenčavamo, rjeđe se i rastajemo. Prema pokazatelju opća stopa razvoda kojim se mjeri broj razvoda na 1000 stanovnika godišnje, Hrvatska je na dnu ljestvice EU zemalja, zajedno s Bugarskom (1,3), Italijom (1,3), Rumunjskom (1,1) i Slovenijom (1,0). Najniža stopa je na Malti (0,9), što vjerojatno ima veze s tim da je Malta razvod legalizirala tek 2011. godine. Hrvatska dakle ostaje zemlja u kojoj brak kao institucija još uvijek ima snažnu simboličku i kulturnu težinu što se odražava i u relativno visokoj stopi sklapanja i u relativno niskoj stopi razvoda brakova.

Grafikon 5.  Opća stopa razvoda brakova u zemljama EU (2024.)

Treba napomenuti da je broj razvoda brakova zadnjih godina relativno stabilan. Vrhunac broja razvedenih brakova DZS bilježi u 2016. godini – 7036 i od tada je taj broj u stalnom padu, da bi se zadnjih godina spustio ispod 5000 razvoda u godini.