Nije Beč, nije Pešta, nije Krakow ni Ljubljana. Prva katedra za sociologiju u Habsburškoj Monarhiji utemeljena je u Zagrebu

Premda hrvatska sociološka literatura sadrži publikacije posvećene društvenim uvjetima i institucionalnom razvoju hrvatske sociologije, njezinoj sveučilišnoj i izvansveučilišnoj rasprostranjenosti, teorijskim i istraživačkim dosezima, disciplinarnoj razgranatosti i profesionalnom statusu, „povijest hrvatske sociologije nije napisana, pa je to svakako jedan od važnih zadataka ne samo profesionalnog razvoja, nego i potreba koja proistječe iz refleksivnog obilježja sociologije“ (Cifrić 1998: 254). Drugim riječima: „za kritički odnos suvremene hrvatske sociologije prema vlastitoj prošlosti nije dovoljno da se burna politička povijest i totalitarne ideologije registriraju kao pozadina razvoja socioloških ideja. Naprotiv, treba se upitati koje su sve simboličke i strukturne konzekvence tako burnih povijesnih okolnosti, za način i razloge zbog kojih su sociolozi razvili određene teorijske okvire, definirali analitičke kategorije te birali svoje metodološke pristupe.“ (Jakelić 2010).

Nenapisana povijest hrvatske sociologije

Međutim, povijest hrvatske sociologije i dalje ostaje nenapisana. Bilo da opisuje izvanjske uvjete i utjecaje (krucijalna razdoblja različitih društveno-političkih sustava, društveno-povijesne prevrate, kulturno-obrazovne prilike, socijalnu strukturu, ideološku i svjetonazorsku konjunkturu i sl.) ili  analizira i tumači pitanja svog unutarnjeg razvoja[1], a da bi mogla sebe uspoređivati s drugim nacionalnim sociološkim tradicijama, hrvatska sociologija ili još nije na zadovoljavajućem stupnju institucionalnog razvoja za temeljito i sustavno istraživanje vlastitih razvojnih mijena ili s obzirom na nedovoljnu historijsku distancu, naročito vezano uz bliža razdoblja njezine prošlosti, još nije „sazrelo vrijeme“ za takvo obuhvatno istraživanje.

Temeljito istraživanje kulturno-povijesnih okolnosti, znanstvenih doprinosa i kritičko-refleksivnih opservacija o sociologiji i njezinom historijskom i suvremenom razvoju u Hrvatskoj, zbog složene višedimenzionalnosti predmeta, zahtijeva njemu prilagođen teorijsko-istraživačkih pristup i adekvatnu metodologiju. Takav projekt iziskuje ne samo utemeljenje zasebne discipline nego i stvaranje trajne institucionalizirane kadrovske i materijalne infrastrukture kakva u zemljama razvijenije sociološke kulture već postoji. Kako je riječ o složenom poduhvatu koji u današnjim  institucionalnim, ali i u širim društvenim, vrijednosno-ideološkim prilikama očito još nije moguće izvesti, nije naodmet suspregnuti ambiciju te se orijentirati prema istraživanju kulturno-povijesnih isječaka iz ukupnog razvoja sociologije u Hrvatskoj, i namijeniti ih, makar kao dio građe, nekoj budućoj rekonstrukcijskoj ekspertizi i kritičkoj samorefleksiji.

Za ovu priliku, ne ulazeći u opće društveno-povijesne i institucionalne aspekte nastanka i razvoja hrvatske sociologije, vrijedi izdvojiti bilješku o jednoj naizgled marginalnoj historiografskoj crtici na koju želimo usmjeriti pozornost čitateljstva. Riječ je o značaju i međunarodnoj prepoznatljivosti podatka vezanog uz datum akademskog institucionaliziranja sociologije u Hrvatskoj, odnosno Habsburškoj Monarhiji. Mjesto njezina akademskog utemeljenja je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a njezin prvi profesor bio je pravnik i sociolog Ernest Miler (Pakrac, 28. svibnja 1866. – Zagreb, 9. listopada 1928.). Katedra za pomoćne kriminalne znanosti i sociologiju osnovana je 1906.[2]

Ernest Miler, preuzeto s https://www.enciklopedija.hr/clanak/miler-ernest

Nužnost deprovincijalizacije za podizanje ugleda nacionalne sociologije

Nacionalni povjesničari i historiografi sociologije uobičajeno kompariraju vlastitu s drugim nacionalnim sociologijama, kako bi, između ostalog, ocijenili doprinos domaće sociološke tradicije svjetskoj sociologiji. Značaj uvrštenja akademskog priznanja „male“ hrvatske sociologije na svjetske popisne liste „prvih“, „utemeljiteljskih“ i „početnih“ zacijelo je drugotan u odnosu na kritičku evaluaciju stvarnih teorijskih i istraživačkih doprinosa naših (pred)sociologa nacionalnoj i globalnoj sociološkoj tradiciji. Uostalom utjecaj „malih“ nacionalnih sociologija i jezika u odnosu na „velike“ sociologije i jezike, iz globalne perspektive, u većini slučajeva, gotovo da je zanemariv.  Ipak, kronologije važnih događaja iz nacionalnih socioloških tradicija ne propuštaju istaknuti prvotnost određene pojave iz vlastite sociološke tradicije u odnosu na druge, npr. prvi sociološki kongres, prva sociološka udruga, prva katedra za sociologiju, itd. Prema tome, informaciji o vremenu nekog važnog akademsko-znanstvenog događaja dodaje se i podatak o njegovom prvotnom karakteru u nacionalnom i međunarodnom kontekstu. Time se pridonosi ugledu nacionalne sociologije i u neku ruku deprovincijalizira njezin položaj.

Prva u Habsburškoj Monarhiji: Katedra za sociologiju na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1906).

Tako npr. povjesničari poljske sociologije ističu sociološku katedru na Sveučilištu u Krakovu kao prvu u Habsburškoj Monarhiji. U članku  Institutionalization of Sociology, u kojem poljski sociolog Janusz Mucha, pozivajući se na knjigu poljske povjesničarke sociologije Nine Kraško  „Institucionalizacija sociologije u Poljskoj 1920-1970.“ (Kraško: 1996.), prenosi podatak da je na Jagellonijanskom Sveučilišitu u Krakovu, 1910. otvorena Katedra za kršćansku sociologiju s prvim profesorom Kazimierzom Zimmermannom, te da je riječ o „prvoj sociološkoj katedri u Habsburškoj Monarhiji“ (Mucha 1998:242). Ako je Katedra za kriminalne pomoćne znanosti i sociologiju (u daljnjem tekstu: Katedra) osnovana 1906. na Sveučilištu u Zagrebu, kako je moguće da ugledna povjesničarka poljske sociologije ističe Sveučilište u Krakowu kao prvo utemeljiteljsko akademsko mjesto sociologije u Habsburškoj Monarhiji? Ukoliko se Kraško, tražeći i uspoređujući nazive Katedri za sociologiju u drugim zemljama Habsburške Monarhije, rukovodila kriterijem samostalnog sociološkog naziva, dakle bez spominjanja drugih znanosti, tj. kao katedra za sociologiju, vrijedi navesti da taj kriterij nije primjenjiv, jer ako su na zagrebačkoj Katedri predavane i druge znanosti, to ne isključuje prisutnost sociologije. Drugim riječima, činjenica da je sociologija u nazivu Katedre pridodana kriminologiji i njezinim pomoćnim znanostima te da je u početku predavana kao neobvezan predmet ne isključuje njezinu akademsku prisutnost. Tim više jer je u nazivu Katedre, za razliku od drugih pomoćnih znanosti kriminologije jedina izdvojena nazivom i samostalno navedena.

Sociologija kao sredstvo modernizacije studija prava

Sociologija na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu prihvaćena je u okviru pluralističke tradicije teorije prava na tom fakultetu, koja je bila inkluzivna, odnosno otvorena prema tzv. pomoćnim znanostima, kako prirodnih (biologija, medicina), tako i društveno-humanističkih (filozofija, povijest, etnologija, antropologija, psihologija, politologija, ekonomija i sociologija), što je u ono vrijeme bilo u skladu s postulatom pozitivizma o jedinstvu znanosti te je pogodovalo modernizaciji studija prava kroz uvođenje novih predmeta. (Padjen 2016). Sociologija je kao pomoćna znanost užem pravnom području kaznenoga prava i kriminologiji, trebala, teorijski i empirijski, uz pomoć statistike, pridonijeti analizi uzroka zločina i njihovih socijalnih posljedica, objašnjenju svrha i učinaka kazni, razumijevanju i saniranju posljedica kaznenih djela na žrtve, mjeriti stope kriminaliteta, korelirajući ih sa drugim (ekonomskim, političkim itd.) pojavama i procesima, itd…( vidi Vrban 2006: 11). S druge strane, trebala je vlastitim teorijskim arsenalom pridonijeti objašnjenju djelovanja i utjecaja državne vlasti i pravnog sustava na društvo, njegovu strukturu i funkcije, organizacijske oblike i procese…(vidi Pusić 1989:12).

Dakle, pozitivistički usmjerena, lišena subverzivnosti po poredak, sociologija je prihvaćena kao akademska disciplina na Pravnom fakultetu u Zagrebu (vidi Batina 2006).

Kriterij samostalnog sociološkog naziva katedre nije izlučan za procjenu utemeljenja sociologije kao akademske discipline

Tako zamišljena, iako navedena zajedno s katedrom za kriminologiju, sociologija je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu bila utemeljena i predavana zasebno. Znači, 1906. godina doista predstavlja godinu njezina akademskog institucionaliziranja. Stoga kriterij samostalnog sociološkog naziva katedre nije izlučan za procjenu utemeljenja sociologije kao akademske discipline. Možda Kraškoj podatak o godini akademskog utemeljenja sociologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu nije bio dostupan?!? U tom slučaju, vrijedi istaknuti da u nas, osim pojedinih rekapitulacija, nema sustavnih historiografskih istraživanja o hrvatskoj sociologiji koja bi bila dostupna i intenzivnije prezentirana svjetskoj sociološkoj i kulturno-znanstvenoj javnosti. Ipak, Kraškin je zaključak preuzet kao vjerodostojan i objavljen u Muchinom članku koji donoseći iscrpan pregled osnivača i utemeljitelja akademske sociologije iz američke, francuske, njemačke, talijanske, austrijske, engleske, srednjoeuropske, istočnoeuropske i globalne sociološke institucionalne tradicije, hrvatski doprinos institucionaliziranju sociologije kao akademske discipline ne spominje.

Pritom vrijedi navesti da u navedenom članku kriterij veličine ili značajnosti znanstvenog doprinosa pojedine sociološke tradicije, u smislu „velikih i malih“ nije bio primijenjen. Prema tom kriteriju hrvatska bi sociologija, možda i s pravom, u odnosu na „velike tradicije“, bila izostavljena. No, najvjerojatnije je podatak o godini akademskog utemeljenja sociologije u Hrvatskoj, uvaženim poljskim sociolozima bio nedostupan, dakle nepoznat, pa su izveli zaključak da su oni bili prvi u Habsburškoj Monarhiji.

U Beču je 2020. objavljen opsežan (1 083 str.) Zbornik (preko sedamdeset autora) pod nazivom Die Soziologie und ihre Nachbardisziplinen im Habsburgerreich  u koji je uvršten prilog o razvoju sociologije u Hrvatskoj do 1918. (Batina 2020: 181 – 196). Prilog bi trebao pridonijeti kvalitetnijoj upoznatosti međunarodne javnosti s hrvatskom sociološkom tradicijom i njezinim institucionalnim razvojem

Istraživanje povijesti hrvatske sociologije – važan korak ka izgradnji nacionalne disciplinarne samosvijesti

Isticanje institucijske prvotnosti u odnosu spram drugih nacionalnih socioloških tradicija, ma koliko bilo irelevantno u odnosu na procjenu ukupnog spoznajnog doprinosa sociologiji, sugerira ne samo pripadnost vlastite nacionalne sociologije su-vremenovanju s globalnim strujanjima, nego i ukazuje na njezinu možebitnu predvodničku ulogu, što govori o kulturno-znanstvenoj naprednosti, za razliku od provincijalne zakašnjelosti. Sve to pridonosi izgradnji nacionalnog disciplinarnog samorazumijevanja i samotumačenja, a zatim samoodređenja i samosvijesti. Uz to, na neki način uzdiže se i osjećaj ponosa na vlastitu sociološku tradiciju, pa je moguće da su i ta, u osnovi identitetska obilježja nacionalne sociologije, utjecala na poljske kolege pri isticanju navedenog zaključka.

S obzirom da to mjesto pripada eto baš našoj sociološkoj tradiciji, nije naodmet ovdje korigirati zaključak poljskih kolega i u tom malom isječku pridonijeti deprovincijaliziranju kulturno-znanstvenog položaja hrvatske sociološke i pravne akademske tradicije. Već i na ovoj inicijalnoj razini, pokazuje se da zalaganje za disciplinarnim istraživanjem vlastite sociološke tradicije nije izlišno. Koliko vidimo, druge kulturno-znanstvene sredine ne ustručavaju se izdvojiti svoj utemeljiteljski, prvotni doprinos u određenom znanstvenom području. Stoga nema razloga da vlastitu sociološku tradiciju lišimo takve, u ovom slučaju, za nas dobrodošle, blagodati. Dakle prva katedra za sociologiju u Habsburškoj Monarhiji utemeljena je u Hrvatskoj.

Literatura:

1. Batina, G. (2006) Počeci sociologije u Hrvatskoj: društveni uvjeti, institucionaliziranje i kronologija do 1945., uz ponovljeno izdanjeTomičić pl., J. (1910) Počela sociologije. Zagreb: Kultura i Društvo.
2. Batina, G. (2020) IV. Der Kroatische Teil / Die Kroatische Sociologie, u: Die Soziologie und ihre Nachbardisziplinen im Habsburgerreich. Ein Kompendium internationaler Forschungen zu den Kulturwissenschaften in Zentraleuropa. Ur. Acham, K., Wien: Böhlau Verlag. Str. 181–196.
3. Batina, G. (prir.) (2020) Ernest Miler – Raison d’ être sociologije. Zagreb: Kultura i
   1. Društvo
4. Cifrić, I. (1995) Sociologija u novom društvenom kontekstu. Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja, Vol. 4 No. 2-3 (16-17). Zagreb: Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar. URL: https://hrcak.srce.hr/32424 .
5. Jakelić, S: (2010) Komentar na Predsjednički govor Inge Tomić-Koludrović na kongresu Hrvatskoga sociološkog društva 2009. Revija za sociologiju 40, 3: 325–329.
6. Krasko, N. (1996) Instytucjonalizacja socjologii w Polsce. Wydawnictwo Naukowe PWN.
7. Mucha, J. (1998) Institutionalization of Sociology. Polish Sociological Review, 123. Str. 235–246.
8. Padjen, M. (2016) Pouke pravnog monizma. U: Zbornik PFZ, 66, (5) 595-617.
9. Pusić, E. (1989) Društvena regulacija. Zagreb: Globus.
10. Ravlić, S. (2008) Sociologija i pravni studij: Uz povijest Katedre za sociologiju (1906.-2006.). U: Hrvatska sociologija: razvoj i perspektive. Krbec, D. (ur.). Str. 59 – 67. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo. URL: https://www.pravo.unizg.hr/soc/tradicija_kolegija_sociologija/tradicija_kolegija_sociologija_na_pravn#_ftn3 .
11. Vrban, D. (2006) Sociologija prava : uvod i izvorišne osnove. Zagreb : Golden marketing – Tehnička knjiga.

[1] Npr. označava faze ili etape institucionalnog razvoja, analizira ključne teorijske i metodološke pristupe, iznosi ključna istraživanja, obrazlaže ideološke utjecaje, reflektira vlastitu ulogu i doprinos u društvu itd.

[2] „Katedra je osnovana kraljevskim rješenjem od 9. 3. 1906. pod nazivom Katedra za pomoćne kriminalne znanosti i sociologiju (Artes adiutrices juris criminalis et sociologia), a Ernest Miler je bio imenovan javnim redovitim profesorom za kriminalne znanosti i sociologiju, prvim profesorom sociologije u Austro-Ugarskoj. Nastava je počela zimskim semestrom 1906/07. s kriminalnim znanostima kao obveznim predmetom u 4. godini u oba semestra i sociologijom kao neobveznim predmetom u 2. godini u oba semestra.“ (Ravlić 2008).

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.