Glas iz dijaspore: zadovoljstvo roditelja-iseljenika hrvatskom nastavom u inozemstvu

Nakon velikog vala iseljavanja iz Hrvatske u zemlje Europske unije između 2009. i 2013., u kojem su obitelji s djecom činile značajan udio, pitanje očuvanja hrvatskog jezika i kulture u dijaspori ponovno se aktualiziralo. Upravo s tim ciljem Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske provodi program Hrvatske nastave u inozemstvu. Program se temelji na Kurikulumu hrvatske nastave u inozemstvu iz 2003. godine, a danas se provodi u 23 države diljem svijeta. Ova je nastava dobrovoljna, a njezin uspjeh ovisi o motivaciji i angažmanu roditelja i djece, kao i o organizacijskim uvjetima.

Kako bi se utvrdilo zadovoljstvo roditelja-iseljenika ovim programom, 2024. godine provedeno je istraživanje na prigodnom uzorku od 261 roditelja iz različitih europskih zemalja (autori dr. sc. Renata Burai i dr. sc. Ivan Burić[1]) čija djeca pohađaju, ili su pohađala hrvatsku nastavu u inozemstvu u dobnim skupinama od osnovne do srednje škole (ukupno 341 učenik). Najveći broj sudionika istraživanja bio je iz Njemačke (54,3 %).

Cilj istraživanja bio je dobiti uvid u zadovoljstvo roditelja hrvatskom nastavom i njezinim ključnim komponentama – kurikulumom, organizacijom, nastavnicima, sadržajem i infrastrukturom. Shodno tome, istraživala se razina upoznatosti roditelja s Kurikulumom hrvatske nastave u inozemstvu kao i mišljenje roditelja o načinu organizacije nastave, ciljevima, sadržaju i materijalnim uvjetima, zadovoljstvu roditelja radom i kompetencijama učitelja.

Što roditelji misle o hrvatskoj nastavi u inozemstvu?

Više od polovice ispitanih roditelja (56 %) navelo je da su dobro upoznati s Kurikulumom, a njih 75,4 % smatra da su njihova očekivanja od nastave u velikoj mjeri ispunjena. Najvišim ocjenama roditelji su vrednovali ciljeve Kurikuluma usmjerene na višejezičnost, interkulturalnost te poticanje nacionalnog ponosa i upotrebe hrvatskog jezika u svakodnevnim situacijama (vidi tablicu 1.). S druge strane, nešto slabije ostvarenje programa roditelji uočavaju u području razvijanja umjetničke komponente – likovne, glazbene i vizualne kulture – što se dijelom može objasniti činjenicom da nastavu uglavnom izvode učitelji hrvatskoga jezika i povijesti.

Tablica 1. Procjena roditelja o realizaciji pojedinih ciljeva Kurikuluma hrvatske nastave u inozemstvu

Rezultati istraživanja ukazuju da roditelji više cijene edukativnu funkciju Kurikuluma, odnosno razvoj jezičnih vještina i motivaciju za obrazovanje na hrvatskom jeziku u odnosu na one elemente Kurikuluma koji više ispunjavaju nacionalno-integracijsku funkciju. Iako smatraju važnim razvijanje nacionalnog ponosa i povezanosti s hrvatskom zajednicom, roditeljima je ipak prioritet da djeca nauče govoriti hrvatski jezik kako bi se mogli snalaziti u svakodnevnoj komunikaciji te imati mogućnost nastaviti školovanje na hrvatskom jeziku. Slično tomu, roditelji u većem broju izjavljuju da su njihova djeca više zainteresirana za nastavu hrvatskog jezika i književnosti (73 %) nego za sadržaje vezane uz kulturnu i prirodnu baštinu (65 %).

Iako su u velikoj većini zadovoljni sadržajem i kvalitetom nastave, roditelji su izrazili jasne preferencije kada je riječ o organizaciji nastave. Više od 72 % njih želi da se nastava provodi u sklopu redovne škole koju njihova djeca pohađaju – bilo kao izborni predmet ili u prostoru škole nakon redovne nastave. Glavni razlog tome je praktičnost – udaljenost hrvatskih škola, logistički izazovi i vremenska zahtjevnost predstavljaju prepreke roditeljima.

Idealnim modelom roditelji smatraju organizaciju nastave jednom tjedno u trajanju od dva školska sata (50 %), dok je opcija dva puta tjedno po jedan sat prihvatljiva za njih 20 %. Najmanji broj roditelja podržava nastavu vikendom (6 %), što pokazuje da se model tzv. „subotnjih škola“ sve manje uklapa u ritam suvremenih obitelji.

Istraživanje pokazuje da su roditelji većinom zadovoljni dostupnim materijalno-tehničkim sredstvima – udžbenicima, nastavnim pomagalima, prostorom i digitalnim resursima – što je potvrđeno prosječnom ocjenom 3,81. Dvije trećine roditelja ovu komponentu ocijenilo je najvišim ocjenama, iako i dalje postoji potreba za modernizacijom i boljom infrastrukturom.

Učitelji – ključni čimbenik uspjeha hrvatske nastave u inozemstvu

Jedan od najznačajnijih nalaza istraživanja odnosi se na učitelje: 93,2 % roditelja izrazilo je veliko zadovoljstvo njihovim radom, s prosječnom ocjenom 4,63 na ljestvici od 1 do 5.

Grafikon 1. Procjena zadovoljstva roditelja angažiranošću učitelja u HNuI, (1 – najmanje; 5 – najviše zadovoljni)

Posebno se kod učitelja cijene suradnja s roditeljima, predanost poslu, profesionalnost, socijalne i komunikacijske vještine te spremnost na suradnju (Tablica 2).

Tablica 2.  Zadovoljstvo pojedinim odrednicama rada učitelja.

Zanimljivo je da roditelji više vrednuju sposobnost učitelja za suradnjom nego njihove profesionalne kompetencije. Stoga autori istraživanja naglašavaju važnost edukacije prije odlaska na rad u HNuI posebice komunikacijskih vještina i kompetencija za rad u multikulturnim sredinama, kao i za suradnju s roditeljima, jer upravo te komponente pridonose većem međusobnom povjerenju.

Zadovoljan roditelj – jamstvo opstanka hrvatske nastave u inozemstvu

Rezultati istraživanja upućuju na visok stupanj zadovoljstva roditelja-iseljenika hrvatskom nastavom u inozemstvu – sadržajem, učiteljima i osnovnim uvjetima. No istovremeno se jasno izražava potreba za modernizacijom organizacijskih aspekata nastave, osobito u pogledu lokacije, termina i usklađenosti s dnevnim obvezama obitelji. Roditelji žele održivu, praktičnu i kvalitetnu nastavu koja će djecu povezivati s jezikom, kulturom i identitetom domovine, ali i olakšavati svakodnevno sudjelovanje u obrazovnom procesu. Uloga učitelja u tome je ključna – oni moraju biti stručno i osobno osposobljeni ne samo za rad s djecom, već i za izgradnju suradničkog odnosa s roditeljima. Roditelji također naglašavaju potrebu jačeg povezivanja djece s lokalnim hrvatskim zajednicama u inozemstvu, gdje bi djeca mogla stjecati prijateljstva i razvijati osjećaj pripadnosti. Aktivnosti i sadržaji usmjereni tom cilju mogu se ostvariti primjenom suvremenih pedagoških metoda i strategija, kako u učionici, tako i izvan nje. Interaktivno učenje, istraživački projekti te suradničko učenje u okviru formalnih i izvannastavnih aktivnosti ključni su za postizanje tih ciljeva. Ovo istraživanje pruža čvrst temelj za daljnje prilagodbe i unaprjeđenja HNuI u skladu s potrebama obitelji koje žive izvan domovine, a kojima je hrvatski identitet i dalje snažna poveznica s matičnom zemljom.

Poruka roditelja je jasna – žele više fleksibilnosti, više prilika za povezivanje i veću prisutnost hrvatskog jezika i kulture u životima svoje djece. Program hrvatske nastave u inozemstvu, kao most između domovine i dijaspore, ima potencijal postati još snažniji element očuvanja nacionalnog identiteta ako se u njegov razvoj uključe oni koji ga i čine – roditelji i djeca.

[1] Podrobnije rezultate istraživanja moguće je pronaći na: https://hrcak.srce.hr/file/481546, https://hrcak.srce.hr/file/484875,

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.