Hrvatske škole u iseljeništvu: njegovanje hrvatskog nacionalnog identiteta u dijaspori
U rujnu ove godine u organizaciji Instituta za istraživanje migracija i Hrvatske matice iseljenika održana je znanstveno-stručna konferencija o hrvatskim školama u iseljeništvu. Tema je koja nije česta u hrvatskom medijskom prostoru. Za iseljene Hrvate ona je vrlo značajna. Republika Hrvatska obuhvatila ju je Nacionalnim planom razvoja sustava obrazovanja do 2027. godine. U okviru tog plana, u tematskom području pod rednim brojem četiri, koje obuhvaća odgoj i obrazovanje djece i učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, pripadnika nacionalnih manjina te pripadnika hrvatskoga naroda izvan Republike Hrvatske, planirana je provedba posebnog cilja koji uključuje donošenje novog kurikula hrvatske nastave u inozemstvu i izradu odgovarajućih obrazovnih materijala. Općenito, hrvatska nastava u inozemstvu ima za cilj, među djecom i mladima hrvatskih iseljenika, osnaživanje osjećaja pripadnosti domovini, očuvanja hrvatskoga nacionalnog identiteta učenjem hrvatskog jezika i kulture.
Povijest hrvatskih škola u iseljeništvu
Organizirano učenje hrvatskoga jezika i kulture u iseljeništvu može se pratiti od početka 20. stoljeća u SAD-u kada su misionari sa župnim pomoćnicima nastojali osim za vjerske potrebe biti na raspolaganju i za druge društveno-socijalne potrebe, pa su organizirali zabavne priredbe, njegovali folklor i glazbu, otvarali škole, knjižnice, čitaonice, organizirali sportska natjecanja, izlete i hodočašća. Prvu hrvatsku školu utemeljio je 1905. godine župnik Davorin Krmpotić u hrvatskoj župi u Kansas Cityju. Nastava je bila na engleskom, ali se u školi učio hrvatski jezik i povijest te se govorilo hrvatski. Godine 1931. u školi je bilo 650 učenika. Najbrojnija škola bila je Hrvatska škola u župi Sv. Jeronima u Chicagu, koja je u početku bila organizirana kao župna škola (1922.), a kasnije je postala Model škola HIŠAK-a. Hrvatska škola Kardinal Stepinac u Chicagu osnovana je 1973. godine. Bio je to početak prve, organizirane Hrvatske škole u Chicagu. Učilo se hrvatski jezik, hrvatska književnost, povijest i zemljopis, uz vjeronauk, hrvatska glazba i narodni plesovi. Krajem 1978. godine učenici su polagali prvi ispit iz hrvatskog jezika. Rezultati ovog ispita prihvaćeni su kao bodovi za njihovu diplomu srednje škole.
HIŠAK
U New Yorku su se 1974. u hrvatskoj župi sv. Ćirila i Metoda na inicijativu istaknutih članova katoličke zajednice i hrvatskih intelektualaca okupili na osnivačkom sastanku predstavnici hrvatskih škola iz Toronta, Hamiltona, Chicaga i New Yorka i osnovali su ustanovu „Hrvatske izvandomovinske škole u Americi i Kanadi/Croatian Schools of America and Canada“ (HIŠAK-CSAC). Organizacija je obuhvaćala škole i ustanove za učenje hrvatskoga jezika i kulture izvan Hrvatske. Godine 1977. HIŠAK-u su se pridružile škole u Australiji i od tada su nosile naziv Hrvatske škole Amerike, Australije i Kanade, obuhvaćajući 55 škola u Americi i Kanadi, 12 škola iz Australije te dvadesetak škola iz europskih zemalja: Njemačke, Francuske, Švicarske i Švedske. Djelatnost HIŠAK-a bila je među ostalima pružiti potporu učiteljima putem organizacije stručnih seminara i usavršavanja kao i pokrenuti izdavačku djelatnost usmjerenu na tisak udžbenika, priručnika i drugih nastavnih materijala za učenje hrvatskoga jezika i kulture te koordiniranje i povezivanje hrvatskih škola kao i sačuvati vezu s domovinom podrijetla.
U Kanadi hrvatski useljenici I. polovice 20. stoljeća isto su imali visoki poriv za očuvanje hrvatskoga jezika i osnivanje hrvatskih škola. U početku hrvatski jezik prenosio se unutar obitelji na sljedeću generaciju. Roditelji su međusobno i s djecom razgovarali na hrvatskom jeziku, poticali su ih čitanju hrvatskih novina, najčešće Slobodnu misao i Hrvatski glas, te sudjelovanju u raznim hrvatskim kulturnim društvima, bilo kazališnim predstavama, pjesničkim recitacijama, pjevačkim zborovima, tamburaškim sastavima ili sportskim klubovima. Prema istraživanju Stana Granica (2023) prije pedesetih godina prošlog stoljeća u Kanadi je povremeno djelovalo deset škola hrvatskoga jezika. Škole su osnivale hrvatske organizacije, prosvjetna, potporna i radnička društva: Savez kanadskih Hrvata, Hrvatska bratska zajednica, Hrvatski narodni dom, Hrvatska seljačka stranka, Hrvatski prosvjetni savez, Radničko-seljačko prosvjetni klub. Škole su osnivane u gradovima Hamilton, Kirkland Lake, Schumacher, Sudbury, Timmins, Toronto, Vancouver i Windsor, a najveći problem bio je angažirati učitelja hrvatskoga jezika. Prva hrvatska škola u Kanadi bila je osnovana u Timminsu 1932. godine od strane Radničko-seljačkog prosvjetnoga kluba. U školama se poučavalo prema udžbeniku i čitanci pod naslovom Abecedarka, koju je 1932. godine izdala Hrvatska Bratska Zajednica.
Osnivanje hrvatskih katoličkih misija i župa u Kanadi počelo je oko pedeset godina kasnije nego u Americi, što je pratilo i osnivanje župnih škola. Prva župna škola Kanade u kojoj se podučavao hrvatski jezik i kultura osnovana je pri hrvatskoj katoličkoj misiji u Sudburyju za vrijeme vlč. Krune Pandžića 1961. godine. Taj je događaj potaknuo župnika vlč. Juru Vrdoljaka za osnivanje hrvatske župne škole u Torontu sljedeće godine. U tome mu je pomogao o. Božidar Vidov (grkokatolički svećenik) koji je u to vrijeme došao služiti kao njegov pomoćnik. Škola je počela s radom 1961./1962. godine i u početku je imala samo dva razreda i tri učitelja.
Australski Hrvati već su šezdesetih godina prošlog stoljeća organizirali nastavu hrvatskog jezika u hrvatskim katoličkim centrima i tzv. subotnjim školama. Prve su hrvatske škole osnovane u Melbourneu 1961. godine, a u Sydneyu 1965, pri čemu je na području ovog grada do 1977. pri katoličkim centrima i hrvatskim klubovima djelovalo 15 hrvatskih škola. Većina tih škola bila je od 1977. godine učlanjena u organizaciju Hrvatske izvandomovinske škole Amerike i Kanade (HIŠAK-CSAK). The Suturday School of Community Languages osnovana je 1978. odlukom australske vlade, u sklopu Ministarstva za obrazovanje. Zajedničkim nastojanjem Katoličke Crkve, roditelja i hrvatskih klubova u Sydneyu je 1977. godine osnovan Središnji odbor hrvatskih etničkih škola (SOHEŠ) u New South Walesu kao krovna organizacija hrvatskih škola u Australiji. Njezina zadaća bila je koordinirati hrvatske etničke škole, unaprijediti njihov rad i osigurati im financijska sredstva.
Jugoslavenske dopunske škole (JDŠ)
Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća na europskom području egzistirale su tzv. jugoslavenske dopunske škole u organizaciji SFR Jugoslavije koje su organizirale brigu za jugoslavenske građane u inozemstvu temeljene na posebnom programu koji se izvodi na materinskom jeziku određenog naroda. Nastavu u tim školama izvodili su nastavnici u skladu s kriterijima iz Društvenog dogovora na razini SFR Jugoslavije.
Hrvati iz Švicarske još 1979. godine zahtijevali su da se u sklopu tzv. jugoslavenske dopunske škole otvore odjeli za poučavanje hrvatskoga jezika. Zahtjev je potpisalo 263 roditelja i poslan je među ostalima Republičkom sekretarijatu za školstvo u SFRJ. Službeni odgovor je izostao, no godine 1973. Hrvati su izborili posebne odjele za hrvatsku djecu u gradu Badenu, dok su diljem Švicarske i nadalje djelovali mješoviti razredi (hrvatsko-srpski).
Hrvatska nastava u inozemstvu u organizaciji Republike Hrvatske
Nakon uspostave samostalne nacionalne države, 1995. godine, nastao je prvi program hrvatske nastave u inozemstvu pod nazivom Program hrvatskog jezika i kulture za hrvatske dopunske škole u inozemstvu. Danas se hrvatska nastava u inozemstvu izvodi prema ciljevima, ishodima i sadržajima propisanim Kurikulumom hrvatske nastave u inozemstvu (NN 194/03), uz uvažavanje Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi Republike Hrvatske, uvažavanje propisa zemalja u kojima se provodi Hrvatska nastava te međunarodnih ugovora. Kurikulum hrvatske nastave u inozemstvu uz propisane tematske cjeline i uz njih vezane sadržaje sadrži i propisana očekivana postignuća učenika, literaturu i izvore za pripremu i izvođenje nastave, katalog znanja učenika, didaktičko-metodičke smjernice za izvođenje nastave te upute za evaluaciju odgojno-obrazovnih postignuća učenika i kurikuluma. Nastavu izvode učitelji iz RH koje temeljem javnog natječaja bira MZOM.
Početkom osamostaljenja Republike Hrvatske hrvatska nastava bila je organizirana u četiri države (Savezna Republika Njemačka, Švicarska Konfederacija, Republika Francuska i Kraljevina Belgija) dok je u školskoj godini 2001./2002. organizirana u 14 država. Tada je hrvatsku nastavu pohađalo preko 6.000 učenika, a provodilo ju je 99 učitelja.
U školskoj godini 2021./2022. u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja hrvatska nastava u inozemstvu obuhvaćala je 4919 učenika, 97 učitelja te 9 koordinatora s 346 nastavnih mjesta u 24 država svijeta (MZOM, 2022). Nastava je organizirana u Republici Argentini, Kanadi, Republici Čile, Republici Austriji, Kraljevini Belgiji, Kraljevini Nizozemskoj, Republici Crnoj Gori, Republici Irskoj, Republici Francuskoj, Republici Sjevernoj Makedoniji, Republici Poljskoj, Republici Srbiji, Rumunjskoj, Ruskoj Federaciji, Republici Italiji, Saveznoj Republici Njemačkoj, Kraljevini Norveškoj, Slovačkoj Republici, Republici Sloveniji, Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, Republici Južnoj Africi, Švicarskoj Konfederaciji i Ukrajini.
U skandinavskim zemljama, pojedinim australskim i kanadskim pokrajinama hrvatski jezik integriran je u redovit kurikul domicilne zemlje. U nekim prekooceanskim državama česti su i dalje izvaninstitucionalni oblici organiziranja hrvatske nastave, najčešće u organizaciji hrvatskih katoličkih župa ili hrvatskih kulturnih društava.
Na europskom području najviše je učenika i nastavnih mjesta u Saveznoj Republici Njemačkoj. U školskoj godini 2021./2022. u SRNJ bilo je 194 nastavnih mjesta, 2.589 učenika, 48 učitelja i 7 koordinatora (MZOM, 2022). U Stuttgartu je prije deset godina osnovan i Centar hrvatske nastave, kao središte održavanja bitnih događanja hrvatske nastave u toj državi. Sljedeći najviši broj nastavnih mjesta šk. god. 2021./2022. bilo je u Švicarskoj konfederaciji: 55 nastavnih mjesta, 662 učenika, 12 učitelja i 1 koordinator hrvatske nastave. Na konferenciji o hrvatskim školama u iseljeništvu održanoj u Zagrebu 2024. koordinatorica hrvatske nastave i voditeljica Centra HN u Švicarskoj Mija Rajič izvijestila je da u školskoj godini 2024./2025. u Švicarskoj ima 49 nastavnih mjesta s 84 nastavne skupine, 688 učenika i 11 učiteljica.
U prekomorskim zemljama situacija je sljedeća. U Kanadi, u pokrajinam Ontario, Quebec, Alberta i Britanska Kolumbija hrvatska nastava se u ovoj školskoj godini odvija na 16 nastavnih mjesta, s 845 učenika i 38 učenika. U Australiji u 2024. djeluje 7 hrvatskih škola u sklopu organizacije SOHEŠ u NSW-u. To su Croatian School Beverly Hills, Croatian School Bonnyringg, Croatian School Blacktown, Croatian School Braća Radić, Croatian School St Johns Park, Croatian School St Marys, Croatian School Summer Hill. Osim njihovih škola i hrvatski klubovi diljem Australije imaju organiziranu hrvatsku nastavu. Npr. u Croatian Ethnic School Adelaide, Croatian School of Language and Culture Melbourne i ACT Croatian School. Hrvatski jezik u saveznoj državi Viktoriji podučava se u školi stranih jezika Victorian School of Languages i u redovnoj australskoj katoličkoj školi HOLY FAMILY u Geelongu. U njima je hrvatski jezik sastavni dio redovitog kurikuluma škole, a godine 2023. hrvatski jezik pohađalo je 227 učenika. (Podatci učiteljice hrvatske školu u Victorian School of Lagugges, Katice Perinac).
U SAD-u se danas organiziraju hrvatske škole u sklopu djelovanja hrvatskih kulturnih centara i društva ili katoličkih misija i župa, potpuno na privatnoj osnovi.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih RH podupire hrvatsku nastavu udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima te organiziranjem stručnog usavršavanja u Australiji, Kanadi, SAD-u ili u Hrvatskoj, na tradicionalnom ljetnom seminaru za učitelje, pripadnike hrvatske nacionalne manjine i iseljenika.
Hrvatska nastava u inozemstvu kao dio Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja
Republika Hrvatska u Nacionalnom planu razvoja sustava obrazovanja do 2027. godine prepoznala je važnost prilagodbe obrazovnih politika novim društvenim uvjetima. U okviru tog plana, u tematskom području pod rednim brojem četiri, koje obuhvaća odgoj i obrazovanje djece i učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, pripadnika nacionalnih manjina te pripadnika hrvatskoga naroda izvan Republike Hrvatske, planirano je i donošenje novog kurikula hrvatske nastave u inozemstvu i izradu odgovarajućih obrazovnih materijala. Pri izradi novog Kurikula ključno je uzeti u obzir specifične potrebe, stavove i očekivanja hrvatske dijaspore. Nedavno je u cilju provedbe Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja provedeno istraživanje o uzorku roditelja iseljenika (europske zemlje) o njihovim očekivanjima u vezi hrvatske nastave u inozemstvu (Burai i Burić 2024). Rezultati istraživanja upućuju da je organizirano učenje hrvatskoga jezika i hrvatske kulture i baštine i za nove generacije roditelja iseljenika jednako važno kao i za prijašnje. Roditeljima je važno da njihova djeca usvoje znanje hrvatskog jezika, hrvatske povijesti kao i osnovne odrednice kulturnog i nacionalnog identiteta (običaji, tradicija, simbole). Također, rezultati istraživanja sugeriraju da su roditelji zadovoljni kvalitetom nastave u hrvatskim školama. Time i ovo istraživanje potvrđuje važnost daljnjeg unaprijeđenja hrvatske nastavne komponente u inozemstvu. Slično kao i prije stotinjak godina, kada su se, prvenstveno entuzijazmom pojedinaca, osnivale i pokretale prve hrvatske škole diljem svijeta, i danas postoji potreba za njihovim održavanjem, ali i unaprjeđenjem. Posebice u kontekstu novih globalnih sociokulturnih i tehnoloških trendova koji utječu na sve sfere ljudskog života, pa tako i na obrazovne procese. Stoga je potrebno i dalje pratiti potrebe iseljenika za obrazovanjem kako bi se sustavno podržavalo njegovanje hrvatskoga nacionalnog identiteta i među novim generacijama iseljenika.