TIM press, Zagreb 2023
Sociolozi sve manje pišu knjige tako da je užitak pročitati knjigu njemačkog sociologa Andreasa Reckwitza Kraj iluzija. Politika, ekonomija i kultura u kasnom modernizmu. Iako se već pisalo o knjizi i koliko znam, predstavljena je na nekoliko mjesta, dodat ću par riječi. Knjiga ne donosi nešto revolucionarno novo. Obrađuje manje-više poznate koncepte o specifičnostima ekonomskog, političkog i društvenog razvoja u zadnjih pola stoljeća. Giddens, Bauman, Beck, Ritzer, Lash i Urry te mnogi drugi (primjerice, gotovo zaboravljeni David Riesman) već su teorijski artikulirali ono o čemu Reckwitz piše, a piše o obilježjima kognitivno-kulturnog kapitalizma i njegovim rezonancama na politiku, kulturu, ekonomiju i psihologiju. Riječ je o dobro posluženom štivu koje odlikuje za mene jedna od najvažnijih stvari u društvenim znanostima – bogatstvo i sadržajnost konceptualizacije. Naime, vrhunska sociologija konceptualno je inspirativna. Njeni koncepti (p)ostaju opća mjesta, dugoročno prepoznatljivi markeri fenomena. Inspiriraju da se o njima diskutira i da ih se istražuje. A upravo je takva sociologija Anderasa Reckwitza. Svojim sociologiziranjem on fino sintetizira već postojeće spoznaje u nove objašnjavalački plodne koncepte poput singularnosti, smještajućeg liberalizma, otvarajućeg liberalizma te im time dodaje novu vrijednost. Pri tom treba naglasiti njegov koncizan i jednostavan stil izlaganja. Knjiga koju je užitak čitati, posebice u kontekstu suvremene društveno-znanstvene konfekcijske produkcije koja je tematski usko specijalizirana, općoj javnosti uglavnom nezanimljiva. Kraj iluzija dokaz je kako je jedan staromodan vid znanstvenog stvaranja u društvenim znanostima, a to je pisanje knjiga, još uvijek i te kako relevantan, zapravo nenadomjestiv. Društvene znanosti vole se upravo zbog dobrih knjiga.
Andreas Reckwitz (1970.), njemački je sociolog i teoretičar kulture te profesor socijalne teorije i kulturne sociologije na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu. Reckwitz je istaknuti zagovornik teorije društvene prakse i pridonio je njezinom razvoju kao sveobuhvatne društvene i kulturne teorije, što služi kao polazišna točka za njegove radove o subjektivizaciji, kreativnosti i singularizaciji društvenog života. Godine 2017. za svoju zapaženu studiju Die Gesellschaft der Singularitäten. Zum Strukturwandel der Moderne (Društvo singularnosti. O promjeni strukture modernizma) dobio je Bavarsku nagradu za knjigu, a 2019. nagradu „Gottfried Wilhelm Leibniz“ Njemačke zajednice istraživača.
https://tim-press.hr/hr/knjige/kraj-iluzija
