Je li hrvatska sreća sve veća?

Što je sreća? Koji je njen smisao, o čemu ovisi, koje su sve vrste sreće, kako je pronaći, je li sreća vrlina? Sve su ovo pitanja o kojima ljudi raspravljaju od davnina. Vjerojatno nije pogrešno konstatirati da je pitanje sreće, njenog određenja i svrhovitosti, jedno od temeljnih mjesta ljudske refleksivnosti. Stoga nije ni čudno da i najpovršnija internetska pretraga pojam sreće odmah povezuje s općepoznatim filozofskim imenima koja su o njoj raspravljala, pisala i diskutirala, kako na istoku tako i na zapadu, od antike pa do današnjih dana. No, već duže vrijeme određenje sreće nije isključivo stvar filozofije. U skladu s kvantofreničnom naravi suvremene civilizacije, sreća se iz prostora misaone refleksije sve intenzivnije seli u prostor  kvantificirajućih društvenih znanosti. Stoga o sreći više ne pišu samo filozofi, već odavno i psiholozi, a razvija se i ekonomija sreće. Sama sreća pokušava se što preciznije kvantificirati pa se često poduzimaju različiti pokušaji njenog mjerenja. I dok se pri tom poznata imena bečkog kruga logičkog pozitivizma vjerojatno okreću u svojim počivalištima, konstruiraju se brojne ljestvice sreće i smišljaju metode njenog mjerenja, pri čemu se ishodi takvih mjerenja, tj. izmjerene razine sreće, izražavaju u vidu različitih statističko-matematičkih formalizacija. Primjerice, izražavaju se u vidu indeksa sreće od kojih je medijski najviše eksponiran onaj kojeg je osmislio Gallupov institut[1], a objavljuje ga inicijativa Mreža rješenja za održivi razvoj Ujedinjenih naroda.

Europsko društveno istraživanje (ESS) i mjerenje sreće

Sociolozi također mjere sreću, pa tako neke bazične evidencije o sreći možemo pronaći i u Europskom društvenom istraživanju (ESS). Doduše, iako je riječ o metodološki najrigoroznijem istraživačkom projektu u Hrvatskoj, istraživanju čija realizacija zahtjeva poštivanje visokih metodoloških standarda, i ovom slučaju teško je odgovoriti na pitanje o tome što zapravo mjerimo kada mjerimo sreću. Posebice stoga što se na temelju ovog istraživanja o sreći može nešto konstatirati samo posredstvom malog broja indikatora. Za potrebe analize koja slijedi koristio sam dva. Prvi ukazuje na subjektivni osjećaj sreće, dakle na nešto što između ostalog može korespondirati s trenutnim psihičkim stanjem i raspoloženjem, ali može reflektirat i dugoročniju emotivnu situaciju ili zadovoljstvo samim sobom. Konstruira se temeljem jednostavnog pitanja: koliko ste sretni? Ponuđene su opcije odgovora od 0 (izuzetno nesretan) do 10 (izuzetno sretan). Uz ovo, istraživači su postavili i pitanje koje glasi: koliko ste zadovoljni s životom u cijelosti? U suštini oba pitanja mjere isti fenomen (r=0,7), tj. faktorska analiza ukazuje na postojanje jedne latentne dimenzije u njihovoj pozadini. Kako je bez obzira na njenu empiričku realističnost precizno određenje te dimenzije zapravo nemoguće, vratit ću se u domenu filozofije kojoj sreća suštinski i pripada pa ću iskoristiti definiciju francuskog filozofa Frédérica Lenoira koji je u knjizi O sreći. Filozofsko putovanje zaključio kako biti sretan znači voljeti život kakav vodimo. Drugačije rečeno, vjerujem da sudionici istraživanja koji imaju više ocjene na navedene dvije ljestvice više vole život kakvog vode od onih koji imaju niže ocjene. Možda griješim, ali za potrebe ovog eseja za sada neka ostane tako. 

Rast sreće i zadovoljstva životom

Rezultati Europskog društvenog istraživanja sugeriraju da bi možda trebalo početi propitivati standardni narativ o društvenom pesimizmu, nezadovoljstvu i ozlojeđenosti kao prevladavajućim hrvatskim kolektivnim sentimentima. Naime, s obzirom na dominantan trend koji se može razaznati iz podataka prikupljenim ovim istraživanjem, stvari ne izgledaju uopće loše. Izgleda da su Hrvati sve sretniji i zadovoljnijih svojim životima. Ili drugačije rečeno, izgleda da sve više vole život kakvog žive.

Tablica 1. Prosječne vrijednosti „sreće“ i „zadovoljstva životom“ u pet valova ESS-a[2]

 GodinaProsjek na ljestvici 0-10
Koliko ste sretni?2008.6,81
2010.6,58
2018.7,43
2020.7,51
2023.7,55
Koliko ste zadovoljni sa životom u cijelosti?2008.6,43
2010.6,15
2018.6,96
2020.7,29
2023.7,20

Među zemljama koje se mogu uspoređivati, rast sreće i zadovoljstva životom hrvatskih građana jedan je od najvećih kojeg ovo istraživanje bilježi između 2008. i 2020. / 2023. godine. Na to ukazuje ishod analize dinamike kretanja indeksa konstruiranog zbrajanjem i uprosječivanjem navedenih dvaju pokazatelja. Vrijednost ovog indeksa, nazovimo ga malim indeksom uopćene sreće (Cronbach α = 0.8), u Hrvatskoj je 2008. godine iznosila 6,6, 2020. – 7,40, a 2023. godine – 7,38.

Dakle, u zadnjih šesnaest godina vrijednost ovog pokazatelja za Hrvatsku porasla je za 0,8[3], a kao što je iz sljedeća dva grafikona vidljivo, najviše je porasla u slučaju Bugarske[4], Mađarske, Njemačke, Portugala i naše zemlje. Normalno, treba sačekati da podaci za sve zemlje koje su sudjelovale u 11 valu (2023.) budu dostupni kako bi se ova preliminarna analiza mogla nadopuniti. Također, valja napomenuti da je 2020. godina po pitanju sreće, ali i metodologije ESS istraživanja, bila prilično netipična. To je godina koju je obilježila pandemija bolesti COVID-19 što je vjerojatno imalo utjecaj na rezultate istraživanja, a uz toj je u nekim zemljama prikupljanje podataka provedeno metodom samoispunjavanja upitnika. Stoga su podaci o razlici u vrijednosti indeksa u 2020. godini u odnosu na 2008. godinu (idući grafikon)  prezentirani samo za one zemlje koje su prikupljanje podataka u oba vala obavile na identičan način – metodom ankete lice u lice u kućanstvima ispitanika.

Grafikon 1. Razlika u vrijednosti malog indeksa uopćene sreće: 2020. – 2008. godina (samo one zemlje koje su u oba vala istraživanje provele metodom ankete licem u lice u kućanstvima ispitanika)[5]

Grafikon 2. Razlika u vrijednosti malog indeksa uopćene sreće: 2023. – 2008. godina (trenutno dostupni podaci)

Bez obzira što im sreća najbrže raste, Bugari su od usporedivih trenutno najmanje sretan narod. Prema ESS istraživanju previše sretni nisu ni Slovaci, Grci ni Sjeverni Makedonci. Mađari, Česi i Litvanci također pomalo zaostaju. U 2020. godini mi smo bili malo iznad prosjeka analiziranih zemalja, a što se tiče 2023., za sada smo minimalno ispod prosjeka (vidi iduću tablicu). Okvirno, sretni smo koliko i Irci, Estnoci, Crnogorci, Francuzi i Englezi.

Tablica 2. Vrijednosti malog indeksa uopćene sreće za 2020. i 2023. (samo one zemlje koje su u oba vala istraživanje provele metodom ankete licem u lice u kućanstvima ispitanika)

 2020.2023.
Switzerland8,198,14
Finland8,148,01
Iceland8,06 
Netherlands7,917,92
Norway7,827,87
Austria 7,80
Germany 7,72
Belgium7,70 
Slovenia7,677,66
 Ireland7,487,54
Estonia7,48 
Croatia7,407,38
Montenegro7,25 
France7,23 
United Kingdom7,197,22
Italy7,01 
Czechia7,00 
Lithuania6,907,24
Hungary6,876,84
Portugal6,86 
North Macedonia6,53 
Greece6,47 
Slovakia6,406,45
Bulgaria6,15 
Prosjek7,27,5

Što utječe na sreću?

Psihologija, ne samo ona iz različitih priručnika za osobnu samopomoć, već i ona akademska, nudi mnoštvo odgovora na pitanje što su za pojedince uvjeti sretnog života. Život u zajednici i društvena povezanost, altruizam, zdravlje, izbjegavanje stresa, zadovoljstvo poslom, kvalitetni obiteljski i bračni odnosi, kvalitetno provođenje slobodnog vremena, uživanje u „malim stvarima“, kvalitetna prijateljstva, samo su neki od uobičajenih odgovora koji dolaze od strane psihologa. Za razliku od psihologa sociologe više zanima ono što oni obično nazivaju strukturalna determiniranost. Zanimaju ih veze između osjećaja sreće i u širem smislu shvaćene društvene strukture, tj. konglomerata društvenih sila koje s manjim ili većim intenzitetom utječu na našu ukupnu egzistenciju, pa tako i na naše emocije. Naime, sociolozi koji se bave emocijama nalaze da su one neodvojive od strukturalnih okolnosti, tj. da čine jednu od spona između društvene strukture i individualnog djelovanja. Stoga sociologija istraživanje emocija usmjerava na analizu emocionalnih stanja koje proizvodi društvena struktura kao i akcijskih trendova koji se pojavljuju u takvim slučajevima.

Mogućnost takve analize nudi i dostupna ESS baza podataka. Već i površno surfanje nekim statističkim programom kroz ovu bazu jasno upućuje da bi uzroke rasta vrijednosti analiziranog indeksa mogli potražiti u nekim strukturalnim trendovima koji su obilježili zadnjih petnaest godina života našeg društva. Primjerice, izgleda da demografske promjene, tj. specifičnosti koje hrvatska generacija Z unosi u društveni život, imaju veze sa rastom vrijednosti analiziranih indikatora. Iako se mladi u mjerenjima sreće, što je i samorazumljivo, obično pokazuju kao sretniji, zbog nekih razloga hrvatska generacija Z je jedna od trenutno nesretnijih u Europi. Na to je ukazalo i Gallupovo istraživanje, ali na to upućuju i podaci iz ESS istraživanja.

Tablica 3. Vrijednosti malog indeksa uopćene sreće za 2020. i 2023 za osobe u dobi od 16-28 godina. (samo one zemlje koje su istraživanje provele metodom ankete licem u lice u kućanstvima ispitanika)

Koji su razlozi ovako snažno deklarirane sreće hrvatske mladeži teško je dokučiti. Možda je stvar u stilovima odgovaranja, možda je u mlađoj generaciji u Hrvatskoj društveno poželjnije iskazivati sreću nego u drugim analiziranim društvima, a možda su u pozadini i neki drugi čimbenici koji bi mogli utjecati na subjektivan osjećaj sreće i zadovoljstvo životom koje bi istraživači sreće trebali pronaći.

U Hrvatskoj i u Europi sa srećom je povezano i obrazovanje. Obrazovani ljudi su sretniji što zasigurno ima veze s činjenicom da je obrazovanje determinanta materijalnog statusa. Primjerice, visina Spearmanovog rho koeficijenta korelacije između obrazovanja i indeksa uopćene sreće iznosi 0,15, a kako je u Hrvatskoj od 2008. do danas porastao broj visokoobrazovanih, to je zasigurno imalo utjecaja i na distribuciju sreće u društvu (npr. 2011 u Hrvatskoj je bilo cca 16% visokobraovanih, a 2021 – 24%).

Od obrazovanja sa srećom je još jače povezan materijalni status obitelji u kojoj pojedinac živi. Visina rho koeficijenta u slučaju povezanosti između materijalnog statusa (decili ukupnih neto prihoda kućanstva) i indeksa uopćene sreće iznosi za društvene znanosti sasvim pristojnih 0,32. Zanimljivo je da je veza između materijalnog statusa i uopćene sreće u ostalih dvanaest zemalja za koje su podaci dostupni slabija nego u Hrvatskoj. U njihovom slučaju visina rho koeficijenta između ove dvije varijable iznosi 0,22.

Shodno tome, normalno je da je sreća ima i jasnu klasnu dimenziju, tj. da je nejednako distribuirana s obzirom na klasnu pripadnost. Upravljački kadrovi kao i klasične srednje klase (stručnjaci, tehničari i službenici, pridruženi stručnjaci) imaju za Hrvatsku natprosječnu vrijednost indeksa uopćene sreće. Upravljački kadar 7,9, a srednja klasa 7,7. Zanimljivo je i da su uslužni i prodajni radnici (7,4) izuzev radništva u obrtu (7,2), sretniji od ostalih radničkih klasa (prosjek – cca. 7).

Naposljetku, sreća, posebice njen rast u zadnjih šesnaest godina očito je vezan i uz makroekonomske trendove svojstvene ovom periodu. Na to ukazuje već i prvi pogled na podatke predočene u tablici br. 1. Očito je da je u analiziranom periodu sreća građana bila najmanja u ekonomski najtežem vremenu – 2010. godine, u samoj sredini ekonomske krize započete 2008. Da makroekonomski uvjeti mogu imati veze s faktorima koji generiraju sreću ljudi u nekom društvu ukazuje i veza između procjene trenutne ekonomske situacije i malog indeksa uopćene sreće. U ovom slučaju Spearmanov rho koeficijent iznosi 0,25. No, o ekonomskim aspektima sreće pokušati ćemo nešto više reći u nekom drugom članku.

Je li individualna sreća uvjet društvene sreće?

Ako postoji nešto što se može zvati uopćena društvena sreća i ako je ona puki rezultat zbroja pojedinačnih sreća, kao što je to slučaj u ovom, kao i većini drugih mjerenja sreće, tada bi se prema analiziranim podacima doista moglo afirmativno odgovoriti na pitanje postavljeno u naslovu ovog teksta. No, raspravljajući o društvenoj sreći ne možemo se posredno ne dotaći i pitanja koje se obično vezuje uz prirodu društva, a to je da li je društvo isključivo zbroj pojedinačnih djelovanja, skup pojedinaca, ili nešto više od toga. Slično tome, nije naodmet priupitati je li društvena sreća nešto više od agregacije individualnih sreća. Gotovo sam siguran da bi slika o hrvatskoj društvenoj sreći bila sasvim drugačija kada bi umjesto s individualne razine, ispitanici koji su sudjelovali u ovom istraživanju odgovore pružali iz perspektive svoje klasne pozicije, ili iz institucionalne ili općedruštvene perspektive. Vrlo je izvjesno da bi prosjek društvene sreće bio niži da su istraživači postavili pitanje nalik sljedećem: što mislite, koliko su ljudi u Hrvatskoj sretni svojim životima? U tom slučaju vjerojatno bi se u nekom kutku svijesti sudionika istraživanja upalila kontrolna lampica koja bi ih upozorila da bi bilo potrebno dati odgovor sukladan nekoj drugačije dimenzioniranoj slici društvene dramaturgije. Dominantni tonovi te slike dobro su nam poznati.

No, kako takvo pitanje nije postavljeno, ostaje nam da konstatiramo da je 2008. godine 55% hrvatskih građana bilo jako zadovoljno svojim životima (vrijednosti 7-10), a 2023. – 70%. Izuzetno sretnih (7-10) u 2008. godini bilo je 63%, a u 2023. godini 69%.  Normalno, pri tom odgovor na pitanje o tome koliko su na to utjecali društveni, politički i ekonomski trendovi i dalje iziskuje jednu ozbiljniju znanstvenu analizu, a u koju bi trebalo ujedno uključiti i veći broj empirijskih indikatora sreće.    


[1] Prema ovoj studiji Hrvatska se nalazi na 63 mjestu od 143 analizirane zemlje. 

[2] budući da još uvijek nisu dostupni ponderi kojima se korigira sociodemografski profil uzorka iz istraživanja u 2023. godini, sve analize u ovom tekstu napravljene su na neponderiranim podacima.

[3] Ukoliko se analiziraju ponderirani podaci, porast vrijednosti indeksa uopćene sreće u periodu 2008—2020 iznosi 0.7.

[4] I prema Gallupovom istraživanju Bugarska je zemlja koja, uz Srbiju, bilježi najveći rast sreće. Na žalost za Srbiju nemamo podataka za 2008. godinu.

[5] Razlike izračunate na ponderiranim podacima su vrlo slične, a poredak zemalja nije bitnije narušen. Pozicija Hrvatske je identična.