Mali prilog medicinskoj sociologiji: izloženost zdravstvenim rizicima i socioekonomski status hrvatskih građana
Zdravstvene nejednakosti jedan su od vodećih problema na koje upućuju medicinski sociolozi i javnozdravstveni stručnjaci diljem svijeta. Dosadašnja istraživanja konzistentno pokazuju da su, bez obzira na stupanj gospodarskog prosperiteta i razvijenost države blagostanja u pojedinoj zemlji, pripadnici nižih društvenih slojeva lošijeg zdravlja, da su izloženiji većem riziku od raznih bolesti te da imaju kraći životni vijek od pripadnika viših društvenih slojeva. Primjerice, nedavna meta-analiza, koja je objedinila nalaze više od 600 studija iz 59 država i objavljena u uglednom časopisu The Lancet, pokazala je da osobe s visokoškolskim obrazovanjem imaju čak 34% manji rizik od smrti u usporedbi s onima koji nisu završili osnovnu školu. Važno je naglasiti da negativni zdravstveni ishodi povezani sa socioekonomskim statusom nisu prisutni samo među najsiromašnijima članovima društva koji teže „spajaju kraj s krajem“, već se protežu kroz cijeli spektar društvene hijerarhije i sve faze života, od rođenja do starosti.
Iako postoje i u modernim društvima, zdravstvene nejednakosti nisu novost. Veza između socioekonomskog statusa i zdravlja prepoznata proučavana je još od 19. stoljeća, kada su veće stope smrtnosti među nižim klasama bile pripisane lošim higijenskim uvjetima, prenaseljenosti i većoj izloženosti zaraznim bolestima. Naravno, situacija se od tada bitno promijenila. Mnoge infektivne bolesti gotovo su u potpunosti suzbijene, a napredak medicine u dvadesetom stoljeću doveo je do povećanja učinkovitosti zdravstvene zaštite i smanjenja sveukupne stope smrtnosti širom svijeta. Unatoč tome, jaz u zdravstvenim ishodima između bogatih i siromašnih opstao je na sličnim razinama do 21. stoljeća.
Da bismo ilustrirali manifestacije pojedinih oblika zdravstvenih nejednakosti u suvremenim europskim društvima, pa tako i u Hrvatskoj, možemo koristiti podatke iz Europskog društvenog istraživanja (ESS). Naime, iako su socioekonomske nejednakosti u zdravstvenim ishodima predmet mnogih empirijskih istraživanja posljednjih desetljeća, u literaturi postoji manjak komparativnih podataka o bihevioralnim i psihosocijalnim čimbenicima zdravlja te konkretnih zdravstvenih ishoda, poput različitih kroničnih bolesti. U 11. krugu Europskog društvenog istraživanja (2023.), kroz rotirajući modul o društvenim nejednakostima u zdravlju i njihovim determinantama, obuhvaćeni su brojni indikatori društvenih determinanti zdravlja, kao i indikatori različitih zdravstvenih problema poput problema sa srcem, cirkulacijom i visokim krvnim tlakom.
Usporedba samoprocjene zdravlja građana Hrvatske u dobi do 65 godina[1], a s obzirom na visinu mjesečnih prihoda njihovog kućanstva prikazana je na sljedećem grafikonu. Prihodi su prikazani kao kvintili ukupnih prihoda kućanstva, pri čemu se prvi kvintil odnosi na 20% ispitanika s najnižim ukupnim primanjima kućanstva, dok se peti kvintil odnosi na 20% ispitanika s najvišim ukupnim primanjima kućanstva. Iz grafikona je jasno vidljiv socioekonomski „gradijent“ u zdravlju – ispitanici iz najimućnijih kućanstava u najvećem broj procjenjuju svoje zdravlje kao vrlo dobro ili dobro, dok se u narednim prihodovnom kvintilima smanjuje udio takvih ispitanika. Rezultati standardnog testa hi-kvadrata pokazuju da je povezanost između samoprocijenjenog zdravlja i mjesečnih prihoda kućanstva statistički značajna na razini rizika od 5%.
Razlike u zdravlju između različitih socioekonomskih kategorija vidljive su i kada se usporede udjeli osoba koje boluju od dugotrajnih bolesti koje ometaju svakodnevne aktivnosti. Kako je prikazano na idućoj slici, više od trećine najsiromašnijih osoba živi s nekom vrstom takve bolesti, dok je udio takvih u najbogatijem prihodovnom kvintilu manji od 10%. I u ovom slučaju rezultati standardnog hi-kvadrat testa ukazuju na statistički značajnu povezanost između prihodovnih kvintila i prisutnosti dugotrajnih bolesti koje ometaju svakodnevne aktivnosti.
Usporedba prisutnosti konkretnih zdravstvenih problema među najsiromašnijim i najbogatijim stanovnicima Hrvatske (iduća slika), pokazuje da osobe koje žive u najmanje imućnim kućanstvima statistički značajno češće pate od problema s srcem ili cirkulacijom, visokim krvnim tlakom i dijabetesom. S druge strane, osobe u najvišem prihodovnom kvintilu statistički su značajno češće izvještavale da nemaju niti jedan od navedenih problema u usporedbi s osobama najnižeg socioekonomskog statusa.
S druge strane, usporedba udjela stanovnika u Republici Hrvatskoj koji žive s dugotrajnim bolestima od 2018. do 2023. prema prihodovnim kvintilima pokazuje da se u promatranom periodu jaz između najsiromašnijih i najbogatijih (po kriteriju ukupnih prihoda kućanstva) nije statistički značajno povećao[2]. Dakle, iako je globalna pandemija koronavirusa naglasila postojeće nejednakosti i stvorila neke nove izazove, navedeni podaci sugeriraju da su zdravstvene nejednakosti u Republici Hrvatskoj ostale na sličnim razinama od predpandemijskog razdoblja (slika ispod).
Zaključno, možemo konstatirati da podaci novog vala Europskog društvenog istraživanja upućuju na razlike u nekim od ključnih pokazatelja zdravstvenog stanja građana Republike Hrvatske s obzirom na njihov socioekonomski status. Pri tom se odmah nameće pitanje – kako je moguće da ovakve razlike, usprkos strelovitom napretku medicine i svim uspjesima epidemiologije i javnoga zdravstva u suzbijanju opasnih bolesti opstaju i z 21. stoljeću?
Sociolozi Bruce Link i Jo Phelan u svom važnom radu Social Conditions as Fundamental Causes of Disease nastojali su odgovoriti upravo na to pitanje. Polaze od pretpostavke da osobe na višim pozicijama u društvenoj hijerarhiji imaju pristup ključnim resursima poput znanja, novca, moći i prestiža, što im omogućava zaštitu zdravlja i izbjegavanje potencijalnih zdravstvenih rizika. Bez obzira na specifične zdravstvene rizike koji postoje u određenom vremenskom i prostornom kontekstu, osobe na višim društvenim pozicijama manje su izložene tim rizicima zahvaljujući dostupnosti raznovrsnih resursa koje mogu iskoristiti za očuvanje zdravlja. Stoga su socioekonomski status označili kao „temeljnu odrednicu zdravlja“.
Uz pristup fleksibilnim resursima, važnost socioekonomskog statusa za zdravlje pojedinca može se objasniti i preko korisnih društvenih veza. S obzirom na tendenciju pojedinaca da se druže i stvaraju društvene veze s osobama sličnima po prihodu ili obrazovanju (proces poznat kao homofilija), osobe s višim socioekonomskim statusom imaju više prilika za stvaranje mreža koje mogu biti korisne za zaštitu zdravlja. Tako lakše dolaze do potrebnih informacija ili osoba koje im mogu pomoći u rješavanju različitih zdravstvenih problema i navigiranju kroz sustav zdravstvene zaštite.
Naravno, socioekonomske nejednakosti u zdravlju ne proizlaze samo iz nejednake raspodjele resursa, bilo osobnih ili onih kojima pristupamo putem egocentričnih mreža. Važno je u obzir uzeti i čimbenike koji proizlaze iz šireg društvenog i fizičkog okruženja. Primjerice, pripadnici višeg socioekonomskog statusa ne samo da imaju bolje plaćene i prestižnije poslove, već uživaju i u boljim radnim uvjetima, većoj sigurnosti zaposlenja te boljoj ravnoteži između privatnog i poslovnog života. Sve ove prednosti mogu imati značajni doprinos njihovom fizičkom i mentalnom zdravlju.
Naposljetku, istraživanja pokazuju da su pojedinci s nižim socioekonomskim statusom skloniji usvajanju loših zdravstvenih navika, poput pušenja, konzumacije alkohola, nedostatka tjelovježbe i loše prehrane, što dodatno doprinosi stvaranju zdravstvenih nejednakosti. Iako se mnogima čini da su takva zdravstvena ponašanja u potpunosti stvar izbora pojedinca, sociolozi znaju da su takvi izbori proizvedeni i strukturirani u društvenom kontekstu i da društvene norme mogu snažno utjecati na ponašanje pojedinaca, bilo da se radi o odvajanju otpada, (lošoj) prehrani ili korištenju zaštite prilikom seksualnih odnosa. Prema Linku i Phelanu, kako bi javnozdravstvene politike učinkovito smanjile socioekonomske nejednakosti i poboljšale zdravlje svih društvenih slojeva, potrebno je razumjeti društveni kontekst u kojem ljudi nižeg socioekonomskog statusa bivaju izloženi „riziku od rizika”.
[1] Budući da je dob povezana sa socioekonomskim statusom i zdravstvenim stanjem, kako bi se umanjio utjecaj dobi na odnos između prihoda i zdravstvenih ishoda, sve analize su ograničene na uzorak osoba do 65 godina starosti.
[2] Imajući u vidu da za posljednji val ESS-a nisu dostupna otežanja kojima se korigira socio-demografski profil uzorka, podaci iz različitih valova nisu direktno usporedivi. U nedostatku navedenih otežanja, za sve analize korištena su otežanja koja korigiraju pristranost koja proizlazi iz pogreške uzorka, neodaziva i različite vjerojatnosti odabira ispitanika u uzorak.
Luka Jurković
Luka Jurković (1995., Pula) diplomirao je 2019. godine, završivši jednopredmetni studij sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2018. do 2020. radio je kao istraživač na području istraživanja tržišta i javnog mnijenja. Od 2020. radi kao asistent na Odsjeku za sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje sudjeluje kao izvođač u nastavi na nekoliko kolegija iz klasične sociološke teorije kao i osnova statistike i mješovite metodologije. Član je hrvatskog nacionalnog tima Europskog društvenog istraživanja (ESS ERIC) u kojem je odgovoran za adaptaciju nacionalnog upitnika i dizajn uzorka te prikupljanje i obradu podataka.